Zdravlje svjetske ekonomije je narušeno, globalni dug iznosi vrtoglavih 315 biliona dolara
Institut za međunarodne finansije (HF) nedavno je objavio procjenu da ukupni globalni dug iznosi 315 biliona dolara, a samo prije 15 godina imali smo ukupni dug 164 hiljade milijardi i za ovaj period svijet se uspio zadužiti isto kao u cijeloj istoriji prije toga. Istina, u ovom razdoblju bilo je perioda kada je svijet bio u recesiji, ali i perioda prilično stabilnog ekonomskog rasta, svjedočili smo periodu visoke i niske inflacije, zatim periodu dobrih, ali i napetih odnosa, pa čak i ratova.
Solventnost
Sigurno je da će globalni dug nastaviti rasti i u idućim godinama i pitanje je vremena kada će se opet udvostručiti.
Međutim, sve je veći broj zemalja u razvoju koje se suočavaju sa krizom likvidnosti i solventnosti nakon nedavnog ciklusa pooštravanja koji je započeo 2022. Prema UN-u, 25 država sada troši više od jedne petine svojih prihoda na servisiranje duga, što je najveći broj od velike krize 1980-ih.
Uočljivo je da isplata kamata sada premašuje potrošnju na obrazovanje ili zdravstvo u zemljama u kojima žive 3,3 milijarde ljudi. Institucije potpisnice sporazuma u Bretton Woodsu osnovane su prije 80 godina upravo da bi podržale zemlje u razvoju protucikličnim javnim finansiranjem kada privatni sektor smanjuje ulaganja. MMF je trebao pomoći s kratkoročnom likvidnošću, dok se Svjetska banka trebala fokusirati na finansiranje dugoročnog rasta i olakšavanje strukturnih promjena kako bi se spriječila kriza likvidnosti.
Kako bi se osigurala odgovarajuća likvidnost tržišta u nastajanju i ekonomije u razvoju, međunarodna finansijska arhitektura mora se resetovati kako bi MMF, Svjetska banka i druge multilateralne institucije postale pravednije.
Logično bi bilo da postoje koordinirani propisi za usmjeravanje privatnog kapitala prema produktivnom rastu i strukturnim promjenama u tržištima u nastajanju i ekonomijama u razvoju tokom procvata, te poticaja za zadržavanje kapitala u tim zemljama tokom krize.
Neto transferi tržištima u nastajanju i ekonomijama u razvoju, sa izuzetkom Kine, postali su negativni u 2022, što znači da su troškovi servisiranja duga premašili nove isplate. Dok su MMF i multilateralne razvojne banke mogle nadograđivati povlačanje privatnog sektora, finansiranje pod manje povoljnim uslovima bilo je negativno, na -2,7 milijardi dolara, a finansiranje pod povoljnim uslovima bilo je pozitivno, ali nedovoljno, dostigavši samo 20 milijardi dolara.
To pogoršava nejednakost globalne finansijske sigurnosne mreže, izvora hitnog finansiranja koji se sastoji od MMF-a, regionalnih finansijskih aranžmana i valutnih ugovora o razmjeni sa centralnim bankama. Kako bi nadoknadio takvu globalnu nejednakost, MMF je jedina globalna institucija u Mreži globalne finansijske sigurnosti (GFSN) koja treba povećati kreditni kapacitet sa 500 milijardi dolara na jedan bilion dolara. Multilateralne razvojne banke trenutno daju kredite od samo 0,5% bruto nacionalnog dohotka zemalja u razvoju, što je pad u odnosu na 0,7% u 1990-im. Prema procjenama Nezavisne stručne grupe koja djeluje pri G20, multilateralne razvojne banke moraju utrostručiti finansiranje do 2030, kako bi se postigli zajednički klimatski i razvojni ciljevi.
Povjerenje
Pored tog, programi MMF-a često nameću stroge uslove zemljama, prisiljavajući ih da prihvate mjere štednje. Mit o “vili povjerenja”, tj. uvjerenje da će mjere štednje vratiti povjerenje tržišta i poboljšati ekonomski rast i dalje živi, u inat mnogim studijama koje pokazuju da uslovi kreditiranja MMF-a povećavaju siromaštvo, nejednakost i društvene nemire umjesto da poboljšaju ekonomsku stabilnost.
Globalni finansijski sistem mora omogućiti tržištima u nastajanju i ekonomijama u razvoju provođenje protucikličnih politika bez mjera štednje, inače bi tekuća kriza mogla završiti masovnim otpisom duga, potpunim bankrotom ili raširenim društvenim nemirima.
Zdravlje svjetske ekonomije i egzistencija milijardi ljudi zavise od većeg i boljeg finansiranja vatrogasaca (MMF, Svjetske banke i drugi).
