Paravan za izvlačenje novca: Ko je odgovoran za nestašicu citostatika, pacijenti snose posljedice
Najteže je kada lijeka koji može pomoći - nema/Unsplash
Na stranici onkološkog odjeljenja Kliničkog centra u Sarajevu piše da trenutno nedostaje 11 citostatika, a prema onome što smo pratili, tako je već nekoliko mjeseci. Na stranici UKC-a Tuzla piše da ih nedostaje 7, a iz Kantonalne bolnice Zenica tvrde da im trenutno nedostaje samo Letrozol tbl. 2.5 mg.
Put do lijeka teži od terapija
- Lijekovi Oxaliplatin inf. 100 mg i Carboplatin inf. 150 mg koji su bili deficitarni od jula su isporučeni, te su trenutno dostupni na Odjelu onkologije i radioterapije JU KBZ, pojasnili su i dodali da su svi citostatici koji se koriste shodno pružanju usluga JU KBZ trenutno dostupni, te je osiguran kontinuitet u tretmanu onkoloških/hematoloških pacijenata.
Na stranici Zavoda zdravstvenog osiguranja i reosiguranja FBiH navedena je čitava lista lijekova koji nisu dostupni, a nisu bili dostupni ni u Federalnom ministarstvu zdravstva da konačno daju odgovor kada će se popraviti stanje sa lijekovima.
Koliko je teško pacijentima koji se bore sa najtežim oboljenjima, podsjetili su nas i na nedavnoj konferenciji za novinare, kada su iz Kantona Sarajevo pozivali omladinu na HPV imunizaciju.
- Što se tiče ljekara, oni rade koliko imaju mogućnosti. Dođete na hemoterapiju i onda vam kažu: “Mi trenutno nemamo te hemoterapije” i to je najveći problem svih nas koji se borimo sa tom bolešću ovdje, kazala je Sanela Čizmić, koja se liječi od karcinoma materice, pozivajući mlađe naraštaje da se vakcinišu i izbjegnu traume sa kojima se ona trenutno suočava.
Trauma kroz koju prolazi Sanela nije samo uzrokovana bolešću nego i otežanom mogućnosti liječenja. I ona je kao i mnogobrojni pacijenti u Bosni i Hercegovini prošla kroz apele za sakupljanje novca za liječenje.
Svi zahvaljuju organizaciji Pomozi.ba, kao da je oficijelna vladina organizacija čiji je primarni i jedini posao omogućiti adekvatno liječenje pacijentima. Hvala im u ime svih koji su pronašli put do terapije, u ime njihove djece, porodica i u ime ministara i direktora čiji posao obavljaju.
- Što se citostatika tiče, imamo problem jer već nekoliko mjeseci svakodnevno nedostaje do 10 različitih citostatika i u tom slučaju pacijenti moraju da čekaju ili da se citostatici nabave ili da se sami snalaze, kazala je Enida Glušac, okološka pacijentica, koja je svoju borbu preinačila u borbu za sve koji znaju koliko je težak put onkološkog i pacijenata sa rijetkim i drugim teškim oboljenjima.
Ukazala je i na druge probleme koje nadležni za nabavku lijekova ignorišu decenijama.
- Često pacijent primi predmedikaciju prije primanja citostatika, a onda sazna da nema terapije, navela je Glušac jedan od primjera i pojasnila da je nezgodno kada se primi i predmedikacija, izvade svi nalazi koji moraju biti dovoljno dobri da se može primiti terapija i onda na klinici saznaju da nema lijeka.
Koliko mogu biti teške kemoterapije, znaju samo oni koji su prošli kroz to. Površno znamo i mi koji smo ih pitali za zdravlje, a pacijentice, pored svega toga, navode da im je u liječenju najteže kada lijeka nema. Pored tog primarnog problema, izjeda ih i činjenica da godinama nije revidirana lista lijekova, kao i liste čekanja da se dobije lijek.
- Nedostatak lijekova je nadležnost Federalnog zavoda za osiguranje i reosiguranje tzv. Fonda solidarnosti, kazao je Enis Hasanović, ministar zdravstva KS-a, i pojasnio kako lijekovi nekada nedostaju zbog banalnih razloga, tačnije, neobjavljenog tendera na vrijeme ili obaranja tendera.
Ko je (ne)odgovoran?
Revidiranje lista posao je Ministarstva zdravstva FBiH i na ovim primjerima se tačno vidi gdje se posao ne radi. A sada pitamo ko sebi daje za pravo da nekim administrativnim propustima ugrožava zdravlje sugrađana i postoji li sankcija koja će takva ponašanja pozvati na odgovornost?
- Nama treba sistemsko rješenje, a do njega se neće doći dokle god se lista prioriteta finansiranja budžeta Federacije BiH ne promijeni, naglasila je Glušac i podsjetila da se zdravstvo nalazi na sramnom osmom mjestu, tačnije, pod stavkom ostalo.
- Znači, kada se iz budžeta Federacije BiH potroši novac za sve ono što je “važnije”, pa kada, ako i koliko ostane, onda će se to uložiti u zdravstvo. Fond solidarnosti koji finansira onkološke lijekove već sada ima velike gubitke, odnosno Vlada Federacije mu za protekle 23 godine duguje oko dvije milijarde KM – istaknula je Glušac i napomenula da je suluda i činjenica da Fond solidarnosti plaća PDV na sve.
I dok mi konstantno pitamo gdje je novac, jer se za Fond solidarnosti izdvaja 10,02 posto, konačno smo dobili bar odgovor u kojem pravcu odlaze sredstva za zdravstvo.
- Fond solidarnosti plaća PDV na sve, novac koji odlazi u državu državni blagajnici raspoređuju na druge troškove i ne vraćaju u zdravstvo, povezala nam je tačkice Glušac i još jednom ponovila ako neko nije shvatio: “Državna kasa uzima od zdravstva i ne vraća nazad”.
Jedno je jasno, a to je da sistem finansiranja Fonda solidarnosti služi za izvlačenje novca za ko zna šta, najmanje za liječenje, te da je konačno vrijeme da se Fondu ukine PDV i da se pronađe drugi modalitet funkcionisanja koji će Fond solidarnosti učiniti samoodrživim. I naravno, kvitaju dugovi.