(VIDEO) Nekad smo se ponosili njima: Kako danas izgledaju olimpijski objekti u i oko Sarajeva?
Svi putevi vodili su u Sarajevo. Olimpijske ljepotice privlačile su desetine hiljada posjetilaca. Sarajevo je bilo centar svijeta.
Danas… neka druga priča. Ovo je period godine kada se Sarajlije, ali i svi drugi koji u srcu čuvaju Olimpijadu, sa posebnom nostalgijom, ali i sjetom, prisjećaju zlatnog vremena. Sa sjetom, kada pogledaju kako danas izgledaju neki od olimpijskih objekata.
Prvi sinonim za zapuštenost veličanstvenog objekta je - bob staza na Trebeviću. Obnova je najavljivana. Građani se i dalje nadaju. Ali i dalje umjesto obnovljene staze, posjetioce Trebevića dočekaće samo podloga za grafite. Sjećanje da je ovo mjesto nekada živjelo. Ne treba zaboraviti ni to da je staza uništavana u toku rata.
Ipak, bez obzira na sve, Trebević je i dalje važna turistička destinacija. U svako doba godine, tamo ćete sresti veliki broj posjetilaca.
A što se tiče bob staze i oživljavanja olimpijskih uspomena… Vučko ostaje da čeka ljepša vremena.
Kada je riječ o ostalim olimpijskim planinama, vrijedi izdvojiti da se zimski sportovi još uvijek njeguju na Jahorini i Bjelašnici. Svake zimske sezone, mnoštvo turista hrle ka ovih bh. planinama kako bi iskusili potpuni zimski užitak. Ono što je nekada živjelo na ovim planinama i dalje postoji.
Iako je bilo planova za obnavljanje skakaonica na Igmanu, one su i dalje zapuštene.
Na igmanskom malom polju zatičemo grupu djece i njihovog instruktora skijanja, Sarajliju Nevena Tošića.
- Danas vidite nažalost kakvi su uslovi, snijega malo ima, ništa ne radi, sve je u nekom žalosnom stanju, a čini mi se da bi moglo puno bolje, kazao nam je.
On smatra da su olimpijske planine na izdisaju. Bez saradnje države i privatnog sektora, ocjenjuje, napretka neće biti. A potencijal itekako postoji.
- Velika sredstva su potrebna da se ovo animira i oživi. Ovo izgleda kao bajka jedna kada bi se oživjelo. Vidite kako djeca uživaju, ističe Tošić.
On smatra da mlada raja može i treba dosta učiniti. Ali problem je što omladina odlazi iz države.
- Oni su dio populacije koja bi ovo mogla oživjeti. Jedan od problema je što mlada raja odlazi. Nije dovoljno ovo što imamo. Mlada raja na brzinu kupuje. Stariji ljudi i ne troše puno, priča nam.
Igman čeka. Slavna prošlost čeka da se ponovi. Sadašnjost nije sjajna… A budućnost je skoro tu. Hajde da vjerujemo u nju.
Što se tiče stalih olimpijskih objekata, može se reći da je najočuvaniji i najposjećeniji upravo onaj na kojem su Olimpijske igre svečano otvorene. Stadion Asim Ferhatović Hase. Gradski stadion i dom Fudbalskog kluba Sarajevo.
Nije potrebno detaljnije objašnjavati zbog čega je ovaj olimpijski objekat neka potpuno druga priča u odnosu, recimo, na igmanske skakaonice. Svakog drugog vikenda u toku sezone premijer lige BiH, hiljade i hiljade fanova bordo kluba hrli na Koševo. U stadion se ulaže mnogo, a vrijedi istaći nedavnu obnovu terena na stadionu.
Razrušene i oštećene u toku rata, Zetra i Skenderija su godinama kasnije obnovile svoj sjaj. Kasnije su ugostili velik broj važnih sportskih i kulturnih događaja.
A što se tiče same Olimpijade, pitali smo građane vjeruju li da Sarajevo jednog dana može opet ugostiti ovaj veličanstveni događaj.
- Imamo mi sve, samo nam fali više volje i biće to dobro.
- Nema šanse. To je bila bivša Juga. Država koja je bila prejaka u svakom pogledu. Nema šanse. Jedni bi bili srcem za Olimpijadu, drugi protiv. Kao što je i danas tako. Primjerice, za samo održavanje godišnjice, oni ne mogu da se dogovore ko će doći da pjeva, da zabavlja ovu omladinu. A ne nešto veće.
- Ovo je sada sve batal. Nema sarajevske raje za taj život, pokret i udar. Svi smo tada radili, od malih nogu do starca od 70 godina. Nema sada tog elana.
- Teško, ne mislim materijalno. Materijalno bi se pomoglo - međunarodna zajednica i Olimpijski komitet. Politički uslovi, blokade i etničke podjele su glavni problemi. Čisto sumnjam da bi se Olimpijada na taj način mogla organizovati. Posebno što sarajevski dio Federaciji BiH nije dovoljan. Treba tu i Jahorina, recimo, i Vlašić. U ovakvim političkim odnosima to se ne bi moglo organizovati - neki su od odgovora.
Ostaje nada. Nada da će se o Olimpijadi govoriti češće. Da će i te riječi biti pretvorene u djela. Ako možda ne možemo opet ugostiti Olimpijadu u skorijem vremenu, onda barem da olimpijske objekte ne prepuštamo vremenu.
