SAD su partnere našle u Južnoj Koreji

Južna Koreja nije samo jedan od najvažnijih strateških saveznika SAD-a u Aziji već je jedan od najvećih američkih trgovinskih partnera, posebno nakon Sporazuma o slobodnoj trgovini između SAD-a i Koreje (KORUS) koji je stupio na snagu 2012. godine.

Reforme

Zapravo, SAD su drugo najveće izvozno tržište Južne Koreje nakon Kine. Nekada jedna od najsiromašnijih zemalja svijeta, Južna Koreja trenutno je 14. najveća svjetska ekonomija i četvrta po veličini u Aziji s nominalnim BDP-om od 1,7 biliona dolara ili 33.121 dolar po stanovniku. Takva ekonomija sve više ugrožava promjenjivi geopolitički teren, posebno ako imamo u vidu rivalstvo između SAD-a i Kine.

Da bismo razumjeli veličinu ekonomskog čuda Južne Koreje, važno je znati da je na kraju Korejskog rata njen BDP po glavi stanovnika bio 40 posto BDP-a Gane. Nakon tri godine brutalnih borbi koje su uništile gotovo kompletnu infrastrukturu, Južna Koreja je imala malo prirodnih resursa, negativnu stopu štednje i gotovo nikakav izvoz.

Do 50-ih prošlog vijeka situacija je bila toliko teška da je strana pomoć iznosila 75 posto južnokorejskog uvoza. Strana pomoć je bila gotovo u potpunosti namijenjena hrani, tekstilu i drugim osnovnim životnim potrebama, a malo se davalo u investicije. Međutim, do promjena dolazi 50-ih i početkom 60-ih, kada je Južna Koreja pokrenula niz radikalnih ekonomskih reformi, uključujući i finansijsku i trgovinsku liberalizaciju.

Danas je Južna Koreja uspješna tržišna ekonomija koja se uglavnom oslanja na trgovinu. U 2023. godini izvoz je činio 44 posto njenog BDP-a, a 60-ih je iznosio svega 3 posto. Suficit tekućeg računa platnog bilansa iznosio je 2,1 posto BDP-a u 2023. godini, nakon što je u prosjeku iznosio 4,9 posto BDP-a između 2012. i 2022.

Predviđanja su da će BDP po glavi stanovnika ove godine prestići japanski podvig, s obzirom na to da je japanski BDP 1960. po glavi stanovnika iznosio 508, dok je južnokorejski bio 158,3 dolara. Međutim, Južna Koreja se suočava sa velikim demografskim problemima, pretpostavka je da bi se za nekoliko decenija broj stanovnika mogao prepoloviti ukoliko ne uspije povećati stopu nataliteta sa sadašnjih 0,7 na 2,1 ili usvojiti otvorenu imigracijsku politiku.

Ova država je potrošila više od 270 milijardi dolara na programe kojima nastoji potaknuti parove da imaju više djece. Korporacije su zabrinute zbog činjenice da bi se radno sposobno stanovništvo moglo smanjiti za 25 posto do 2050. godine, pa su pokrenule vlastite programe, a uposlenicima nude čak 75 hiljada dolara za svaku novu bebu.

Američka pomoć je preobrazila Južnu Koreju od siromašne, ratom razorene zemlje u ekonomsku silu i ključnog strateškog saveznika. Otprilike 28.000 američkih vojnika i dalje je stacionirano u Južnoj Koreji, a južnokorejska vlada snosi veliki dio troškova.

Američke carine i trgovačka ograničenja mogli bi potkopati ovaj savez. Sporazum o slobodnoj trgovini između SAD-a i Južne Koreje došao je u krizu poslije odluke SAD-a da naglo poveća carine na glavni južnokorejski izvoz, uključujući aluminij, čelik, poluvodiče, solarne panele, te kućanske aparate.

Sankcije

SAD su također uvele sekundarne sankcije južnokorejskim kompanijama koje izvoze poluvodiče i opremu za proizvodnju čipova u Kinu. To je imalo negativan uticaj na kompanije otežavajući oporavak zemlje poslije pandemije. Osim carina južnokorejski proizvođači i dalje imaju problem s prilagođavanjem novog američkog pristupa globalnoj trgovini. Bidenov Zakon o smanjenju inflacije predviđa poreske olakšice od 7.500 dolara za električna vozila (EV) proizvedena u SAD-u. Ključno je da vozila ili baterije koje nisu proizvedene u SAD-u ne ispunjavaju uslove za ovu poresku olakšicu, što južnokorejske proizvođače električnih vozila i baterija stavlja u vrlo nepovoljan položaj.

Korejci su ovaj postupak okarakterisali kao čin “izdaje”. Istina, američka administracija je najavila da će dopustiti nekim južnokorejskim proizvođačima da posluju u Kini.

Uvedene mjere mogle bi vrlo lako ometati ekonomsku pa i vojnu saradnju u vrijeme kada SAD moraju ojačati odnose sa svojim azijskim partnerima, iako su zaštita američkih interesa nacionalne sigurnosti i promocija zelene tranzicije važne, sigurno postoje načini za ostvarivanje ovih ciljeva bez nanošenja štete ključnim saveznicima.