Zabrinjavajuća politika Xi Jinpinga nad Ujgurima

Svjetski kongres Ujgura (SKU) te konferencija “Od bosanskog do ujgurskog genocida” održavaju se u Sarajevu. Danima prije Kongresa organizatori ističu da su od kineske ambasade mnogi učesnici dobili prijetnje napadima, sabotažama i hapšenjima. Stručnjaci za Kinu kažu da se represija nad Ujgurima u Kini, koju potvrđuju i učesnici skupa u Sarajevu, ali i brojni medijski izvještaji, baš i ne dešava.

Ujguri su turkijski, muslimanski narod. Nastanjeni su i većinsko su stanovništvo kineske autonomne pokrajine Xinjiang, a ima ih između 12 i 20 miliona, te još oko 1,5 miliona u dijaspori. Nakon, kako kažu, aneksije regije 1949. godine, autohtono stanovništvo živi pod represijom, koja je eskalirala 2017, kada je, navode, izgrađena mreža logora kroz koje je prošlo više od tri miliona Ujgura.

Brojne zabrane

- Kineska vlast je uvela zabranu vjerskog izražavanja, slobode govora. Ljudska prava nisu dostupna. Pravo na jezik se ne poštuje u školama. Porodice se razdvajaju. Ja sam izgubila kontakt sa porodicom od 2017. Mi to zovemo genocidom, ističe Zumretay Arkin, predsjednica Komiteta žena Svjetskog ujgurskog kongresa.

Izvještavanje zapadnih medija razlikuje se od stvarnosti, ističe stručnjak za Kinu Branko Žujović. Tokom boravka u tom dijelu Kine, kaže, nije primijetio bilo kakvu represiju. Svjetski ujgurski kongres, navodi, nema previše veze s Ujgurima, jer je “osnovan prije 20 godina i finansiran od zapadnih finansijskih i političkih centara moći, a s ciljem podrivanja Kine”.

- A ne kako bi se borili za prava te zajednice, koja živi u pristojnim uslovima. Kina je proteklih godina, do 2017, bila suočena sa velikim brojem terorističkih napada, više od 1.000, u kojima su stradale hiljade ljudi, objašnjava Žujović.

Poručuje da je paradoks to što se na Zapadu govori o zamalo genocidu nad Ujgurima, dok ta populacija u Kini intenzivno raste. Činjenica je da Ujguri nemaju gotovo pa nikakvu podršku i pomoć drugih, u značajnom broju bogatih i uticajnih muslimanskih država, a Žujović ističe i to da godinama razne delegacije iz islamskog svijeta posjećuju Xinjiang, vide stanje, te da ne treba da čudi što bezmalo sve islamske zemlje podržavaju Kinu.

- Nedostatak podrške iz većinski muslimanskih zemalja, posebno proteklih nekoliko godina, uzrokovan je jakim ekonomskim vezama s Kinom, a s druge strane i većina tih zemalja ima velikih problema s poštovanjem ljudskih prava, jasna je Arkin, dok Žujović dodaje da se “stanovništvo Xinjianga trenutno suočava sa intenzivnim razvojem ekonomije i infrastrukture”.

Dolkun Isa bivši je predsjednik SKU-a, a na svojoj koži je osjetio i još osjeća posljedice represije režima u Pekingu. Za Oslobođenje ističe da je platio visoku cijenu jer je ujgurski aktivista.

Spore reakcije

- Od zastrašivanja, čak i prije, te tokom konferencije, kineske vlasti vrše pritiske. Iz kineske ambasade prijetili su nam da ćemo biti hapšeni ako dođemo u Sarajevo. Nakon što je Xi Jinping došao na vlast, diskriminacijska i asimilacijska politika prerasla je u genocidnu. Moja majka je zbog mog aktivizma umrla u koncentracijskom logoru 2018. godine. Moj otac je umro 2020. Moj mlađi brat je osuđen na doživotnu robiju, a stariji na 17 godina. Bio je profesor matematike. Ne znam ni sam koliko još članova porodice je živo ili mrtvo jer smo izgubili svaki kontakt, priča Isa.

Predstavnici Ujgura vjeruju da rješenja ima, ali da je reakcija međunarodne zajednice uvijek spora, kao i da je tako bilo i u slučaju BiH, gdje su stotine hiljada ljudi morale izgubiti život, gdje je počinjen genocid, pa je tek onda međunarodna zajednica reagirala i zaustavila krvoproliće. Zaključuju da svijet malo uči iz prošlosti, te da je u slučaju Ujgura potrebna hitna reakcija kako bi se zaustavio genocid koji je u toku.