Život ne čeka refundaciju: Lista čekanja za onkološkog bolesnika je lista smrti!

Dvije sedmice ima citostatika, već treću nema. Iz Srbije nam žene šalju citostatike, pomažu nam, pa pitam ove naše političare da li ih je stid?

Ovo je Facebook status žene, onkološke pacijentice iz Sarajeva, kojoj kao i mnogima citostatici i kemoterapija život znače. Podsjeća da stanje sa nedostatkom citostatika na Kliničkom centru Univerziteta u Sarajevu, koje i dalje traje, niko dugoročno ne rješava. Ukratko, citostatika nema pa nema, zbog čega se mnogi onkološki pacijenti vraćaju kući bez osnovne terapije, a svaki oboljeli na svoj način vodi bitku snalazeći se i nabavljajući ih kako zna i umije.

Sistem ubija

Jedna od oboljelih je i Amra Ćamo iz Sarajeva, članica Udruženja Renesansa, koja se liječi od karcinoma dojke. Ona za Oslobođenje kaže da je čak dva i po mjeseca bila bez terapije zbog nedostatka citostatika.

- Što se tiče terapija, stanje na Kliničkom centru je katastrofalno. Ja sam jedno vrijeme bila bez terapije i strašno je kad na sedmičnom nivou morate izdvojiti 540 maraka za citostatike koje klinika nema. No, to nije ništa u odnosu sa čim se sve žene suočavaju. Svake sedmice sam gore u dnevnoj bolnici i razgovaram sa njima. Vjerujte, 80 posto njih je suočeno sa problemom - moraju kupiti sebi lijek, a niko ih ne pita mogu li. Sve su to cifre od dvije i više hiljada KM. Jedna gospođa, članica Renesanse, kaže da njen lijek košta 8.000 KM. Refundiraju se oni, ali vama lijek, odnosno pare trebaju odmah, a odakle, pita Amra.

Navodi da je ta gospođa čiji je lijek osam hiljada stavljena na listu čekanja.

- Znaju li oni šta znači lista čekanja za onkološkog bolesnika. Ja tu listu zovem listom smrti jer, kako kažu svi onkološki pacijenti, nas neće ubiti karcinom, nego sistem, tvrdi ona.

I dok ih, kako kaže, s jedne strane sistem polako ubija, s druge ima samo riječi hvale za ljekare KCUS-a.

- Oni se stvarno trude, ali ne mogu puno učiniti, jer raspolažu sa pet posto dostupnih lijekova, ističe Amra i navodi još jedan gorući problem kad su citostatici u pitanju.

- BiH koristi citostatike koje su zemlje regije davno izbacile. Svi ostali odavno rade sa naprednim lijekovima nove generacije. Mi se borimo da imamo lijek koji je prevaziđen svugdje u svijetu, razočarana je ona.

Osvrnula se i na Facebook status kolegice i kaže da su žene iz Srbije humane i solidarne, te da bude sramota naše političare što se oslanjaju na humanost drugih, a oni sami ništa ne poduzimaju.

Apel vlastima

- Izgleda da ih nije nimalo stid i da nemaju savjesti, a ni ljudskosti, jer da imaju, riješili bi začas problem. Ne bi prebacivali krivicu jedni na druge i prali se od svega. Ne znam kome je u interesu da nas ostavi tek tako da umremo, da se snalazimo kako umijemo. Evo, kao onkološki pacijent ponovo apelujem na sve one odgovorne u vezi s lijekovima da počnu raditi svoj posao, jer oni su tu radi nas, a mi smo u ovoj situaciji zbog njih, tvrdi ona i prisjeća se da je u fazi kad je psihički pala dok je bila bez lijekova i terapije pisala i Goranu Čerkezu, pomoćniku federalnog ministra za javno zdravlje.

- Zaista mi je odgovorio na mail i rekao da to nije do njega. Da je do Zavoda zdravstvenog osiguranja i reosiguranja FBiH, pa čak i do parlamentaraca. Jednostavno, svaki političar koji je odgovoran za ovaj problem prebacuje lopticu na drugog. I to tako ide ukrug. Neće niko da se prihvati odgovornosti, a ljudi nam umiru, zaključuje.