Političarima u BiH: Mi se stidimo vaše politike, ne našega naroda!

Dok u Bosni i Hercegovini traje predizborna kampanja za opšte izbore 2026, političari se ponovo obraćaju svim narodima u domovini - ali i nama koji živimo u inostranstvu. Zovu nas dijasporci, kao da smo neka posebna kategorija, kao da nismo dio istog naroda, iste zemlje, iste istorije. Kampanju ponovo počinju podjelom - na vas u domovini i nas koji živimo van nje.

A znamo dobro zašto nas tako nazivaju: da bi nas razdvojili, da bi nas pretvorili u politički alat koji se aktivira samo pred izbore, a onda nestaje u zaboravu. Tražit će da glasamo za njih - za iste one koji su našu domovinu doveli na najniže grane. I opet će ti isti političari, koji nas se sjete samo kada im trebaju naši glasovi, tražiti našu podršku. Zar ne vidite da su 2022. bila 69.872 glasača iz dijaspore, a ove godine jedva 31.300? Da li vam to nešto govori?

Između izbora, ti isti političari prodaju politiku prebrojavanja, razdvajanja, politiku torova i prijetnji ratovima na prostorima na kojima se toliko puta ratovalo. Guraju ljude u etničke ograde, podižu tenzije, šire strah i potpiruju mržnju prema svima koji ne pripadaju “njihovoj strani”. Politiku koja nas je razdvojila, iako smo do prije nekoliko decenija živjeli skupa - normalno, ljudski, komšijski.

Zato se postavlja jednostavno pitanje: šta očekujete od nas, iz dijaspore? Da opet podržimo politiku koja nas dijeli? Da glasamo za one koji nas se sjete samo kada im trebaju naši glasovi? Da budemo dio vaših torova, vaših tenzija, vašeg separatizma?

Mi koji živimo van Bosne i Hercegovine nismo izgubili osjećaj pripadnosti, ali jesmo izgubili povjerenje u vas i vašu politiku. Nismo izgubili ljubav prema domovini, ali jesmo strpljenje za politiku koja nas ponižava, dijeli i koristi. Zato kažemo s gorčinom: političari - mi se stidimo vaše politike, ali ne našeg naroda.

I zato vas pitamo: dokle ćete dijeliti ljude? Dokle ćete nas zvati samo kada vam trebaju glasovi? Dokle ćete voditi zemlju istim pričama već 30 godina, a nakon izbora raditi suprotno od svega što ste obećali?

Ovaj put dijaspora vas gleda otvorenih očiju. Umorni smo od toga da godinama pružamo podršku, a zauzvrat ne vidimo ni minimum promjene nabolje. Umorni smo od glasanja koje se pretvara u ritual bez rezultata. Ne vjerujemo više obećanjima koja se ponavljaju kao pokvarena ploča dok stvarni život naših dragih ljudi u domovini ostaje jednako težak. Koristite naš patriotizam kao dekor pred izbore, a zaboravljate ga čim se kampanja završi. Zar ne vidite da Bosni i Hercegovini stalno obećavate budućnost, a isporučujete prošlost? Mi to sve vidimo iako smo hiljadama kilometara daleko od vas.

Ne želimo da se našim povratkom, posjetama i donacijama maše kao dokazom uspjeha dok se u stvarnosti ništa ne mijenja - ni u ekonomiji, ni u pravima građana, ni u odnosu prema ljudima. Tražite glas dijaspore, ali se taj glas ne čuje. Svaki put se nadamo promjeni, a svaki put bude isto. Prikazujete dijasporu kao snagu, a tretirate je kao bankomat i glasačku mašinu.

Možda će neki ovaj ton pisanja pogrešno protumačiti, ali ja sam ga izabrao zato što blagi ton više ništa ne mijenja. Ne pišem da bih vrijeđao, nego da bih probudio savjest onih koji su je davno uspavali. Ovo je moj glas, ne protiv Bosne i Hercegovine, nego za Bosnu i Hercegovinu - za zemlju koja zaslužuje bolje od onoga što joj se danas nudi. Ako je moj ton oštar, to je zato što je moja ljubav prema Bosni i Hercegovini još meka. I zato boli. I zato pišem o toj boli.