(VIDEO) Koliko nam je interkonekcija dovoljno? - "Ne postavljaju se ključna pitanja"

Ponovo je u u fokusu izgradnja Južne interkonekcije. Uz priču o ovoj interkonekciji, u Republici Srpskoj pokušavaju isposlovati onu istočnu. Iz ladica vade se i projekti sjeverne te zapadne interkonekcije. Trenutno, gas u našu zemlju ulazi samo kroz jedan interkonektor koji je na kraju tehničkog vijeka, u mjestu Šepak kod Zvornika.

Ekonomska (ne)opravdanost

Iz Plinacroa, operatora gasnog transportnog sistema iz Hrvatske, ističu da sarađuju sa svim susjednim operatorima. Tokom 18 godina potpisano je više dokumenata kojima je dogovorena saradnja na zajedničkom razvoju spojnih gasovoda: sjeverna, zapadna i Južna interkonekcija.

Ističu da bi Južnom interonekcijom bio omogućen protok gasa iz LNG-a na otoku Krku iz Slovenije i iz Mađarske za potrošače u BiH. No, jesu li BiH potrebne sve četiri interkonekcije i kako se one mogu koristiti u budućnosti?

Ekonomista i stručnjak za energetsku tranziciju Damir Miljević ističe da ne postoje ozbiljne ekonomske računice kada su u pitanju gasne interkonekcije, a razlog je, tvrdi, u nepostojanju ozbiljnih strategija razvoja energetike u BiH i maloj upotrebi i potrošnji gasa u našoj zemlji.

- Stoga je ovdje investiranje u nove interkonekcije uglavnom političko i geopolitičko pitanje bez ulaženja u suštinu i postavljanja ključnih pitanja: Koja je korist od tog investiranja za građane i privredu i koliko je to uopšte ekonomski isplativo u uslovima u kojima cijene plina rastu, a ulazite u proces dekarbonizacije, odnosno izbacivanja fosilnih goriva iz upotrebe, ističe Miljević.

Dodaje da BiH godišnje troši oko 225 miliona m3 gasa, što je svega 8 do 10 posto potrošnje koju imaju naši susjedi Hrvatska i Srbija.

- Na ovako maloj potrošnji, svaka investicija u novu konekciju ne može biti ekonomski opravdana ni onome ko investira niti onome ko taj plin koristi. Svi zagovornici novih interkonekcija najavljuju i ulaganja u povećanje potrošnje plina, što je besmisleno, jer ne vjerujem da je pri ovim cijenama bilo koji privredni subjekt spreman da se prebaci na plin, a o domaćinstvima da i ne govorim. Pošto su toga svjesni, sada najavljuju izgradnju plinskih elektrana koje bi kao trebale da zamijene termoelektrane na ugalj, opet ne spominjući da je takva energija skupa i da je pitanje ko će je kupovati ako može da kupi daleko jeftiniju iz obnovljivih izvora, ističe naš sagovornik, dodajući da jedini ozbiljan problem predstavlja najava EU da se od 2028. neće dopustiti tranzit ruskog plina kroz Uniju, što BiH dovodi u vrlo tešku situaciju.

Za samo dvije godine nije moguće izgraditi i pustiti u rad bilo koju interkonekciju. Miljević smatra da će se ići na iznuđena, skupa i privremena rješenja. Naglašava da bi izgradnja jedne konekcije imala smisla pod uslovom da se ona u budućnosti može koristiti za transport hidrogena koji bi mogao biti jedan od izvoznih proizvoda BiH, “ukoliko bude imalo pameti”.

- Ukoliko se ruski gas ne vrati na ova tržišta, a to u sadašnjoj konstelaciji odnosa nije baš realno, krajnji potrošači plina u BiH će morati kupovati ukapljeni plin koji je dva do tri puta skuplji od prirodnog, konstatuje.

Direktor nLogic Advisory Nihad Harbaš kaže nam da bi istočna interkonekcija išla od Inđije u Srbiji preko Mačvanskog Prnjavora, ulazeći u BiH kod Bijeljine, zatim preko Doboja, Banje Luke, Prijedora do Novog Grada. Trasa bi bila duga oko 350 kilometara, a gasovod bi se spojio na onaj u Srbiji povezan sa Turskim tokom, u kojem je još ruski gas.

