Bio je ponos bivše Jugoslavije, sad je ruglo: Propale milijarde u nekoliko dana
Na današnji dan navršile su se tačno 42 godine od svečanog otvaranja Zimskih olimpijskih igara u Sarajevu, događaja koji je 1984. godine grad stavio u središte svjetske pažnje. Put do tog trenutka počeo je u maju 1978, kada je Sarajevo dobilo domaćinstvo ispred japanskog Sappora i švedskog Göteborga. Uslijedile su godine intenzivnih priprema, jer je trebalo izgraditi infrastrukturu i organizirati Igre u zemlji koja se suočavala s ozbiljnim ekonomskim problemima.
Jugoslaviju su u to vrijeme pritiskali dugovi, inflacija je rasla, a nestašice goriva i kafe bile su svakodnevica. Ipak, sve je podređeno organizaciji Igara. Izgrađena je bob staza, tada smatrana najboljom na svijetu, podignuti su hoteli i olimpijsko selo, a borilišta su bila spremna za dolazak sportista iz cijelog svijeta. Neposredno prije početka Igara pojavio se problem nedostatka snijega, ali je večer uoči otvaranja pao obilni snijeg, toliko da su građani morali čistiti ulice kako bi takmičenja mogla početi.
U Sarajevu je nastupilo 1.272 sportista, od čega 998 muškaraca i 274 žene iz 49 zemalja. Maskota „Vučko“, kojem je glas dao Zdravko Čolić, ostala je simbol Igara i zvanično je proglašena najboljom maskotom u historiji zimskih olimpijada. Među najzapamćenijim trenucima ostali su paljenje olimpijskog plamena koje je izvela Sanda Dubravčić, polaganje zakletve koje je predvodio Bojan Križaj, te srebrna medalja Jureta Franka – prva olimpijska medalja za Jugoslaviju, što je izazvalo oduševljenje na Bjelašnici, prenosi Dnevno.hr.
Nakon završetka Igara uslijedio je povratak u stvarnost, a potom i rat koji je ostavio duboke posljedice. Država pred raspadom nije bila u stanju održavati izgrađenu infrastrukturu, a opsada Sarajeva, najduža u modernom ratovanju, promijenila je lice grada. Borilišta i hoteli, uključujući bob stazu i hotel Ingman, danas su zapušteni i ruinirani.
Predsjednik Međunarodnog olimpijskog odbora Juan Antonio Samaranch opisao je sarajevske Igre kao posljednji bljesak socijalističkog sistema i kratkotrajnu utopiju u vremenu rastućih disolucijskih procesa u Jugoslaviji. Od nekadašnjeg olimpijskog sjaja ostale su uspomene na dvije sedmice koje su Sarajevo učinile svjetskim centrom sporta, dok su objekti na kojima je ispisana sportska historija danas tek podsjetnik na to razdoblje.
