Političari brišu presude svojim podanicima: Pomilovanje ubica, nasilnika, dilera, direktora... - Bez obrazloženja!
Kralj je odlučio da Vas pomiluje! Grijesi su Vam oprošteni i možete slobodno živjeti. Dobro, kraljeve nemamo, ali imamo čak tri predsjednika države, pa predsjednike entiteta, pa gradonačelnike distrikta. Oni su, prema podacima Centra za istraživačko novinarstvo, donijeli 1.187 odluka o pomilovanju osuđenika od 2003. do sredine 2024. godine.
Milostivi poglavari
Bez obrazloženja svojih odluka, oni mogu pomilovati svakog osim osuđene za ratne i zločine protiv čovječnosti, te za genocid i terorizam. I jesu. Pomilovanje su dobili osuđenici za ubistva, nasilje u porodici, trgovinu narkoticima, razbojništvo, zloupotrebu položaja, nasilničko ponašanje, ugrožavanje saobraćaja... Neki su izašli na slobodu ranije, nekima je zatvorska kazna smanjena ili zamijenjena za uvjetnu ili novčanu, a nekima je osuda izbrisana.
- Funkcioneri najrjeđe potpisuju brisanje presude. Tokom dvije decenije 48 osoba je dobilo ovakvo pomilovanje. Predsjednici RS-a su tokom dvije decenije dali 312 pomilovanja, skoro triput manje od kolega iz FBiH. Tokom dvije decenije je 19 funkcionera donosilo odluke, a najveći broj je potpisao bivši predsjednik FBiH Niko Lozančić. On je od sredine 2003. do sredine 2005. godine pomilovao 460 osuđenika, podaci cu CIN-a.
U vrijeme kraljeva pokazivanje milosti snažilo je odanost podanika, jačalo je vezu njega i njegovog kralja. Nije to puno drugačije ni danas, ako se uzme u obzir da se pomilovanju ne nadaju oni koji nemaju političke veze. Neće to njih zapasti, ne mogu stići na red od načelnika, ministara i raznih direktora.
Da li poglavari svojim aktom milosrđa duboko zadiru u pravosudni sistem, toliko da negiraju sudske odluke?! Olakšavajuće okolnosti, ublažavanje kazne, obnova postupka, uslovna osuda... Zbog svega pobrojanog pitanje i što je to što opravdava, i u kojim slučajevima, pomilovanje?
- Problem je što se ne poštuje procedura, ona se izvrši formalno, a političar donese odluku koja je možda skroz suprotna mišljenju svih u lancu, mišljenju struke. Politika ima prevagu, čime se obesmišljava cijela procedura, zakoni o amnestiji, pa i sve pravosudne institucije. Zbog toga se dovodi u pitanje opravdanost pomilovanja. Ovako kako je u našem društvu, trebalo bi ukinuti tu mogućnost, jer se političkim odlukama daju pomilovanja, a ne iz opravdanih razloga. To je sada instrument u rukama političara, koji služi za pomilovanja onih koji očigledno imaju duboke veze sa politikom. Oni koji nemaju nikakvog uticaja na donosioce odluka ne mogu se nadati pomilovanju, kaže nam Damjan Ožegović iz Transparency Internationala BiH.
Milan Dunović, bivši potpredsjednik Federacije Bosne i Hercegovine iz DF-a, misli da nije svrsishodno da bilo ko sa izvršne pozicije može poništiti odluku koju je donijela sudska vlast.
- To nije dobra praksa, ne bi trebalo da jedan čovjek ima takvu moć, smatra Dunović.
Advokat Josip Muselimović, također, podsjeća da je propisana jasna procedura, ali i da stižu primjedbe sa svih strana.
Svrha kazne
- Najviše primjedbi odnosi se na to da se nedovoljno cijene sve okolnosti koje su bitne, tiču se počinitelja ili njegova ponašanja tokom izvršenja kazne. Sve treba sagledati i ocijeniti. Opravdano je postojanje mogućnosti pomilovanja, jer se kod svakog mogu pojaviti posebne okolnosti. Osoba može svojim ponašanjem zavrijediti poseban tretman, pa da joj se ublaži kazna. Ima tu puno i apsurda i puno odluka o pomilovanju koje je teško razumjeti i koje su očito politički motivirane. Normalno je da se određenoj osobi nakon nekog vremena izdržane kazne da nekakav oprost, ali kad se stekne uvjerenje da se do tada izdržanom kaznom postigla svrha i da će se taj čovjek ponašati onako kako to zakon nalaže, rekao je Muselimović za naš list.
