Treća dob je novi početak: Kako penzioneri provode dane u centrima za zdravo starenje
Najmnogobrojnija populacija u BiH, naši sugrađani penzioneri, nakon što to postanu, uglavnom su prepušteni sami sebi. Kako se i sami često našale, otpisani su. Ipak, mnogi od njih, kako nam kažu, mogu biti od pomoći sa znanjem i iskustvom, a društvo to treba prepoznati.
Slikanje, pa engleski
Više od pola miliona penzionera je samo u Federaciji BiH. Nakon završenog radnog vijeka neki od njih nastavljaju sa radom, a oni koji ne mogu i ne žele više da rade kroz različite vidove druženja i radionica nastoje uljepšati penzionerske dane. Zatičemo jedan sasvim uobičajeni dan u jednom od dnevnih centara za zdravo starenje u Sarajevu. Naše sagovornike uhvatili smo u pauzama između aktivnosti. Upravo su se vratili sa časa horskog pjevanja.
- Prvo odradim vježbe, a onda nakon toga idem na razne sekcije. Sekcija ima toliko da ih ne možete nabrojati. Prvo idem na slikanje na alufoliji, pa dva dana engleski, iako sam ga znala, ali sam ipak htjela da idem, a išla sam i dva puta nedjeljno na bazen, rekla nam je Beata Krpan, penzionisana profesorica matematike.
Dodaje kako je za penzionere najvažnije kretati se, raditi, baviti se nečim, zaposliti mozak i tijelo.
- Kad ste spomenuli mlade, mi ovdje imamo međugeneracijska druženja, dođu nam dječica iz vrtića, osnovne škole ili studenti, stalno se nešto dešava, ispričala nam je Krpan.
Nakon časa razgovarali smo i sa Emirom Tatarević.
- Sve mogu da stignem, i spremiti ručak i zvati djecu i ići u posjetu, ali meni je ovo jedna tako lijepa obaveza. Svako jutro znam da oko devet izlazim iz stana, a kad ću doći kući, to je pitanje, iskrena je Tatarević.
Najstariji član ovog centra je Hazem Požegija. Ima devedeset i četiri godine. Nekadašnji sportista, gimnastičar, obučava zainteresovane stonom tenisu. I ovdje je svaki dan. Igra stoni tenis, šah, razgovara i druži se.
- Penzioneri trebaju imati više razonode. Ovaj je centar za svakoga. Ko dođe, ima drugu kuću, ističe Hazem.
Preporuka Odbora za gerontologiju i gerijatriju Odjeljenja medicinskih nauka ANUBiH je da je potrebno povećati motivisanost starijih osoba za kulturnom aktivnošću, tj. učešće u aktivnostima iz sfere kulturnog života te posjećivanje kulturnih događanja s ciljem očuvanja društvenog blagostanja.
- Nakon aktivnosti i projekata koji su se odnosili na promicanje fizičke i mentalne aktivnosti osoba starije životne dobi, odlučili smo se da jedan projekat posvetimo procjeni uticaja sudjelovanja osoba starije životne dobi u kulturnim događanjima, u neposrednoj blizini mjesta življenja na kvalitet života, s nadom da će preporuke uticati na donosioce odluka i da će postati dio zakonskih akata koji reguliraju ovu oblast, čime bi se povećao broj izgradnje novih ustanova za osobe starije životne dobi u urbanim sredinama koje omogućavaju osobama starije životne dobi da imaju kvalitetniji društveni i socijalni život, ističu iz ANUBiH.
Ipak, nemaju svi tu vrstu mogućnosti u BiH. Mirsad Terzić, predsjednik Saveza udruženja penzionera Unsko-sanskog kantona, rekao nam je da je situacija u USK-u drugačija i da penzioneri nemaju mogućnost aktivnijeg zajedničkog druženja. Nema centara, ali ni nekih inicijativa. Mirsad podsjeća da su penzioneri u svemu zaobiđeni.
- Mi imamo Statut i zakon koji nam kaže koje su naše mogućnosti, a mi to ne koristimo. Penzioneri bi trebali biti korektor vlasti, da nas nekad pozovu, međutim, zovu se privatnici, studenti, mlađi, što je normalno, a malo se traži naše znanje, iskustvo. Ipak, mi smo i onu državu i ovu ostavili nekima da imaju imovinu, nekretnine i da rade na onim radnim mjestima koje su im penzioneri omogućili, rekao nam je Mirsad.
Neiskorišteno znanje
Dnevni centri su prilika za druženje, a simbolična mjesečna članarina iznosi pet maraka. Sam centar za zdravo starenje je projekat koji podržavaju lokalne zajednice. Više od dvadeset centara ove vrste osnovano je u BiH, ali i izvan nje. U jedan od centara Novog Sarajeva učlanjeno je više od 1.200 penzionera, a na dnevnoj bazi ih je tu oko 150.
- To su dnevni centri, gdje osobe treće životne dobi kvalitetno provode vrijeme na dnevnoj bazi. Odlaskom u penziju, završetkom radnog vijeka, oni imaju viška slobodnog vremena i mi se trudimo da kroz razne aktivnosti oni poboljšaju i psihofizičko zdravlje, rekla nam je Edina Bašić, menadžerica Centra za zdravo starenje u Novom Sarajevu.
Istraživanje su članovi ANUBiH proveli u domovima za starije i nemoćne: Starački dom Vita (Grude), Aura Vitalis (Jajce), Dom za stare i nemoćne Starimo zajedno (Novi Travnik), Kantonalna javna ustanova Gerontološki centar Sarajevo, Dom za stare i iznemogle osobe Domanovići (Čapljina), Starački dom Ljubuški, JU Starački dom Tomislavgrad, Ustanova za socijalno zbrinjavanje i zdravstvenu njegu - Ljubuški, Dom za starije i nemoćne osobe Humac - Grubišić (Ljubuški), Centar za stara i iznemogla lica Mostar, Dom za stare i nemoćne osobe Miran san (Mostar). Ispitanici su bile osobe koje žive u domovima.
Iskustvo i znanje naših najstarijih sugrađana morali bi biti važni svakom članu našeg društva. A pripadnici treće dobi dijele znanje nesebično.
