Štelom do bosanskog sna: Država mora prestati biti najbolji poslodavac, ne može to niko nahraniti...!

Prema podacima Svjetske banke, u javnom sektoru radi 44 posto od ukupno zaposlenih u BiH, dok je to, na primjer, u Danskoj 28, Švicarskoj 11,2, a u zemljama članicama OECD-a 18,6 posto.

Doc. dr. sci. Alem Merdić sa Ekonomskog fakulteta Univerziteta u Zenici kaže da posljedica većeg broja zaposlenih tu nisu samo preveliki izdaci za plaće nego i smanjena efikasnost u poslovanju i pružanju usluga. A smanjena efikasnost javnog sektora utječe na smanjenje efikasnosti rada privatnog i ulazimo u začarani krug neefikasnosti.

Na drugi način

- Javni sektor u odnosu na privatni mora biti konkurentan i sa plaćama i uslovima rada, ali isto tako mora biti efikasan, dok je sada konkurentniji sa plaćama i uslovima rada, a puno manje sa aspekta efikasnosti. To znatno remeti ukupne društvene procese. Trenutno se javni sektor u BiH koristi kao politički alat za osvajanje ili ostanak na vlasti. To nije problem, ali se koristi na pogrešan način prekomjernim zapošljavanjem i zloupotrebom javnih resursa. U razvijenim ekonomijama javni sektor se koristi za povećanje efikasnosti i efektivnosti koja pozitivno utječe i na efikasnost privatnog, pa se na taj način vlast dobija ili gubi. Dakle, sredstvo je isto, način drugačiji, kaže Merdić.

Problem proizlazi, kaže on, iz toga što su nove sistematizacije radnih mjesta i reorganizacije uglavnom motivisane otvaranjem dodatnog prostora za zapošljavanje u funkciji uhljebljenja.

- Sistem još dobro podnosi visoki procenat zaposlenih u javnom sektoru, ali to usporava ekonomski rast i produžava period za značajniji rast životnog standarda. To umanjuje i kapacitete javnog sektora da bude značajna podrška povećanju efikasnosti i konkurentnosti privatnog sektora. Nužna je temeljita reforma javnog sektora, ali radikalnije mjere ne možemo na inicijativu domaćih aktera očekivati uskoro pošto to nije politički popularno, kaže Merdić.

Većina ljudi teži da se zaposli u javnom, a ne realnom sektoru, zbog plata i uslova rada, kaže nam predsjednik Sindikata metalaca ZDK-a Kenan Mujkanović.

- Ko stvara novu vrijednost, ko proizvodi, ko izvozi, zarađuje i plaća poreze i doprinose? To čine radnici iz realnog sektora kojim je prosječna plata oko 900 KM, a ima ih i sa daleko manje. A sad uzmimo primjer KV električara u jednoj kantonalnoj službi za zapošljavanje, koji je vjerovatno primljen preko veze i ima primanja daleko iznad 2.000 KM. Nasuprot njemu je inžinjer elektrotehnike koji nema štelu, radi u privatnoj firmi i ovaj iznos može samo sanjati. Standardno, svaki put kad se povede ovakva priča uslijede napadi i pitanja ko vam je kriv, što se ne borite, nisu naše plate velike, nego su vaše male, kaže Mujkanović.

Dva svijeta različita

Plate većine radnika u realnom sektoru su mizerne uglavnom zato što, kaže, “država godinama ne uspijeva ili ne želi značajno smanjiti previsoke fiskalne i parafiskalne namete”.

- I nisu toliki problem ni njihova primanja, koliko to što tamo gdje treba jedan ima njih 20. Ne može to niko nahraniti. Oni su i lojalno biračko tijelo, svaka vlast i o tome vodi računa, neće im se zamjeriti. BiH je jedina država u Evropi u kojoj nakon pada Berlinskog zida raste javni sektor, ističe Mujkanović.

On podsjeća da su u FBiH samo dvije firme iz realnog sektora među top 10 po broju radnika, a samo dvije državne među top 20 po dobiti.

- Kada ste čuli za tehnološki višak u nekoj upravnoj organizaciji, ministarstvu, zavodu, agenciji...? Kada ste čuli da je neka od njih ugašena, radnici poslani na biro? Za njih jednostavno mora biti para i tačka. U realnom sektoru je potpuno obrnuta situacija. To su dva različita svijeta, smatra Mujkanović.

Istraživanje Svjetske banke iz 2023. pokazuje da je zapošljavanje u javnom sektoru u BiH još “bosanski san”, jer su plaće u prosjeku 19 posto veće u odnosu na privatni sektor, efikasnost u radu ne utječe na primanja, a poštuju se zakonom i kolektivnim ugovorima zagarantovana prava radnika.