Ljepše je u svom selu, nego vani: Mladima treba samo malo podrške
Novi objekat niče na farmi Agrar A-EM
Federalno Ministarstvo poljoprivrede, vodoprivrede i šumarstva jučer je organizovalo svečanu dodjelu rješenja za 69 mladih poljoprivrednika koji su ostvarili pravo na novčanu podršku u okviru mjere Pokretanje poslovanja mladih poljoprivrednika (PMP) za 2025. godinu. Kemal Hrnjić, resorni ministar, istaknuo je da su prije više od mjesec mladima uručili 101 rješenje o dodjeli grant sredstava, ali za njih 70 čiji su zahtjevi bili odobreni, tada nisu imali dovoljno novca.
Proizvodnja mlijeka
- Od ukupno 172 mlada čovjeka (jedna osoba je odustala) koji su zadovoljili uvjete za dodjelu sredstava, mi smo, nažalost, imali samo 4,75 miliona KM za ovu mjeru, što je bilo dostatno za samo 101 mladog poljoprivrednika. Međutim, odgovornim odnosom prema javnom novcu preraspodijelili smo neutrošena sredstava, što smo i usvojili na hitnoj telefonskoj sjednici Vlade. Ovim reprogramom smo obezbijedili 7.725.725 KM za sve mlade ljude u Federaciji BiH koji su se prijavili za ovu mjeru i ispunili uvjete za njeno ostvarenje. Znam da smo 70 mladih prije mjesec razočarali, ali, evo, danas i za njih imamo lijepe vijesti i možda najljepši način da njima i njihovim porodicama poželimo sretan ulazak u Novu godinu, kazao je Hrnjić.
Šta čeka one koji su jučer dobili sredstva, najbolje mogu opisati oni mladi poljoprivrednici koji su prošlog mjeseca zakoračili u realizaciju projekata. Jedan od njih je mladi farmer iz Bosanske Krupe Armin Hadžić, vlasnik poljoprivrednog preduzeća Agrar A-EM.
- Ja sam dobio sredstva, uplatio dobavljaču i stigle su mi junice iz Njemačke. Sad čekam da istekne taj karanten pri uvozu i da ih dovedem kući. Nabavio sam šest visokosteonih junica, a imam već osam. Počeo sam od jedne i sedam sam svojih othranio. Bazirao sam se na proizvodnju mlijeka za mljekaru. Pravim štalu, objekat sa 24 veza, gdje trebam dovesti nova grla. Nadam se da ću uspjeti završiti dok izađu iz karantena, priča nam Hadžić.
On je Ministarstvu predao predračun od 42.000 KM, a većina je tražila puni iznos od 50.000. Međutim, zbog nestabilnog stanja na tržištu stokom, morao je iznaći dodatna sredstva.
- U međuvremenu one su poskupjele, u šestom mjesecu, kada sam ih gledao, bile su oko 6.000. Sada iziđu oko 7.200 maraka po komadu. Raspitao sam se kod više ljudi i to je prosječna cijena. Tako sam morao još namiriti svojih novaca, dodaje.
Steona junica košta više od sedam hiljada KM
U ovom programu mladi su se najviše odlučivali o nabavci rasplodnih junica, to se radi kada planiraju ostvariti kooperaciju sa mljekarama. Postoji još i sistem krava - tele, a neki poljoprivrednici se bave isključivo tovljenjem stoke i proizvodnjom mesa. Svima je poznato da stočarski i poljoprivredni život nije lak. Uz to je i oprema skupa.
Armin Hadžić: Ni vani ne cvjetaju ruže
- Kod nas u Krajini ima nekoliko nabavljača poljoprivredne opreme. Cijene novih traktora se kreću od 50 do 70 hiljada maraka, zavisno od konjskih snaga. Zatim ti trebaju i priključci, najvažnije je imati plug, kosilicu, osnovnu prikolicu da možeš početi kako ne bi drugima morao plaćati sve usluge. Nije tu kraj, jer treba nabavljati i kupilicu, balirku, svašta. Ali, i kad čovjek ima sve, problem je što sebi pronađe puno posla, bude se u tolikoj stisci sa vremenom da nema kad pomoći i nekome drugom. Ko god da se bavi poljoprivredom, prinuđen je da ima i priključke sa kojima će moći raditi. Sve bi to bilo lakše kada bi se više ulagalo u poljoprivredu i kada bi nas se mnogo više bavilo ovim poslom, smatra Armin Hadžić.
Poznati problem u BiH je odlazak mladog stanovništva u inostranstvo, međutim, malo ko govori o povratku, odnosno da je sve više onih koji se odlučuju za život na selu, pa ih u tome treba i pomoći. Maksimalna podrška Ministarstva po poljoprivredniku u ovom programu je 50.000 KM.
Sam svoj gazda
Ove godine pravo na podršku ostvarili su mladi iz 49 općina, koji će nabaviti stoku, izgraditi plastenike i podizati trajne nasade.
- Vidim u okruženju da trenutno ima mladih koji ne planiraju ići u inostranstvo, jednostavno im se tamo ne sviđa. Ima i onih koji se vraćaju. Mnogima su familije gore i već odavno se vidi da ni tamo ne cvjetaju ruže. Oni ovise o tim regresima, 13. plati, božićnicama i slično. Inače, bolje je ovdje živjeti sa nekim prihodom od 2.000 maraka, nego gore sa platom od 2.000 eura. Kako god da se preračunaju, bolje im je ovdje, plus više vole biti kod kuće, gdje mogu sa svojim vremenom raspolagati kako hoće, ističe Hadžić.
Svi se nadaju da će ovaj trend rasti i da bolji dani dolaze. Kada se vrate život i proizvodnja u selo, cijela BiH će bolje živjeti.
