Prošlost blokira regiju i nakon 30 godina - "Nema budućnosti bez prihvatanja odgovornosti za zločine"

Izvještaj komesarke za ljudska prava Vijeća Evrope Dunje Mijatović o tranzicijskoj pravdi i suočavanju sa prošlošću u regionu pokazuje nazadovanje u ovom procesu. To se, navedeno je, poklapa sa opsežnijim padom nivoa poštivanja ljudskih prava i vladavine zakona u nekoliko zemalja regije.

”Skoro 30 godina nakon ratova koji su tokom 90-ih doveli do raspada bivše Jugoslavije, krajnje je vrijeme da se ostvare djelotvorna pravda, reparacije i istina za žrtve. Pomirenje i socijalna kohezija i dalje se čine dalekim, čak se čini i da je mir ugrožen”, navedeno je u Izvještaju.

Vrijeme ističe

U Izvještaju se daje osvrt i na pet pionirskih pristupa formiranih u regiji. Te prakse uključuju odlučan stav da neće biti nekažnjivosti, gledanje na regiju kao model za rješavanje problema nestalih osoba, ključnu ulogu civilnog društva, pouke za međunarodnu zajednicu i prekid šutnje o ratnom seksualnom nasilju. Posebno poglavlje Izvještaja posvećeno je nezavršenom poslu, gdje se navodi da “zaostavština iz prošlosti i dalje lebdi nad regijom”. Upozorava se da ističe vrijeme za ostvarenje pravde kroz domaće krivično gonjenje, te da su brojne civilne žrtve rata i dalje bez pristupa djelotvornim i adekvatnim reparacijama. Procesi povratka i integracije izbjeglica i interno raseljenih osoba i dalje su otežani zbog diskriminacije, a pokušaji da se uspostave zvanične komisije za istinu i pomirenje ili druge vrste mehanizama nisu puno ostvareni u regiji. Vlade se nisu uspjele usaglasiti. Traženje nestalih je usporeno, a vrlo malo napora je uloženo po pitanju provjere javnih zvaničnika koji su ili osumnjičeni ili osuđeni za učešće u teškim kršenjima ljudskih prava tokom ratova. Primjetno je i jačanje etnonacionalističkog diskursa, negiranja zločina i glorificiranja ratnih zločinaca. Tu su i govor mržnje, međuetničko nasilje i netolerancija. Civilno društvo radi u teškom okruženju, a bilježi se i nedostatak pažnje u međugeneracijskoj dimenziji suočavanja s prošlošću. Vlasti se ne bave stvarnim uzrocima ratova.

Izvještaj nudi i četiri oblasti za pomak naprijed. Naglašeno je da se potrebno fokusirati i osigurati da žrtve i preživjeli budu u centru svih procesa tranzicijske pravde. Potreban je i jači naglasak na prevenciju, snažnija politička i finansijska podrška jakom civilnom društvu, a nazadovanju u tranzicijskoj pravdi mora se pristupiti strateški.

Edvin Kanka Ćudić, koordinator UDIK-a, ističe da je, kada je riječ o procesu suočavanja sa prošlošću u regiji, iz godine u godinu situacija sve teža.

- Tema je na marginama društva. Sve je manje organizacija koje se bave ovim pitanjem, a političari koriste rast populizma u svijetu da ovaj problem sklone sa dnevnog reda. Možda najbolje ilustrira činjenica da nijedna politička partija u svome programu nema suočavanje s prošlošću. S druge strane, imamo autoviktimizaciju društva koja u suštini nema nikakve veze sa stvarnim suočavanjem s prošlošću, objašnjava Ćudić i dodaje da je sada vidljivo kako nacionalizam kao ideologija ponovo preovladava.

- Imali smo važnih suđenja pred Haškim tribunalom, kao što je predmet Kunarac, Kovač, Vuković, poznat kao Fočanska trojka. Presuda je promijenila historiju međunarodnog humanitarnog prava, gdje je utvrđeno da je seksualno ropstvo u ratu zločin protiv čovječnosti, podsjeća Ćudić.

Govoreći o domaćem krivičnom gonjenju, reparaciji ili pitanju prisilno raseljenih, Ćudić naglašava da je posao nedovršen. Optužnice se podižu krajem godine samo zbog norme. Tokom godine tužilaštva se stidljivo bave ovom temom - nemaju dovoljno hrabrosti ni volje. Upozorava i da je etnička struktura pojedinih općina u BiH trajno promijenjena. Povratnici žive u strahu i često su žrtve napada.

- Bez regionalne saradnje nema pomirenja. Bez poimeničnog popisa svih žrtava, ostavlja se prostor za manipulaciju. Svjesni smo koliko brojevi u našem društvu znače. Pomirenje vidim kroz prihvatanje odgovornosti za zločine. Tek onda se može nešto raditi za budućnost, ističe Ćudić.

Dodaje da nada za pronalaskom lica koja se još vode kao nestala mora postojati. Oslanjanje procesa “na savjesti građana da podijele saznanja”, pokazalo se lošim. Ćudić upozorava da je problem i to što se mi kao društvo nikada nismo distancirali od ratnih zločinaca.

Javne funkcije

- Jer dok su za dio društva zločinci, za druge su heroji. Srbijanska vlast je stajala iza grafita posvećenog Ratku Mladiću, kao što je i zvanična politika Grada Sarajeva bila da na Kazanima ne stoji Cacino ime. Zato i imamo situaciju gdje zločinci vrše javne funkcije, smatra Ćudić.

Upozorava da opstruiranje procesa suočavanja s prošlošću traje od samog završetka rata, a postojale su i brojne teorije zavjera. Rješenje vidi u vraćanju Balkana u fokus zapadne politike.

MATEA JERKOVIĆ