Što kažeš državi, ne možeš čovjeku

Kada je u februaru ove godine glavni imam Medžlisa Islamske zajednice u Kozarcu kod Prijedora Amir efendija Mahić održao govor vjernicima, mnogi su bili zapanjeni njegovom mržnjom prema Srpskoj pravoslavnoj crkvi i prvom srpskom prosvjetitelju. On je tada Svetog Savu nazvao začetnikom fašizma, a SPC sektom. Ali, postavlja se pitanje da li su mediji taj govor uopšte trebali da prenose, jer je u pitanju govor mržnje?

Legitiman cilj

Ovo je jedan od primjera o kojima je u petak govorio banjolučki advokat Aleksandar Jokić, predstavljajući ključne pravne aspekte i evropsku praksu u borbi protiv govora mržnje i to oslanjajući se na odluke Evropskog suda za ljudska prava. Istakao je da su granice kritike šire kada se odnose na državu i vlast nego na pojedince, pa građani imaju pravo da izražavaju neslaganje s politikama države.

- Ono što je dozvoljeno reći državi, nije dozvoljeno reći čovjeku, jer država treba da predstavlja sve nas. Ovo pravilo je važno za očuvanje demokratskog dijaloga. Jedan od primera iz prakse uključuje slučaj iz Danske, poznat kao Zelene jakne, kada su pripadnici ultranacističke grupe pozivali na nasilje prema migrantima. Evropski sud za ljudska prava zaključio je da je objavljivanje priloga o toj grupi, iako uključuje govor mržnje, doprinijelo javnoj raspravi i identifikovanju negativnih društvenih pojava, rekao je Jokić.

U svojim izlaganjima Jokić je izdvojio ključni test Evropskog suda – trodijelni test neophodnosti. On podrazumijeva ispitivanje da li je postupanje predviđeno zakonom, ima li legitiman cilj i da li je bilo neophodno u demokratskom društvu. Naglasio je da treći korak često odlučuje presude.

- Neophodnost miješanja države mora biti precizno procijenjena kako bi se izbjegla nesrazmjerna ograničenja slobode izražavanja. Evropski sud je jasno odvojio borbu protiv terorizma od zloupotrebe zakona za ograničavanje sloboda. Neophodno je graditi društvo u kojem sloboda govora ne postaje oruđe mržnje, već prostor za konstruktivnu kritiku i dijalog, rekao je Jokić.

Afirmacija propagande

Novinari, dodao je on, imaju odgovornost da prepoznaju govor mržnje i da odluče o njegovom prenošenju na način koji ne doprinosi širenju štetnih poruka. Za unaprijed pripremljene članke, blogove ili kolumne, novinari moraju procijeniti da li prenošenje takvog sadržaja doprinosi javnoj debati i ukazuje na širi društveni problem. Ključna je, rekao je Jokić, pažljiva analiza da li tekst razotkriva negativne pojave ili, s druge strane, afirmiše propagandu.