Šta će biti sa Vladom Njemačke? Slijedi kratka pauza u podržavanju BiH na putu ka EU
Vladajuća semafor-koalicija SPD-a, Zelenih i FDP-a u Njemačkoj se raspala. Kancelar Olaf Scholz smijenio je ministra finansija Christiana Lindnera, ujedno i lidera FDP-a, pa bi 16. decembra Bundestag trebao glasati o povjerenju Scholzovoj Vladi.
- Pad njemačke Vlade, odnosno raspad koalicije, nešto je što se u Berlinu već neko vrijeme spremalo. Razlog su ogromne nesuglasice među tri političke stranke, ističe Adnan Ćerimagić, viši analitičar ESI-ja.
Kontinuitet podrške
A SPD i najjača opoziciona unija CDU/CSU načelno su dogovorili da prijevremeni izbori budu održani 23. februara. Prema trenutnim anketama, ističe Ćerimagić, CDU/CSU ima najveću podršku pod vodstvom Friedricha Merza kao kandidata za kancelara. Očekuje se da osvoje izbore, ali samostalno neće moći formirati Vladu. Razgovara se o velikoj koaliciji SPD-a i CDU/CSU-a, ali i mogućnosti da im se priključe Zeleni. Ćerimagić smatra da, kratkoročno, naša zemlja neće biti u fokusu, a određene veze koje su uspostavljene, prvenstveno sa Scholzom, morat će se nanovo graditi. No, evropski put BiH ne ovisi od toga ko će biti u Berlinu ili pak Bruxellesu. Lopta je na našem terenu.
Theresia Töglhofer, saradnica u Njemačkom vijeću za vanjske odnose (DGAP), ističe da je u prošlosti njemački stav o politici proširenja EU karakteriziran visokim stepenom kontinuiteta bez obzira na promjene vlasti. Identična očekivanja ima i od naredne. Činjenica je, naglašava, da među svim njemačkim političkim strankama postoji snažan konsenzus za perspektivu pristupanja BiH i ostalih zemalja Zapadnog Balkana EU.
- Međutim, postoje dva značajna izuzetka od ovog konsenzusa: krajnja desnica AfD, kao i na lijevoj strani političkog spektra novoosnovana stranka Bündnis Sahra Wagenknecht, koji se protive svakom daljem proširenju, ističe naša sagovornica.
Ako bi sljedeću Vladu predvodila unija CDU/CSU koja trenutno uživa podršku u omjeru od 32 do 36 posto, ne očekuje velike prekide u podršci Njemačke politici proširenja EU i Zapadnom Balkanu.
- I Berlinski proces bi, po svoj prilici, bio nastavljen, kaže Töglhofer.
Podsjeća da je Merz, koji će vjerovatno biti sljedeći kancelar, u maju 2024. rekao da “vrata EU ostaju otvorena za nove članice ukoliko ispune kriterije”.
A AfD bi mogao biti drugi po broju glasova. No, Töglhofer ističe da se ne može očekivati da bude dio vladajuće koalicije, jer postoji konsenzus među njemačkim strankama da neće formirati koalicionu vladu sa ovom strankom. Na AfD se gleda kao na ozbiljnu prijetnju pluralizmu i demokratiji u Njemačkoj.
Zoran Nechev, saradnik u DGAP-u, objašnjava nam da Berlinski proces nije zamjena za proces evropskih integracija, već mu je komplementaran. Podsjeća da je na zadnjem samitu Berlinskog procesa dogovoren Akcioni plan za Zajedničko regionalno tržište 2, te da su odblokirani CEFTA ugovori. Sve te aktivnosti idu u pravcu integrisanja regiona u jedinstveno tržište EU. Nechev podsjeća i da je glavni push za odluke na samitu stigao upravo iz Njemačke. Sada je do zemalja regiona da implementiraju dogovoreno i ne može se ni očekivati neki posebni angažman Njemačke u tom smislu. Ophođenje zemalja Balkana spram dogovorenog pokazat će i da li postoji istinska domaća posvećenost za napretkom i integracijama.
