(VIDEO) Lobiranje u Washingtonu: Može li RS dobiti više od ukidanja sankcija?
Željka Cvijanović se sa Johnom Ginkelom srela u Banjoj Luci
Plaćeno lobiranje u Sjedinjenim Američkim Državama, ali i diplomatske aktivnosti političkih predstavnika Republike Srpske se ne zaustavljaju. Nakon što je prvi plaćeni val uticaja na brojne američke dužnosnike urodio plodom, odnosno skidanjem sankcija, postavlja se pitanje šta mogu biti konačni dometi finansijskog i diplomatskog uticaja.
Trampistički aktivizam
Visoka dužnosnica SNSD-a i članica Predsjedništva BiH ponovo je boravila u SAD-u, gdje se sastala, u Bijeloj kući ili ispred nje, sa nekolicinom dužnosnika bliskih američkom predsjedniku Donaldu Trumpu. Diplomatski aktivizam Željke Cvijanović, uz nastavak izdašnog finansiranja lobističkih kuća, tek trebaju, čini se, pokazati krajnje domete entitetskih dužnosnika.
- Što se tiče secesije, čisto sumnjam da od toga ima išta. Ne vjerujem da će, koliko god da su aktivni na diplomatskom polju, SAD dozvoliti da se raspadne ono u što su oni uložili trud, politički i diplomatski, a i vojni svakako. Isuviše smo mali ovdje, a u pitanju je igra geopolitičkog preslagivanja širih razmjera, ističe za Oslobođenje politički analitičar Mladen Bubonjić.
Analitičarka Tanja Topić napominje da se lobiranjem, između ostalog, nastoji zatvoriti i OHR, te dovesti do nezavisnosti RS-a “unutar dejtonskog koncepta BiH”, kako to često definiše Milorad Dodik. Primjetan je, dodaje, pojačan trampistički aktivizam, čime se nastoji doći što bliže američkom predsjedniku.
- U kontekstu aktuelnih zbivanja, posebno onoga što se dešava na Bliskom istoku, čini mi se da će to, ipak, ostati u sjeni i da RS nije ni u kom slučaju prioritet koji će se naći na mapi interesa SAD-a, smatra Topić.
Ono što je veoma upadljivo proteklih dana, a nakon gotovo potpune izolacije u proteklim mjesecima, pa i godinama, jeste značajan broj ambasadora evropskih zemalja na sastancima sa političkim predstavnicima RS-a i SNSD-a. Bubonjić ističe da u međunarodnim odnosima vlada pravilo golog interesa, pa tako predstavnicima zapadnih zemalja, koje se ne žele zamjeriti novoj administraciji SAD-a, kabineti u Banjoj Luci više nisu tako mrski.
Poricanje presude
- Moram da napomenem da se većina ambasadora nije sastajala s Miloradom Dodikom. Izuzetak je ambasador Švicarske, koji se našao s njim u svojstvu predsjednika političke partije, a što je izazvalo dosta bure u dijelu javnosti koji smatra da je ostanak Dodika na čelu stranke zapravo poricanje provođenja do konačnosti presude Suda BiH, ističe Topić.
Osim nagle otvorenosti prema vladajućima u Banjoj Luci, nemoguće je ne primijetiti da je svaki sastanak sa Dodikom, Nenadom Stevandićem, Savom Minićem ili Željkom Cvijanović prošao bez zastave Bosne i Hercegovine. Takvi potezi političara iz RS-a ne čude, ali čudi prešutna saglasnost ambasadora Švicarske, koji je prekršio i pravilo protokola da ako postoji zastava gosta, mora biti i zastava države u kojoj stoluje. Možda po protokolu jesu postupili ambasadori Austrije, Italije, Švicarske, kao i SAD-a, te šef Misije OSCE-a u BiH, jer nije bilo ni njihovih, pa je domaćin mogao odlučiti da postavi zastavu RS-a, ali u državi kao što je BiH, gosti bi trebali znati da sjedanjem pod entitetsko obilježje šalju poruku domaćinima da uvažavaju navodnu državnost entiteta, te im tako ostavljaju prostor da nastave s retorikom kako sa državom BiH nemaju ništa.
