Sarajevo je 70-tih bilo svjetski primjer, a danas se guši: Problem je ugalj i nedostatak milijarde KM?

Uobičajene slike jeseni i zime u Sarajevu, grad u kotlini potpuno nevidljiv, iznad njega siva kapa. Rješenje za taj poklopac gustog zraka, ispod kojeg nema strujanja je vjetar, a kad nema vjetra, zadržava se teški zagađeni zrak koji Sarajlije udišu danima. Često prst pred okom ne vide ni građani Zenice, Tuzle, Lukavca... Teško je voziti, hodati... Hiljade i hiljade građana naše zemlje ko zna koju zimu po redu udišu zatrovan zrak.

Loži se svašta

Zbog čega? Uzročnika je više i dobro su poznati - grijanje, saobraćaj, geografski položaj Sarajeva, gradnja zgrada... Kada dođu hladni, dugi zimski dani, građani slabijeg finansijskog stanja lože šta stignu. Šta rade nadležni u borbi protiv zagađenja zraka, osim što ovaj problem na sto stave tek u ovom periodu godine i čekaju vjetrove i padavine da se zrak sam pročisti?! Jako malo.

Uvodili su oni pravilo par-nepar, zbog čega su jedan dan na cestu mogla vozila čija se registracija završava sa parnim brojevima, a drugi dan ona s neparnim. Kantonalno resorno ministarstvo procijenilo je da je potrebno potrošiti milijardu maraka da se u narednih deset godina problem zagađenja zraka u Sarajevu smanji za 90 posto. Najavljivali su zabranu korištenja uglja. O mogućim rješenjima svi pričaju, o utopljavanju zgrada, ograničavanju upotrebe čvrstih goriva, uvođenju eliminacijskih ekotestova za motorna vozila, pa i o zabrani uvoza vozila sa motorima starije generacije.

Stručnjaci kažu da je ograničenje zagađujućih čestica moguće samo okretanjem ka takozvanoj zelenoj energiji, odnosno obnovljivim izvorima energije. Veliki, možda i najveći izvor zagađenja zraka su čvrsta goriva. Poznato je da je ugalj jedan od najprljavijih energenata, što nam govori da ćemo ga se morati odreći. No, odricati se nije lako, posebno u teškoj ekonomskoj situaciji kakva je u našoj zemlji. Sarajlije kažu - ubi nas ugalj!

- Narod loži svašta, i obuću trpa u peć, ma sve. To je najveći problem. Trebali bismo svi od sebe prvo krenuti, da vodimo računa o tome šta u peć stavljamo, govori nam penzioner Sabrija Šehović.

Njegovi sugrađani dodaju da je Sarajevo uvijek bilo zagađeno, ali da je to sada puno više nego ranije.

- Manje je zagađeno prije rata bilo, a fabrike su radile. Ali, tada ni u svakoj trećoj kući niste mogli naći auto. Problem treba riješiti, ako su uspjeli veliki gradovi, ne vidim zašto ne bi moglo Sarajevo, samo treba da se neko ozbiljno posveti tome, priča nam jedna Sarajka.

London je preko noći došao do čistog zraka kada je ukinuo loženje uglja. To izgleda kao bolan rez za naša domaćinstva koja se griju na čvrsta goriva (ugalj, plastiku, gumu i smeće), ali nije ako im vlast pomogne.

- Sarajevo je prije rata izuzetno uspješno vodilo bitku protiv zagađenja zraka i bilo je na putu da je dobije. Onda su se desili rat i poslijeratno razdoblje, u kojima se broj individualnih stambenih kuća udvostručio. Tako da je i broj individualnih ložišta također udvostručen. Porastao je, dramatično, broj motornih vozila, u Sarajevskom kantonu ih je registrovano oko 160.000, a svakodnevno ih na posao dolazi još dvadesetak hiljada. Kako do zdravijeg zraka? Sarajevo može biti izvanredan primjer samom sebi. Način na koji je to rješavano sedamdesetih je bio primjer za cijeli svijet. Za svega sedam godina Sarajevo je uspjelo da prebaci grijanje za preko pola stanovništva sa lož-ulja i uglja na prirodni gas. I tad je potrošen veliki novac, milioni. Međutim, poslije rata, naše političke elite u potpunosti ignorišu problem zagađenosti zraka, kaže nam Anes Podić iz Udruženja Eko akcija, ističući da se ne radi samo o novcu.

