Nadbiskup vrhbosanski iz katedrale u Sarajevu: "Bog dolazi ususret svakom čovjeku"
Misa bdijenja, koju je predvodio vrhbosanski nadbiskup metropolit mons. Tomo Vukšić, svečano je proslavljena jučer, u večernjim satima, u katedrali Presvetog Srca Isusova.
U zajedništvu s mons. Vukšićem bili su apostolski nuncij u Bosni i Hercegovini nadbiskup Francis Assisi Chullikatt, ekonom Vrhbosanske nadbiskupije preč. Vladimir Pranjić, rektor katedrale preč. Marko Zubak i još desetak svećenika.
Uvodeći u misno slavlje nadbiskup Vukšić pozdravio je prisutne vjernike te uputio "molitvu dragome Bogu da nas blagoslovi obraćenjem kako bismo pripravili svoje misli, savjest i svoje živote za našega Spasitelja".
Na početku svoje propovijedi nadbiskup Tomo pojasnio je kako ovim misnim slavljem na svečan način završava vrijeme očekivanja i priprave, i započinje radost i veselje, "jer očekivanje je doživjelo svoj vrhunac i ispunjenje", prenosi Nedjelja.ba.
Progovorio je potom o važnosti koju Crkva pridaje ovom prazniku, na način da crkvena zajednica ovu važnu svetkovinu proslavlja s četiri božićne mise – misa bdijenja, ponoćka, zornica te danja misa koja se slavi na Božić tokom prijepodneva.
- Prastari je katolički nauk da, nakon svetkovine Uskrsa koja podsjeća na Isusovo uskrsnuće i njegovu pobjedu nad smrću, te kojim Crkva ispovijeda kršćansku vjeru i nadu u život vječni, Crkva nema ništa što bi bilo veće i važnije u njezinoj vjeri, nauku i bogoslužnom sjećanju negoli je sadržaj svetkovine kojom kao zajednica vjere proslavlja Rođenje Isusa Krista, Spasitelja svijeta i svih ljudi, kazao je mons. Vukšić.
Osvrnuo se potom na misterij katoličanstva kojim se ispovijeda da je druga osoba Presvetoga Trojstva postala čovjek.
- On svojim sadržajem i značenjem daleko nadilazi razigranost ukrasa na božićnom drvetu, romantiku stihova i ugođaj glazbe tihe noći. Ne izriču ga ni svi običaji, ni duga tradicija niti drugi oblici veselja kojim ljudi izražavaju svoju radost u povodu ovoga blagdana (…) Osnovno značenje božićnoga bdijenja, koje nas je okupilo, nalazimo u kratkoj ulaznoj pjesmi ove mise koja glasi: "Danas ćete znati da doista dolazi Gospodin da vas spasi, a sutra ćete vidjeti njegovu slavu". On tek treba doći, dakle, istakao je propovjednik navodeći kako je najvažnija poruka ovoga bdijenja da Bog uvijek dolazi ususret svakom čovjeku kao njegov spasitelj, da je Bog uvijek u pokretu, da je uvijek u inicijativi, da misli na svakoga.
- No da bi se taj susret zaista dogodio, na čovjeku je da čezne za Isusom, posvijestio je vrhbosanski nadbiskup.
Nadalje se osvrnuo na jubilej, odnosno na to kako ime Božić ove godine ponajprije naznačuje "sjećanje da je Isus prije 2.025 godina došao, to jest da se rodio, da je Bog tada postao čovjek, da su se u Isusu susreli Bog i čovjek, da su u Isusovu ljudskom liku zajedno hodili i činili dobro, a svetkovina Božića podsjeća na sve to".
- Čovjek po svojoj naravi ima veliku potrebu za nadom. Zapravo, čovjek trajno živi u nadi. Po njoj su čak i njegove želje i planovi, iako još nisu ispunjeni i ostvareni, na neki način već prisutni u njegovu životu. Prisutni su na način nade. Već su tu kao nada. Zato je nada važan čovjekov pokretač, motiv i često naznačuje čak svrhu. Nada je jedno od najvećih i najvažnijih blaga koje čovjek može imati. A naspram tomu, oskudica nade je vrlo velika nedaća i na osobnoj razini i na razini svake zajednice. I vjerojatno je, od svih oblika bijede koje mogu pogoditi čovjeka, najteže podnijeti oskudicu nade. Stoga je u svakom smislu vrlo važno da ljudi posjeduju blago nade, da im se ne krade nadu već da ju se jača i stvaraju okolnosti kako bi pojedinci i zajednice mogli imati utemeljenu nadu i u skladu s njom živjeti, kazao je mons. Vukšić zaključivši kako je u nadi spas te pozivajući vjernike neka ih kroz buduće dane vode i na pravom putu, posebice kada dođu nevolje, održavaju riječi Svetoga Pisma: "Opravdani dakle vjerom, u miru smo s Bogom po Gospodinu našem Isusu Kristu. Po njemu imamo u vjeri i pristup u ovu milost u kojoj stojimo i dičimo se nadom slave Božje. I ne samo to! Mi se dičimo i u nevoljama jer znamo: nevolja rađa postojanošću, postojanost prokušanošću, prokušanost nadom. Nada pak ne postiđuje. Ta ljubav je Božja razlivena u srcima našim po Duhu Svetom koji nam je dan!" (Rim 5,1-5).
