Vukčević je svojevremeno otkrio detalje: Evo kako su zapravo uhapšeni Karadžić i Mladić

Vladimir Vukčević, prvi srbijanski tužilac za ratne zločine umro je jučer u 75. godini.

Ostaće upamćen kao tužilac za vrijeme čijeg mandata su uhapšeni Radovan Karadžić i Ratko Mladić, koji su bili dvojica najtraženijih bjegunaca pred Međunarodnim tribunalom za ratne zločine u Hagu.

U Beogradu

Umro prvi srbijanski tužilac za ratne zločine Vladimir Vukčević

Vukčević je svojevremeno za BBC iznio detalje kako su izvedene akcije hapšenja Karadžića i Mladića.

Karadžić, politički lider Srba u BiH, uhapšen je 21. jula 2008, a devet dana kasnije je izručen Hagu.

- Šta je prva stvar koje se sjetim kad pomislim na to? Olakšanje jer je uspješno završen vrlo delikatan i opasan posao, rekao je za BBC na srpskom Vladimir Vukčević u julu 2021.

Presretnut autobus

U martu 2019, sud u Hagu je osudio Karadžića na doživotnu kaznu zatvora za zločine počinjene u Bosni i Hercegovini između 1992. i 1995.

Mladić, ratni komandant snaga Srba u BiH, uhapšen je 26. maja 2011. godine u selu Lazarevo, kraj vojvođanskog grada Zrenjanina, u kući jednog od njegovih rođaka.

U novembru 2017, Haški tribunal osudio je Mladića na doživotni zatvor utvrđujući da je kriv za deset od jedanaest tačaka optužnice, među kojima su genocid, protjerivanje, ubistva, nečovječno postupanje prilikom protjerivanja stanovništva iz Srebrenice, ubistva, teror i napadi na civile u Sarajevu.

U razgovoru za BBC na srpskom u julu 2021, Vukčević je istakao da je akcija hapšenja Karadžića, koji se skrivao skoro deceniju, bila „vrlo delikatna”.

- Držali smo ga pod prismotrom, pratili njegovo kretanje i jednog dana je sa torbama krenuo negdje, ka gradskom prevozu. Ušao je u autobus koji ide u pravcu (beogradskog naselja) Batajnice.

Sumnjali su, kaže, da je Karadžiću dojavljeno da se sprema hapšenje, i zato su morali da krenu u akciju.

- Pošto je u autobusu bilo još ljudi, naglasio sam da to moramo da uradimo tako da nema povrijeđenih i žrtava, sjećao se Vukčević.

Jedan od pripadnika Bezbjednosno-informativne agencije (BIA) je bio među putnicima u autobusu.

- On nas je izvještavao da je Karadžić sjeo, da kod njega nema nikakve panike i da mirno posmatra putnike oko sebe - kao da je znao da će biti uhapšen. Pratili smo ga, pratili, pratili, i u jednom momentu sam rekao Mikiju (Rakiću, savjetniku tadašnjeg predsjednika Srbije Borisa Tadića) - "nećemo da čekamo da izađe, nego ćemo da zaustavimo autobus i krenemo u akciju. Tako je i bilo.

Autobus je presretnut, agent BIA je prišao Karadžiću i „upozorio ga da ne pravi nikakve probleme, bježi ili pruža otpor”.

- On je to vrlo disciplinovano podnio, da ne kažem hladnokrvno, kazao je Vukčević.

U medijima je tokom godina bilo dosta spekulacija da Karadžić zapravo nije uhapšen 21. jula, već tri dana ranije - u petak.

Međutim, Vukčević je to negirao.

- Ne, ne, ne, sve se dogodilo tog dana, ističe.

Karadžić je odmah po hapšenju sproveden u BIA, pa u Tužilaštvo za ratne zločine, gdje je utvrđen njegov identitet.

Vukčević kaže da je transformacija nekadašnjeg lidera RS bila „holivudska”.

- On je inače dosta živahno hodao, prisjetio se.

- Međutim, tada je pustio kosu i bradu i vukao nogu kao da ima štule - potpuno je promijenio ponašanje. Ništa nije hteo da pije, samo vodu. Tu noć je tražio da ga ošišaju i odmah je bio onaj stari Karadžić… Išao je brzo i potpuno se vratio u svoju ličnost, govorio je Vukčević.

