Zimi gaze blato, a ljeti trpe nesnosivu prašinu: Mještani Galovca žele miran život
Mještani mjesne zajednice Radojčići u Maglaju nedavno su protestovali u Galovcu, na ulazu u bazu turske kompanije Cengiz İnşaat, koja je izvođač radova na dionici autoputa 5c Medakovo - Ozimica. Na ovaj način još jednom su izrazili nezadovoljstvo zbog načina na koji se odvija gradnja dijela dionice od sedam kilometara, a koja prolazi kroz pomenutu maglajsku mjesnu zajednicu, problema kojih, tvrde, svakodnevno imaju, neprijatnosti i prouzročenih šteta na njihovim objektima i imanjima.
Prema riječima Marinka Kelavića, predsjednika Vijeća MZ Radojčići, prošle godine su počeli radovi na dionici autoputa Medakovo - Ozimica, čija gotovo jedna trećina, u dužini od sedam kilometara, prolazi kroz općinu Maglaj, odnosno kroz naseljena mjesta Galovac i Strupina. Ona sa Radojčićima čine ovu mjesnu zajednicu.
Nezadovoljstvo mještana
- U travnju prošle godine su počeli pripremni radovi na izgradnji pristupnog puta i baze/kampa za radnike Cengiza u Galovcu, a nakon toga probijena je i trasa buduće dionice autoputa 5c. Prvi problemi su se pojavili izgradnjom baze u naseljenom mjestu bez ikakve prethodne najave ili konsultacija sa mještanima Galovca ili predstavnicima MZ Radojčići. Teški radni strojevi, kamioni i dolazak više stotina radnika u bazu, stvarajući svakodnevnu buku, prašinu, velike količine blata, različita onečišćenja okoliša i povremene zastoje na putu, u znatnoj mjeri su promijenili život ljudi u našoj mjesnoj zajednici. Sve ovo je prouzrokovalo veliko nezadovoljstvo mještana i potrebu da se održe i mirni prosvjedi, kaže Kelavić.
Objašnjava da je prolaskom koridora 5c kroz njihovu mjesnu zajednicu došlo do iseljavanja desetak kuća, ali i do presijecanja drugih infrastrukturnih objekata i instalacija - lokalnih puteva, telefona, lokalnog vodovoda. I pored toga što se većina njih nastoji brzo sanirati ili tražiti neka druga alternativna rješenja, sve ovo, u znatnoj mjeri je, naglašava, “promijenilo decenijske navike naših mještana”.
Porodična kuća Pave Kožul udaljena je 40 metara od baze izvođača radova. Kazuje da je svima teško jer zimi gaze blato, a ljeti trpe nesnosivu prašinu. Najavila je da će, ukoliko se ne riješi problem, biti primorana sudskim putem tražiti svoja prava.
- Prije trase, kad su se rješavali imovinskopravni odnosi, dala sam im do znanja da mi ne mogu uzeti ni kvadrat dvorišta, jer po Zakonu o eksproprijaciji se kaže da nema cijepanja čestice. Nama su uzeli šest kvadratnih metara dvorišta, uopće nisu htjeli da razgovaraju o isplati kuće. Poslije toga je sagrađen kamp koji je blizu naših kuća. Primorani smo svakodnevno slušati buku i radove teških mašina. Nema nedjelje. Razmišljamo o podnošenju tužbe za nanošenje duševne boli. Poštujem što je za Bajram bilo tiho, ali na Božić su svi strojevi popaljeni i sve je ovuda grmjelo, priča Pava Kožul.
Tvrdi da su izloženi sitnim provokacijama poput sviranja iz vozila u noćnim satima, da će tražiti obeštećenje, a ako ga ne mognu dobiti mirnim putem, “ići ćemo u sudski proces”.
Naglašava kako je ugroženo pet kuća, a na jednoj su popucali zidovi zbog vibracija i rada građevinskih strojeva. Uz to, izvođač radova sve vrijeme koristi “put koji smo mi mještani izgradili vlastitim sredstvima”.
- Svjesni da neće doći do izmještanja baze Cengiza, tražili smo bar kompromis, da se napravi samo drugi ulaz u kamp, izravno sa trase koridora 5c. Na taj način bi se riješio dio naših problema, jer bismo izbjegli gužvu, prašinu i buku kroz naseljeno mjesto. Tražili smo izgradnju jednog malog pješačkog prolaza ispod koridora i izgradnju lokalne ceste u Galovcu od baze Cengiza do potputnjaka Galovac 1/Grabovica (u dužini oko 300 metara) jer sadašnje rješenje, koje nas usmjerava na lokalni put kroz Strupinu, znatno je duže i tehnički loše osmišljeno, kaže Kelavić.
Dodaje kako je jedan od većih problema i izgradnja lokalne ceste 35 za Lukiće (Strupina), koja je trebala biti završena u sedmom mjesecu, a davno obustavljeni radovi još nisu ni počeli. Zbog toga mještani koriste zaobilazni, makadamski put, koji je za dva kilometra duži, da bi došli do Novog Šehera.
- Autom to i nije tako veliki problem, ali zamislite djecu koja idu pješice u školu ili starije osobe koje nemaju auto, a trebaju liječniku, u trgovinu, crkvu..., priča nam Kelavić.
Mjesna zajednica Radojčići dala je rok do 20. 12. da se ispune njeni zahtjevi i riješi problem.
Međusobno uvažavanje
- Naša MZ je jedna od rijetkih mjesnih zajednica na širim prostorima u kojoj složno žive Hrvati, Bošnjaci i Srbi i gotovo su svi povratnici na ognjišta. Višenacionalno vijeće MZ Radojčići je zasigurno jedno od najsložnijih i najaktivnijih u općini Maglaj. Smatramo da bi se i predstavnici lokalne vlasti iz Općine Maglaj, ali i predstavnici viših razina vlasti trebali daleko više uključiti u rješavanje naših problema. Naš Galovac i naša Strupina zaslužuju bar mrvice, naši financijski zahtjevi su puno manji od realnih, koje bismo trebali tražiti za blizu sedam kilometara dionice Medakovo - Ozimica koja prolazi kroz naša dva sela, poručuje Marinko Kelavić.
Iz MZ Radojčići kažu kako su svjesni da je interes cijele Bosne i Hercegovine izgradnja autoputa, ali da “svi drugi trebaju biti svjesni da nam se, pored oduzimanja stoljetnog mira i čistog okoliša, gaze i bez naknade oduzimaju i naši putevi, mostovi koje smo vlastitim rukama i novcima gradili”.