A trenutna politička situacija u Njemačkoj, ističe naš sagovornik, nije iznenađenje, no nije bila očekivana baš u ovom momentu. Do održavanja novih izbora krajem februara razmatrat će se nekoliko važnih zakona, a i glavno pitanje - budžet.
- Za BiH, ali i cijeli region, važna je jaka i sposobna Vlada u Njemačkoj, koja može da gura stvari naprijed na Balkanu. Zbog trenutnog stanja imat ćemo jedan period do i nakon izbora u Njemačkoj, nekih pola godine nestabilne situacije, smatra Nechev i dodaje da to, ipak, ne bi trebalo predstavljati veliki problem za BiH i ostale zemlje Zapadnog Balkana.
Govoreći o trenutnim projekcijama rezultata, Nechev kaže da one pokazuju da će od 630 mjesta CDU dobiti 253, dok će AfD biti druga partija sa 130 mandata. Treći je SPD sa 123. No, mišljenja je da CDU neće ulaziti u koaliciju sa AfD-om koji će postati najveća opoziciona partija. Ulazak u koaliciju sa ekstremnom desnicom bio bi krah. Smatra i da će CDU koalirati upravo sa SPD-om, te sa Zelenim. No, sve projekcije pokazuju da će CDU svakako biti vodeća partija, te da se može očekivati da novi kancelar bude upravo iz CDU. Eventualni ulazak AfD-a u vlast bio bi katastrofalan i za sve nas na Balkanu, ali i za samu Njemačku.
Nechev naglašava da je teško predvidjeti kako će se nova Vlada odnositi prema Zapadnom Balkanu, ali smatra da do velikih promjena neće doći. Interesantno je da će se promjene u njemačkoj administraciji vremenski poklopiti sa dolaskom Trumpove administracije, te ostaje da se vidi kako će i Trump, ali i potezi Milorada Dodika, predsjednika Republike Srpske, pomutiti planove koje EU ima na Balkanu. No, Trump vrlo lako može biti glavni okidač za povećanu aktivnost EU, ali i same Njemačke.
Dr. Soeren Keil, viši saradnik za nastavu i istraživanje na Univerzitetu Passau u Njemačkoj, ne očekuje da će sljedećoj njemačkoj vladi proširenje EU biti prioritet. Njemačka se, kaže, suočava sa unutrašnjom ekonomskom krizom, a izbor Donalda Trumpa za predsjednika SAD-a izazvao je potrebu da Njemačka traži novu vrstu odnosa sa SAD-om i da preuzme liderstvo u Evropi, posebno u smislu novog ekonomskog dogovora i repozicioniranje u globalnoj trci za povećanjem carina. U Vladi na odlasku, smatra dr. Keil, Zeleni su bili ti koji su se zalagali za politiku proširenja, ali nije siguran da će biti dio nove vlade.
Usporavanje procesa
- Mislim da će doći do usporavanja proširenja i ponovnog prilagođavanja vanjske politike. Već smo vidjeli jači fokus na Bliskom istoku. Iako će Njemačka ostati posvećena podršci Ukrajini, svako rješenje koje se nađe između Trumpa i Putina će vjerovatno spriječiti Ukrajinu da uđe u EU u skorije vrijeme. Ovo će automatski usporiti proces proširenja za Balkan, ističe dr. Keil.
I dr. Keil ističe da će vrlo vjerovatno CDU pobijediti na izborima, te da će se formirati CDU-SPD koalicija. Smatra da će se Njemačka fokusirati na tri glavna pitanja: suočavanje sa vlastitim ekonomskim izazovima, razvijanje strategije za suočavanje sa Trumpom, te razmišljanje o budućnosti Ukrajine i evropskoj sigurnosti. Boji se da će proces proširenja sa novom administracijom otići korak unazad. Njemačka će, poentira, energiju sa agende proširenja preusmjeriti na ekonomski rast EU.
