Roditelji nestale Danke Ilić: Optužnica nije dignuta tek tako, pomirili smo se s obje strane priče…
- Potpuno vjerujemo u tužilaštvo i policiju! Vjerujemo i u navode optužnice protiv okrivljenih za otmicu i ubistvo naše kćerke Danke. Smatramo da protiv okrivljenih ima pregršt dokaza i ne vjerujemo da je naša Danka prodata.
Ovo su minulih dana izjavili Miloš i Ivana Ilić iz Bora, roditelji dvogodišnje djevojčice Danke Ilić koja je nestala 26. marta ove godine u Banjskom Polju kod Bora, u misterioznom slučaju koji je potresao cijelu Srbiju.
Ovo je jedan od rijetkih javnih nastupa roditelja Danke Ilić u minulih sedam mjeseci, od kako je djevojčica nestala. Miloš i Ivana Ilić su se pojavili u jednom lajvu na društvenoj mreži Tik-tok, u kojem su učestvovali skoro dva i po sata. Odgovarali su na pitanja o brojnim misterijama o Dankinom nestanku, ali i o užasnim teorijama zavjere koje su pratile cijeli slučaj.
Ono što se također može zaključiti iz obraćanja roditelja Danke Ilić jeste da su kao porodica veoma kivni na pojedine blogere i podkastere, kao i korisnike Facebooka i Youtubea koji šire razne teorije zavjere o nestanku Danke.
Naveli su da ne žele da se oglašavaju u medijima dok se cijeli slučaj ne okonča zvanično, a da će onda imati šta da kaže. Majka Ivana je, međutim, dodala da je odlučila da govori na Tik-toku jer su zbog raznih teorija zavjere dvojica optuženih – Dejan Dragijević i Srđan Janković – ostali u sijenci, a da je ona i dalje u žiži javnosti.
Porodica Danke Ilić kivna na teoretičare zavjera
Ono što se takođe može zaključiti iz obraćanja roditelja Danke Ilić jeste da su kao porodica veoma kivni na pojedine blogere i podkastere, kao i korisnike Facebooka i YouTubea koji šire razne teorije zavjere o nestanku Danke.
Roditelji Danke Ilić su govorili, između ostalog, o sledećim misterijama i teorijama zavere:famoznom snimku iz Beča,Dankinoj cucli koja je ostala kod njene majke kad je devojčica nestala,navodnih 30 – 40 – 100.000 eura na tajnom računu,navodnom prijateljstvu Dankine majke sa jednim od okrivljenih,njenom navodnom menjanju iskaza,dokazima protiv dvojice okrivljenih za koje malo ko zna,nedostatku DNK tragova,ali i o dva poligrafska ispitivanja Ivane Ilić, Dankine majke.
- Ja sam se pomirio s obje strane priče…
Reporteri Blica su analizirali cijeli razgovor. Jedan od najbitnijih dijelova je svakako onaj u kojem roditelji Danke Ilić pričaju o jačini dokaza u optužnici i o tome da li vjeruju policiji i tužilaštvu, piše Blic.rs.
- Evo, supruga mi baš kaže, nama su u policiji rekli da nada uvijek postoji. Znate kako, to kada se desilo, neki iz policije su nam izjavili saučešće, neki su nam rekli da neće da nam izjave saučešće jer nemaju to što treba da imaju. Ja sam se pomirio i sa jednom i sa drugom stranom priče, sad čekamo da vidimo – rekao je Miloš, otac male Danke Ilić, i dodao da “naravno da vjeruje” policiji, tužilaštvu i optužnici protiv okrivljenih.
Majka Ivana je dodala da “optužnica nije dignuta tek tako, već zato što imaju previše dokaza.”
