Od lajka do tragedije: Sve što donosi klikove, truje našu djecu

“Jedu po 15 jaja dnevno da bi podigle zadnjicu”, “Uzimaju tablete koje izazivaju halucinacije”, “Drugari ga snimali dok je umirao”, “TikTok izazov kao poziv na samoubistvo”... Ovo su samo neki od naslova koje možemo pročitati u medijima i nad kojima se stalno zgražavamo, a nikakvo sistemsko rješenje nemamo. Zašto smo dozvolili da nam djeca odrastaju u virtuelnom svijetu i to onom najmračnijem dijelu, a to je TikTok?

Nezavršeni ljudi

Psiholog Ibrahim Prohić vidi razlog u tome što su današnja djeca u principu zanemarena u svakom smislu. Prvo od roditelja, pa onda u vaspitno-obrazovnom procesu, koji je, ističe, de facto reduciran na obrazovni element.

- I sa treće strane imate jako važan faktor tzv. referentnih grupa. A to su one društvene grupe koje su za pojedinca najvažnije. Dalje, valja imati na umu da su djeca nezavršeni ljudi. Ne samo biološki i fiziološki nego mentalno, emocionalno i socijalno. Svi ljudi, posebno oni koji su u razvoju, kreću se između potrebe da pripadaju s jedne i potrebe da budu samostalni s druge strane. Gdje nastaje problem? Da bismo razumjeli, moramo imati psihološki i socijalni kontekst. Dakle, djeca su zanemarena, jer ne dobivaju na vrijeme upute za život ili ih ne dobivaju na pravi način zato što i veliki broj roditelja, također, ima svojevrsnih mentalnih problema. Ja sam jednom izrekao pomalo radikalnu tvrdnju da je BiH bolesno društvo. A ako je to tako, ako živimo u bolesnom društvu, onda najviše pate oni koji nisu do kraja formirani kao osobe, objašnjava psiholog.

Ističe da je internet veliko bogatstvo i doseg civilizacije, ali kao i svako epohalno otkriće, ima dva aspekta - pozitivan i negativan.

- Internet nosi puno benefita, ali je istovremeno povezan sa opasnošću, odnosno negativnim efektom. Opet ću reći nešto što možda na prvi pogled nema veze s temom. Ubijena je svaka ideologija u svijetu i umjesto toga instalirani su profit i interes krupnog kapitala koji su postali ključna ideologija. To je situacija u kojoj neki zarađuju ne obazirući se ni na kakve moralne principe, standarde. A to izaziva znatiželju pogotovo mladih ljudi u razvoju, tvrdi Prohić.

Naravno, svi ljudi žele, kako kaže, da budu važni, posebni, prihvaćeni i priznati i to je ok. Međutim, nije lako postići te ciljeve.

- Oni koji su nezreli će, ako ne mogu postići tzv. pozitivnu identifikaciju i promociju, posegnuti za negativnom promocijom. To je onaj poznati fenomen negativnog junaka. Ove društvene mreže insistiraju uporno na tim skrivenim, nesvjesnim potrebama djece i provociraju ih. A kad nemate kontrolu i nadzor, onda su djeca prepuštena sama sebi ili nekontrolirano prihvataju mišljenje referentne grupe, odnosno grupe vršnjaka, zaključuje on.

Sličnog mišljenja je i inspektor za cyber kriminal FUP-a Saša Petrović, koji kaže da smo djeci dali oruđe u ruke koje može postati oružje, ali to nosi i odgovornost.

- Ako ne kontrolišete svoju djecu, dali ste im nešto za šta se mogu snositi posljedice. A pustiti djecu bez nadzora na internet je kao da ste ostavili auto sa ključem parkirano usred Bronxa. Pitanje je trenutka kad će se nešto desiti, kaže Petrović.

Smatra da sistem i društvo u državi moraju dati doprinos u odgoju djece, ali treba krenuti od kuće.

- U suštini djeca su kopije roditelja, okoline u kojoj žive. Na njihovo odrastanje utiču socijalni, društveni, ekonomski faktori i sve ono što kreira ličnost. Međutim, sada je u rastu mlade osobe, mogu slobodno reći, sve poremećeno. Bilo koju stranicu na internetu da otvorite, na frontu vas dočekaju negativnosti - ubistva, ružan govor političara, saobraćajne nesreće... jer to donosi klikove. A djeca to konzumiraju. Na društvenim mrežama su im idoli tiktokeri, youtuberi koji ništa ne rade, psuju, koriste negativan sadržaj za svoju promociju i djeca samo to upijaju i smatraju to sasvim normalnim ponašanjem. Pokušavaju oponašati te ljude da bi postali slavni, govori Petrović.

Kontrola sadržaja

Nažalost, za kontrolu sadržaja na internetu u BiH niko nije nadležan. Smatra da upravo zbog toga sistem mora biti uspostavljen.

- Moraju postojati strategija i vizija borbe protiv opasnosti interneta. Kontrola interneta je obavezna, softveri za nadzor telefona.., ističe inspektor.

Policija, kaže, može pomoći u svom domenu.

- U suštini, policija je samo represivni organ u čijem je domenu i internet, ali nije nam osnovna obaveza. Naše je, ako se nešto desi, da se dokumentuje, locira, itd. Cyber odjel zaprimi informaciju i djeluje odmah zahvaljujući mehanizmima dojave građana, umjetnoj inteligenciji..., kaže Petrović.

Napominje da policija preventivno djeluje kroz edukaciju učenika i roditelja o opasnostima interneta, poduzimanjem fizičke i tehničke zaštite u školama, ali to je samo kap u moru.