- Hiljade domaćinstava se griju na drvo, a studije su pokazale da su emisije vlažnog drveta u odnosu na osušeno drvo više. Trebalo bi natjerati one koji prodaju ogrjevno drvo i koji na tome izvanredno zarađuju da ga osuše prije nego što ga prodaju. A znamo i da osušeno drvo daleko bolje grije. Sljedeća stvar koja se može uraditi, što također ne zahtijeva veliki novac, jeste da se domaćinstvima pomogne da zamijene peći, ali ne nekim skupim sistemima grijanja. To bi bile peći koje zadovoljavaju posljednje standarde Evropske unije i koje jedva da koštaju nešto malo više od peći koje se kod nas kupuju. Takvu peć možete naći već za 500 KM, a mi imamo oko 20.000 domaćinstava koja koriste jednu peć za grijanje. To ne bi koštalo puno, a bilo bi rezultata, smatra Podić.

Azrudin Husika, profesor na sarajevskom Mašinskom fakultetu, kaže da dio građana koji sebi može priuštiti prirodni gas to ne radi, te da situacija postaje gora kada se u obzir uzme kvalitet peći i kotlova.

- Rješenja za ovako veliki problem nema bez značajnih ulaganja. Budžetska sredstva treba usmjeriti na zamjenu peći i kotlova u domaćinstvima, masovno to da radimo, po nekoliko hiljada domaćinstava godišnje, ali i za širenje mreže daljinskog grijanja. Može i privatni sektor da ulaže, da se, dakle, naprave takvi modeli poslovanja, da se ono što je profitabilno, što je atraktivno za privatna ulaganja njima ostavi, a da se budžetska sredstva ulažu u utopljavanje objekata, ali onih koji koriste ugalj, drvo... Daljinsko grijanje nema alternativu kad pričamo o poboljšanju kvaliteta zraka. Moraju se odrediti toplifikacione zone, definisati način i zagrijavanja i hlađenja, te pripreme tople potrošne vode, govori profesor Husika.

Ambasador Johann Sattler, šef Delegacije EU i specijalni predstavnik EU u BiH, razgovarao je prošle godine sa grupom vodećih kompanija i udruženja kako bi sagledali potencijal privatno-javnog partnerstva za rješavanje problema zagađenosti zraka.

100 gradova

EU podržava ovaj proces kroz inicijativu 100 gradova sa nultom neto emisijom, za koju su potrebna značajna ulaganja na nivou koji je jedino moguće postići kombinacijom državnih i privatnih sredstava. Da bi se postigla nulta neto emisija, gotovo 80 posto ukupnih promjena koje se trebaju dogoditi u narednoj deceniji će predvoditi privatni sektor, koji na tržište treba donijeti nove proizvode iz čistih izvora energije i mijenjati način života.

Bivši ministar privrede u Kantonu Sarajevo Emir Hrenovica, po struci hemičar, radio je studiju o tome kako otkloniti maglu, koja je završena pred Zimske olimpijske igre u Sarajevu 1983. godine. Kako je ranije pojašnjavao, studija je otkrila nekoliko mehanizama za otklanjanje magle, ali, kaže, da bi se ti mehanizmi mogli koristiti, prvo je potrebno da se smog smanji barem za 20 posto. Neke od preporuka koje je dao za otklanjanje smoga su davanje podsticaja građanima za vjetroelektrane, izgradnja peletare, prelazak na plinsko grijanje, ali i rušenje nelegalno izgrađenih zgrada.