- Sjeverna interkonekcija je planirana kao spoj Zenice sa Slavonskim Brodom. Ova trasa bi omogućila pristup hrvatskom gasnom sistemu i indirektno LNG-u sa Krka (ukapljenom prirodnom gasu koji se uvozi morskim putem) ili drugim evropskim pravcima snabdijevanja. Gas bi bio dostupan za centralnu BiH sa fokusom na industriju u Zenici i Sarajevu. Projekat je u ranoj fazi, ali bi dopunio Južnu interkonekciju. Zapadna interkonekcija bi povezala Krajinu (USK) sa hrvatskim sistemom, vjerovatno preko Ličke Jesenice ili sličnog pravca. Memorandum između BiH i Hrvatske je potpisan 2025. Ova interkonekcija bi otvorila pristup ostalim izvorima gasa preko LNG terminala i drugim gasovodima, ističe Harbaš, uz napomenu da bi izgradnja ovih interkonekcija omogućila veću sigurnost snabdijevanja i povezivanje u jedinstveni gasni sistem BiH.

Govoreći o ekonomskim računicama, naglašava da one variraju zbog fluktuacije cijena nafte i gasa na svjetskom tržištu, geopolitičkih rizika i troškova izgradnje. Ulazni kapaciteti za sve nove interkonekcije iznosili oko 2 milijarde Sm³, što je oko osam puta više od trenutne potrošnje gasa u BiH.

- Bez proširenja na nove korisnike, izgradnje gasnih termoelektrana, razvoja industrije, tranzita gasa i korištenja hidrogena, ovi kapaciteti bi bili preveliki i neiskorišteni. Sličan primjer već postoji u BiH, gdje gasovod u srednjoj Bosni stoji neiskorišten više od 10 godina. Potreba BiH je trenutno više vezana za diversifikaciju snabdijevanja, a ne na potrošnju, tako da bi i samo jedna interkonekcija, uz izgradnju skladišta, zadovoljila trenutne potrebe BiH, kaže.

Naglašava da potreba za izgradnjom postoji u smislu jačanja energetske sigurnosti i smanjenja zavisnosti od jednog izvora, ali ne i za izgradnju sve četiri interkonekcije istovremeno. Više interkonekcija, podvlači, ima smisla ako potrošnja gasa poraste u novim elektranama i privredi, ako se BiH uključi u EU mrežu za tranzit, te ako se infrastruktura prilagodi budućoj upotrebi hidrogena. Ekonomska predviđanja su da će gasna potrošnja u BiH ostati niska do 2030, ali bi mogla porasti ako se diversifikuje.

- Rat u Ukrajini dovodi do rasta cijene ruskog gasa i povećanja rizika od prekida snabdijevanja, pa zato Južna interkonekcija ima prioritet. Ako se rat stabilizuje, cijene bi mogle pasti, ali EU sankcije prema Rusiji ostaju. Ne smijemo zaboraviti 2014, kada je i pored sankcija EU razvila svoju privredu na bazi jeftinih ruskih energenata. SAD su se uključile u energetska pitanja u ovom dijelu svijeta i moguće je da ruski gas ponovo pronađe put ka Evropi, ističe Harbaš.

Govori nam da se plinske elektrane planiraju kako bi se iskoristio kapacitet Južne konekcije.

- Govori se o tri CCGT elektrane ukupne snage 1,2 GW koje bi zamijenile termoelektrane. Okvirni plan je da se izgrade u Tuzli, oko Mostara i Zenici i/ili Sarajevu. One bi koristile gas za proizvodnju električne i toplotne energije, smanjujući ovisnost o uglju. U budućnosti bi ove elektrane služile za tranziciju na hidrogen, stabilizaciju mreže sa obnovljivim izvorima i izvoz struje ukoliko cijene budu prihvatljive. Međutim, mnogo je još nepoznanica, kaže Harbaš.

Berzanske cijene

Ako se geopolitička situacija stabilizuje, ove investicije bi pomogle tranziciji, uz uslov da se prilagode kako ne bi postale okolinski i ekonomski teret. Harbaš napominje da bi se okončanjem rata u Ukrajini, ali i na Zapadnoj obali, smanjile globalne cijene gasa, pa su pretpostavke da bi više interkonekcija donijelo tržišnu utakmicu čime bi cijene za krajnje potrošače u BiH mogle biti niže.

I tranzit bi povećao prihode. Međutim, ako se ne bi koristile i ako potrošnja ne poraste, cijene bi mogle rasti zbog troškova održavanja. Ističe da više interkonekcija znači pristup većem broju tržišta. Tržišta su donekle predvidiva, a pretpostavke su bolje cijene kroz konkurenciju i diversifikaciju. Međutim, cijene će i dalje biti berzanske.

- Ne zaboravimo da je i dalje gas uvozni energent, a na nešto što uvozite ne možete direktno utjecati, osim ako ne subvencionirate to, zaključuje Harbaš.

Kompletno izdanje večerašnjeg O Dnevnika pogledajte u nastavku: