Djevojka preživjela pakao u Beogradu: "Molila sam ga da me ne unakazi"
- Tri godine sam mu davala srce na dlanu, a on je pokušao da mi unakazi lice. Danas, dok gledam svoje rane, ne boli me toliko posjekotina od noža, koliko saznanje da sam pored sebe imala zvijer koja je čekala trenutak da me ubije.
Ovako svoju potresnu priču za Telegraf.rs započinje djevojka R. S. (23) iz Apatina, djevojka koja je tek pukom srećom i nevjerovatnom hrabrošću izvukla živu glavu iz krvavog pira koji se dogodio 23. januara na Voždovcu, oko četiri sata ujutro.
Sve je, kaže, bilo u redu dok se nije začuo zvuk koji je pokrenuo lavinu bijesa.
- Bila sam s njim, s O. H., čovjekom s kojim sam, uz prekide, provela posljednje tri godine. Vjerovala sam da ga poznajem. Ali, u četiri ujutro, zazvonio mi je telefon. Zvao me je drug. Taj običan, ljudski poziv u njemu je probudio nešto neljudsko. Počeo je da vrišti, da me naziva najpogrdnijim imenima koja djevojka može da čuje. Odjednom, u ruci mu je zabljesnuo nož skakavac, drhtavim glasom se prisjeća R. S.
Ono što je uslijedilo podsjeća na scene iz filmova strave. Bez trunke oklijevanja, mladić, inače državljanin Afganistana, krenuo je oštricom direktno na njeno lice.
- Osjetila sam oštar rez na obrazu. Krv je šiknula istog trenutka. U tom mraku, dok sam pokušavala shvatiti šta se dešava, on nije stajao. Nekako sam ga uspjela odgurnuti, suprotstaviti mu se, ali on je nastavio da me siječe po butinama. Svaki zamah nožem bio je praćen uvredom. Borila sam se za goli život, bukvalno rukama i nogama, dok me je adrenalin držao da ne padnem u nesvijest od bola i straha.
Inat i želja za životom bili su jači od straha. U općoj borbi i haosu, R. S. je iskoristila trenutak njegove nepažnje. Polugola i oblivena krvlju, istrčala je na ulicu.
- Nisam znala gdje trčim, samo sam željela da budem što dalje od tog stana. Srećom, naišao je taksi. Uletjela sam u vozilo kao bez duše, ostavljajući tragove krvi na sjedištu. Taksista me je odmah odvezao u Urgentni centar. Tamo su me krpili, tamo me je zatekla i policija. Ispričala sam im sve, jer taj monstrum ne smije više nikome ovo da uradi, kaže ona.
Policija je odmah nakon njene prijave raspisala potragu za O. H., ali on je i dalje u bjekstvu. Na kraju svoje bolne ispovijesti, R. S. je željela uputiti javni apel svim ženama koje se nalaze u sličnim situacijama ili trpe bilo koji vid torture.
- Molim vas, ne plašite se. Nemojte misliti da će se on promijeniti ili da će biti bolje. Ja sam šutjela i mislila da ga poznajem, a zamalo sam završila u kovčegu. Ne dozvolite da vas strah paralizira. Nasilnici su kukavice koje su jake samo dok misle da ćete šutjeti. Prijavite ga odmah, prijavite prvi šamar, prvu uvredu, prvu prijetnju. Ne čekajte sutra, jer za neke djevojke to sutra nikada ne dođe. Budite hrabre, spasite sebi život na vrijeme. Ja sam svoju slobodu platila ožiljcima koje ću nositi cijelog života, ali sam barem živa.
