(VIDEO) Ako si u politici, nisi nemajka: Ženama se prišivaju etikete, tamo gdje se odlučuje - nema ih
Od 385 kandidata za (grado)načelnike na lokalnim izborima, koji će se u Bosni i Hercegovini održati 6. oktobra, žena je samo 29, dakle, manje od deset posto. Nameće se pitanje gdje je ženi mjesto u politici? Ovo je bila tema prve epizode “Oslobođene”, kojom je otvorena nova sezona ovog podcasta Oslobođenja.
Prišivanje etiketa
- Ako ćemo gledati statistiku, ona će vam reći da zastupljenost žena u politici raste. Međutim, smatram da su žene još samo kvota na izbornim listama, a i ako se desi da uđu u domove naroda, federalni Parlament, kantonalne zastupničke klupe ili vijeća, često su samo ekspoziture svojih šefova. Nećete ih vidjeti da ulaze u rasprave, u upravljačkim procesima, gdje se vode procesi - gdje se odlučuje - tu žena nema. Svoj mandat često provedu šuteći, istakla je političarka Adela Gosto.
Ovaj problem je ukorijenjen u patrijarhalnom odgoju koji je, uprkos Zakonu o ravnopravnosti spolova, i dalje zastupljen u našem društvu. Krivicu za uloge nametnute ženama u politici, kaže Gosto, snose i mediji. Zbog toga je, kao vijećnica u Gradskom vijeću grada Mostara, bila primorana nametnuti se. A to sa sobom povlači pokušaje diskreditacije.
- Ženama je najgore kada vas pokušaju diskreditovati kao majku, suprugu, kao ženu općenito. Zbog toga često pucaju brakovi. Vas se dijelom predstavlja kao nemajku, postavlja se pitanje šta vaše dijete jede, vi ste na putu, u vijećnici po 14 sati. Kada jasno govorite o svim temama, etiketiraju vas da ste glasni, što su uradili meni, kazala je Gosto koja je u politici 11 godina.
Ističe i kako je prilikom glasanja za inicijative koje se tiču žena nerijetko izostala podrška upravo - žena.
- Njih je strah. One su jako pametne i sposobne žene. Ali, one se boje etiketa “ljubavnica”, “raspuštenica”, jer vam se prišivaju stvari zbog kojih možete da izgubite porodicu i onda je bolje uraditi onako kako vam se kaže, jer vas niko neće dirati, priča Gosto.
Lejla Mamut, programska službenica za pitanja roda, rodne ravnopravnosti i mladih u Misiji OSCE-a u BiH, istakla je kako napretka u zastupljenosti žena u politici ima. Međutim, iz godine u godinu svjedočimo istom trendu - stranke favorizuju muškarce.
- Iako imamo tih 40 do 42 ili više posto zastupljenosti žena na svim izbornim listama. Kad je riječ o njihovom imenovanju, njih je značajno manje. Stoga, stanje nije zadovoljavajuće, trebamo puno raditi na tome da dođemo do pozicije rodne ravnopravnosti, cijeni Mamut, koja je u ime Misije OSCE-a radila sa političkim strankama na usvajanju tzv. dobrovoljnih kvota.
- Tim kvotama se obezbjeđuje određeni postotak učešća žena unutar stranačkih organa. Neke stranke su usvojile mjere kojima će, naprimjer, ako je u jednom gradskom ili opštinskom odboru stranke ili organizaciji stranke predsjednik muškarac, žena biti zamjenica. Čak imamo i prvi akcioni plan za rodnu ravnopravnost u jednoj stranci u BiH. Tako da se može reći da se dosta učinilo i to sve zahvaljujući uglavnom ženama koje su bile pokretačice unutar svojih stranaka, priča Mamut, ali i napominje da broj žena kandidovanih na lokalnim izborima pokazuje da odmora od rada na ovom polju ne može biti.
Osnaživanje žena i izgradnja kapaciteta kako bi bile spremne za političko djelovanje su vrlo važni, smatra ona. Fokus, međutim, treba biti na kreiranju i proširivanju prostora za žene unutar samih stranaka, te na unutarstranačkoj kulturi općenito.
Ni glave ni repa
Jasmina Čaušević se kroz Mediacentar bavi istraživanjem štetnih sadržaja na izborima i ističe kako izostaje odgovornost medija u reprezentovanju kandidatkinja. I to, uglavnom, onih medija koji nemaju ni impresum, niti se, kako kaže, zna šta im je glava, a šta rep.
- Itekako je važno čitati te tekstove. Osim što je, mogu pretpostaviti, nelagodno i ružno ženi koja čita o sebi (u negativnom kontekstu), to je poruka koja se šalje i ostalim ženama koje žele da se bave politikom kako mogu proći i koji su to sve najmaštovitiji načini diskreditacije njene profesije. A takođe i obeshrabruje buduće generacije djevojčica, koje bi željele da uđu u politiku i da mijenjaju svijet u kojem žive, kaže Čaušević i naglašava kako bi sistem trebao štititi ženu, pa tako i sankcionisati svaki govor mržnje, klevetu i dezinformaciju.