Hapšenje Mladića

Dejtonski sporazum kojim je okončan rat u BiH u novembru 1995, bio je skoro šest mjeseci daleko od potpisivanja, a ime generala Ratka Mladića našlo se na optužnici Haškog tribunala, odmah do Karadžića.

Po završetku rata, Mladića je sa čela Vojske Republike Srpske smijenila Biljana Plavšić, tadašnja predsjednica ovog entiteta, pa se on od 1996. godine smatra bjeguncem od pravde, iako je često viđen kako slobodno živi u Srbiji, navodile su svjetske agencije.

Tek smjenom vlasti Slobodana Miloševića,Mladić biva prinuđen da u potpunosti nestane iz javnosti - i da u skrivanju provede više od jedne decenije.

Potraga za njim nije davala rezultate, neispunjavanje međunarodnih obaveza kvarilo je diplomatske odnose Srbije, pa je 2005. godine na čelo Akcionog tima za lociranje i hapšenje haških bjegunaca došao tužilac za ratne zločine Vladimir Vukčević.

- Haško tužilaštvo je tražilo da na čelo timova koji su tražili optuženike dođu tužioci. Na prvom sastanku kod premijera (Vojislava) Koštunice, sa šefovima civilnih i vojnih službi, direktorom policije, imao sam samo dva pitanja - imam li podršku Vlade Republike Srbije i da li imam lično Vašu podršku, prisjetio se u maju 2021. u razgovoru za BBC na srpskom tužilac Vukčević.

Kaže da je na ponovljeno pitanje dobio dva „da”.

Tim se sastajao jednom sedmično, najčešće u Palati Srbija u Beogradu, ali su skupovi kasnije premješteni u sjedište Bezbednosno-informativne agencije (BIA) da bi se izbjegla mogućnost prisluškivanja.

- Odmah sam zapazio da je postojala opstrukcija, prije svega oko Karadžića i Mladića. Hag je sumnjao da vojna bezbjednost čuva Mladića, ali ja sam ih veoma brzo uvjerio da to nije tačno.

Vukčević je tvrdio da je problem nastajao upravo u BIA, gde je direktora Radeta Bulatovića 2008. zamijenio Saša Vukadinović.

- Jednom smo Mladića tražili u kući brata njegove supruge Bose, u Moštanici. Pretresli smo kuću brata koji nije bio tu, ali u drugu kuću pripadnici BIA nisu željeli da uđu pod izgovorom da nemaju nalog od istražnog sudije. Kasnije se ispostavilo da nas je Mladić gledao iz te kuće - opstrukcija je išla do te mjere.

Na pitanje da li su kasnije, čak i poslije hapšenja Mladića, državni organi Srbije istražili ove opstrukcije, Vukčević je kazao da to nije učinjeno.

Ipak, u maju 2011. sve se promijenilo - a sve je počelo porodičnim okupljanjem u kući u Lazarevu, selu nadomak Zrenjanina.

- Njihova porodična slava je Đurđevdan i u posjeti je bila porodica njegovog sina pa smo zapazili da se mnogo fotografišu - mislili smo da se u kući nalaziti kurir koji će da nosi slike familije u Bosnu, jer smo imali informacije da je Mladić tamo. Čekali smo kurira, ali on nije izlazio pa smo riješili da napravimo akciju, govorio je Vukčević.

Napomenuo je tada da je Akcioni tim imao informaciju da je još poslije neuspjelog hapšenja u Moštanici, Mladić pobjegao u pravcu Zrenjanina.

U trenutku akcije, cjelokupni vrh Akcionog tima nalazi se van Srbije: tužilac Vukčević na Brionima se sastaje sa hrvatskim tužiocem Mladenom Bajićem i haškim tužiocem Sergeom Brammertzom, dok su savjetnik predsjednika Srbije Miodrag Rakić i šef BIA Saša Vukadinović na službenom putu u Sjedinjenim Državama.

- Kad su policajci ušli u kuću, Mladić je probao da se sakrije iza vrata. Kada su ga našli, nisu ga odmah prepoznali, mada on nije imao holivudsko prerušavanje poput Karadžića. Na stolu su bila dokumenta na ime Ratka Mladića, pa je on priznao da su njegova.

Vijest se brzo pronijela do Hrvatske odakle će je, nešto kasnije, saznati i novinari.

- Mene zove Miki (Miodrag) Rakić i kaže mi da je kurir zapravo sam Ratko Mladić. Mene su hitno helikopterom prebacili najprije do Zagreba, pa do naše granice i brzo smo svi bili u Beogradu, sjećao se Vukčević.