Nisam mijenjala iskaz u policiji
Upitana da li je istina da je tri puta mijenjala iskaz u policiji, Ivana je odgovorila odrično:
- Ne, ne, ne! Od prvog trenutka kada smo otišli u policiju, isti je iskaz bio i kao u tužilaštvu kada smo bili. Znači, od samog starta je bilo isto. Tako da to mijenjanje iskaza, to su gluposti. Otkako smo otišli prvog puta u policiju bilo je jedno, te isto, do tužilaštva, piše Blic.
Na pitanje da li postoje dokazi da su dvojica okrivljenih za otmicu i ubistvo male Danke bili na deponiji dan poslije njenog nestanka, Dankin otac Miloš Ilić je odgovorio:
- Imam crno na bijelo! Imam sliku sa kuće čovjeka gdje se tačno vidi njihov automobil i oni u tom trenutku… Bijela “panda” kako stoji.
Dankina majka Ivana je na to dodala:
- 27. ujutru… (dan poslije Dankinog nestanka) … U sedam i neki minut. I GPS ima da su oni u tom trenutku išli na deponiju. Oko 7 i 20, pola osam.
Na to je Dankin otac Miloš nastavio:
- Ima tu ljudi, svjedoka koji su dali izjave, da su ih vidjeli na deponiji. Da su ljudi prošli, koji su džogirali, vidjeli su ih tu. Siguran sam 100 posto u tužilaštvo, da oni imaju debele dokaze protiv njih!
- Što je najgore, svi znaju gdje živim, svi mi znaju adresu! Ne zna 200-300 ljudi, već zna cijela Srbija sada – odgovorio je Miloš Ilić.
Ivana se poslije sat vremena razgovora direktno uključila na pitanje da li je razmišljala o tome da se javno oglasi i ispriča svoju priču.
- Za sada neću da se oglašavam zato što ja šta god da kažem, to se od komarca napravi magarac. Šta god da kažem, to se obavezno izvrne. Kad se sve ovo bude završilo, izaći ćemo javno i reći ćemo šta imamo – odgovorila je Ivana Ilić.
Ivana Ilić je istakla da osjeća da su okrivljeni za nestanak njene kćerke “ostavljeni po strani, znači kao da nisu krivi”, a da se smatra da je ona “i dalje ključ svega”.
- Ja sam zato prvenstveno radila taj poligraf, da bi se to svelo u normalu da kažem i da se podsjeti narod šta su oni uradili. Prvenstveno da se podsjete kako je došlo do toga, kako su oni uhvaćeni! Kada se pojavio snimak iz Beča gdje je bio njihov međusobni razgovor: “Brate, izvukli smo se!” – rekla je Ivana Ilić.
Miloš i Ivana su više puta tokom razgovora ponavljali da vjeruju u policiju, tužilaštvo i optužnicu, da oni dobro rade svoj posao i da vjeruju u to da dokaza za optužnicu ima.
O teorijama da je Danka prodana i nedostatku DNK dokaza
Na pitanje o mogućnosti da je Danka oteta i prodana, Miloš je odgovorio da mu to “ne pije vodu”.
- Iskreno da kažem. Znate kako, to se desilo 26. marta, a oni (policija) su njih 28. imali na razgovoru. To je ipak razlika dva dana i to što nema DNK, znači moglo je da se ukloni bilo čime i bilo gdje. Policija je nakon 7, 8, 10 dana uzela njihov auto da veštači. Ljudi, za tih 10 dana je moglo da se skine bilo šta! – rekao je Miloš Ilić.
Upitani o optužbama da su i roditelji sami smatrali da je dijete oteto i prodano i da su bili protiv države i protiv policije, Miloš Ilić je odgovorio:
- Kako mogu da budem protiv države, kad ta ista država radi svoj posao?! Oni su našli ubice!
Na pitanje o smrtnoj kazni, Dankin otac Miloš je odgovorio:
- Znate kako, i mi vjerujemo, što supruga i ja pričamo, možda je i ta smrtna kazna olakšavajuća za njih. Oni treba da leže dokle god su živi, pa tamo da im rade šta će da im rade, da ih muče.