Šta se može uraditi sa 97 miliona maraka: Nada u opstanak ili bacanje u bunar

Elektroprivreda BiH u narednih 4,5 godina namjerava u četiri rudnika uložiti blizu 97 miliona maraka. Ovo ulaganje je formulisano kao dokapitalizacija rudnika.

Odluku o ovom ulaganju trebala bi donijeti Skupština EPBiH, koja je zakazana za 27. decembar. Prema ovoj odluci, najveći iznos bi trebao dobiti Rudnik uglja Kreka, 70 miliona maraka. U RMU Kakanj trebalo bi biti uloženo oko 22 miliona maraka, dok bi po nešto više od dva miliona KM trebali dobiti RMU Đurđevik i RMU Breza.

Restrukturiranje

Nije u pitanju neko novo ulaganje, nego se radi o produženju važenja ranije donesene odluke o dokapitalizaciji. Prvobitna odluka o ulaganjima u ova četiri rudnika donesena je još 2016. godine, ali nikada nije do kraja realizovana. Proteklih godina je više puta produžavan rok njenog važenja. Prema predloženoj odluci, novi rok za investiranje cjelokupnog iznosa je 30. juni 2029. godine.

I dok budu proslavljali Dan rudara, u subotu, 21. decembra, rudari će iščekivati rezultate Skupštine EPBiH.

- Znamo da je bez planiranog investiranja u nabavku opreme za izvođenje rudarskih radova neozbiljno govoriti o mogućem podizanju proizvodnog rezultata na viši nivo. Stav Sindikata u prethodnih nekoliko mjeseci bio je potpuno jasan. Zahtijevamo da se te odluke u revidiranom sadržaju ponovo analiziraju od svih upravljačkih struktura EPBiH i da se utvrdi vremenski period u kojem će doći do njihove potpune realizacije, tako da smo tim rješenjem zadovoljni, rekao je Sinan Husić, predsjednik Sindikata radnika rudnika u FBiH.

Prvobitna odluka o dokapitalizaciji donesena je u vrijeme kada su rudnici pripojeni EPBiH i kada je stvoren koncern o kojem se danas tako mnogo govori. Tada je na čelu EPBiH bio Amer Jerlagić, koji smatra da samo ulaganje neće donijeti boljitak rudnicima.

- Sve ovo odavno već ide u pogrešnom smjeru zato što nikada nije provedeno restrukturiranje u sedam rudnika Koncerna. Nažalost, uprave koje su došle nakon uprave na čijem sam ja čelu bio, nisu provele restrukturiranje, nego su počele ulagati novac dokapitalizacijama u rudnike. To je bilo bacanje novca u bunar bez dna. Posljedice toga su stanje, između ostalog, i u RMU Zenica, koji je pred zatvaranjem, a vjerovatno i u još nekim rudnicima. Bojim se da će i ovo biti samo bacanje novca, jer u rudnicima nije odvojen rad od nerada, nije izdvojen proizvodni gigadžul tona od svih sporednih aktivnosti koje su se morale izdvojiti iz rudnika, naglasio je Jerlagić.

Slično razmišlja i Ćazim Zaimović, bivši direktor RMU Breza.

- Ideja Koncerna je u početku bila dobra, u vrijeme kada je nastala, kada je ministar bio Vahid Hećo, a direktor EPBiH Amer Jerlagić. Međutim, kasnije se to promijenilo. Iz rudnika se izvlačilo sve što se moglo izvući. Elektroprivreda BiH je imala na računu milijardu maraka, ali je manipulisala tim novcem tako što je govorila da će ona nabavljati opremu za rudnike, ali je kupovala neadekvatnu opremu, koju je mogla provući kroz tendere, naglasio je Zaimović.

Kada se govori o RMU Zenica, koji nije obuhvaćen ovom odlukom, ministar energetike, industrije i rudarstva FBiH Vedran Lakić je nedavno izjavio kako će biti donesen poseban zakon o zatvaranju ovog rudnika.

- U RMU Zenica imali smo jako kompleksno i teško stanje. Došli smo u situaciju da takvo preduzeće više nije bilo potrebno ni radnicima koji su u njemu radili. Izgubili su se svi potrebni elementarni uslovi da bi se na bazi proizvodnih rezultata moglo živjeti i raditi, egzistirati u preduzeću i primati platu. Donošenje zakona o zatvaranju RMU Zenica je jedan od zahtjeva i Sindikata, jer mi tražimo zakonsko rješenje koje će obezbijediti određene povoljnije uslove za penzionisanje radnika RMU Zenica, koji po tom zakonu budu ispunjavali uslove za penzionisanje u trenutku zatvaranja rudnika, dodao je Husić.

Niska cijena

Prema Jerlagićevom mišljenju, jedna od posljedica lošeg upravljanja rudnicima je da EPBiH danas mora kupovati ugalj na tržištu, od privatnih rudnika, po mnogo višim cijenama. Kakav je bio odnos prema rudnicima proteklih godina, ilustrovao je i Zaimović.

- Elektroprivreda je rudnicima ranije plaćala dva miliona maraka za istu količinu uglja koju sada plaća 12 miliona maraka. Išao sam čak kod premijera Fadila Novalića i ministra Nermina Džindića i pokušavao im objasniti da je najniža cijena po kojoj se može prodavati ugalj pet maraka po jedinici energije, ali cijena nikada nije bila veća od 3,5 maraka, napomenuo je Zaimović.

O ovim pitanjima namjeravali smo razgovarati i sa nadležnima u EPBiH, a posebno o tome zašto ulaganja nisu realizovana kako je bilo predviđeno prvobitnom odlukom. Međutim, jedino što smo od njih dobili kao odgovor je da, sve što nas interesuje, potražimo u prijedlogu odluke, u kojoj su navedeni podaci o budućim ulaganjima, te da se odluka donosi zbog isticanja roka za dokapitalizaciju.