Dug je loš drug, a zaduženje Bosne i Hercegovine raste iz godine u godinu
Visok nivo zaduženosti ponovo pali alarm u cijelom svijetu. Većina analitičara vjeruje da će razvijene ekonomije izbjeći potpunu krizu zbog svoje sposobnosti upravljanja duga u vlastitim valutama i provedbe ciljanih fiskalnih i monetarnih mjera.
Prognoze
Fiskalni deficit u SAD-u je premašio 6 posto BDP-a i predviđa se da će porasti na 8 posto ili čak više u 2025. Ipak, pad kamatnih stopa ukazuje da su tvorci politike u dobroj poziciji da se pozabave tim pitanjem koje je privuklo nevjerovatno malu pažnju tokom izbora. Nasuprot tome, čini se da su prognoze ekonomija u nastajanju i u razvoju sve nepovoljnije.
Zabrinjava činjenica da su zemlje u razvoju u prošloj godini potrošile 1,2 posto BDP-a na plaćanje kamata, dok je servisiranje duga iznosilo gotovo šest posto prihoda od izvoza u zemlje koje ispunjavaju uslove za pomoć Međunarodne agencije za razvoj (IDA). Najnoviji izvještaj Svjetske banke o dugu upozorava da se zemlje sa niskim dohotkom suočavaju sa “metastazirajućom krizom solventnosti”.
Nekoliko zemalja u razvoju već nije ispunilo svoje vanjske obaveze, što je pokrenulo spor i bolan proces restrukturiranja duga i opštih ekonomskih reformi. Mnogi su na ivici krize, kao npr. Mozambik koji je platio samo kamate u visini 38 posto od ukupnog izvoza. Povratom prema Svjetskoj banci 52 posto zemalja s niskim dohotkom nalazi se u dužničkim poteškoćama ili blizu njih.
Svijet je od drugog svjetskog rata svjedočio brojnim finansijskim krizama koje proizlaze iz zaduživanja države. S jedne strane, državni dug može održavati težnju za visokim povratom ulaganja koja se ne mogu finansirati samo domaćom štednjom. Tako je bilo početkom 1960-ih, kada se Južna Koreja zaduživala do 10 posto BDP-a godišnje kako bi omogućila produktivna ulaganja. Nasreću, ta ulaganja su bila dobro isplativa, omogućavajući toj zemlji da sa lakoćom servisira dug i održi stabilnost uprkos kontinuiranom zaduživanju.
Kada se resursi pogrešno raspoređuju, a troškovi servisiranja duga rastu bez sredstava za njihovo pokrivanje, kriza postaje neizbježna. U takvim slučajevima međunarodne finansijske institucije, posebno Međunarodni monetarni fond, imaju ključnu ulogu u pomaganju zemljama da vrate kreditnu sposobnost osiguravanjem finansiranja i preporukama za reforme.
Postalo je već uobičajeno da javni dug Bosne i Hercegovine raste iz godine u godinu, iako naša zemlja ne spada u najzaduženije, problem predstavlja struktura samog duga. Kako sve teže i komplikovanije imamo pristup međunarodnim finansijskim institucijama, entiteti se zadužuju kod komercijalnih banaka po visokim kamatnim stopama, a dobijeni krediti se u velikoj mjeri koriste za otplatu ranije uzetih kredita, a ne na razvojne i infrastrukturne projekte. Entiteti se bore za zaduženja, zadužuje se bez vizije i strategije.
- Kad god vidite da imamo deficit, neplaćene račune iz prethodne godine i kada se zadužujemo kako bismo to pokrili ili platili, onda je to zaduživanje koje je nedopustivo, riječi su Zorana Pavlovića, ekonomskog analitičar iz Banje Luke.
Problem je što je struktura duga veoma loša. Premijer FBiH će reći: “Mi smo u aprilu došli, javni dug Federacije krajem marta je bio 24,9 posto BDP-a, danas je 19,6 posto, što je za pet nominalnih procenata ili 20 posto manje duga”. Ako ćemo da govorimo u brojevima, sa 2,7 milijardi KM dug je smanjen na 2,2 milijarde, dakle, za 500 miliona. Ipak, ono što ohrabruje je da je Centralna banka BiH na kraju prošle godine imala rekordne prihode i od indirektnih poreza.
Reforme
Mislim da je u ovim okolnostima neophodno tražiti mišljenje MMF-a. Reforme koje preporučuje MMF obično uključuju smanjenje rashoda, ograničavanje rasta plata i njihovo smanjenje u državnoj službi i smanjenje određenih ulaganja, uz napore za povećanje poreskih prihoda. Često uključuje i strukturne promjene, kao što je modificiranje i deviznog kursa, ukidanje kontrole domaćih cijena, te ukidanje propisa koji ometaju ekonomski rast. Utvrđivanje hitnih reformi je ključno jer te mjere često određuju sposobnost zemlje da podstiče rast i poboljša životni standard.
Reforme ekonomske politike postaju posebno važne kada vladi nedostaju resursi za podmirenje budućih plaćanja duga ili finansiranje ulaganja potrebnih za poticanje prihoda i rasta BDP-a. Kada takve reforme izostanu, visoko zadužene zemlje riskiraju ponovno upadanje u prekomjernu potrošnju, što bi bitno ugrozilo izglede za rast i dovelo do ponavljajućih kriza.
Ovakvi izazovi uključuju pojavu novih velikih vjerovnika, posebno Kine. Zadnjih godina Kina je prestigla Svjetsku banku kao zajmodavac zemljama s niskim dohotkom. Ako se i u nadolazećem vremenu budemo kretali u ovom okviru, najsiromašnije zemlje svijeta ostat će zarobljene u beskrajnom ciklusu dužničkih poteškoća.
