Knjiga o Sarajevo safariju otkriva nove detalje: Sve počinjalo u Milanu, čahure kao trofeji
Svjedočenje osobe poznate kao „Francuz“ našlo se u novoj knjizi Ezia Gavazzenija, a sadržaj je već postao dio prijava dostavljenih Tužilaštvu u Milanu. Tri osobe trenutno su pod istragom zbog ubistava počinjenih tokom opsade Sarajeva.
Prema navodima iz knjige „Vikend snajperisti“, koja je od jučer dostupna u knjižarama u izdanju Paper Firsta, okupljanja zainteresiranih za odlazak u Bosnu odvijala su se u skladištu na periferiji Milana, u ulici Viale Mecenate. Tamo su se sastajali Italijani koji su željeli pridružiti se snagama bosanskih Srba kako bi pucali na civile u Sarajevu tokom rata devedesetih.
Nalazi iz publikacije već su uključeni u krivične prijave, a istragu vodi tužilac Alessandro Gobbis. Prema tim informacijama, trojica osumnjičenih se terete za ubistvo.
U knjizi se prenosi svjedočenje „Francuza“, koji tvrdi da su zainteresirani Italijani regrutirani putem agencije sa sjedištem u Milanu, specijalizirane za sigurnosne usluge i povezane s drugim evropskim agencijama. Putovanja su se organizirala vikendom, a učesnici su, prema navodima, plaćali visoke iznose.
„Trofej je bila čahura“, navodi izvor, objašnjavajući da su se snajperisti vraćali s čahurama označenim bojama koje su upućivale na vrstu mete. „Plava ili ružičasta za dječaka ili djevojčicu; crvena za muškarca; crvena i zelena za vojnika; žuta za ženu; žuta i zelena za vojnikinju; crna i plava za starijeg muškarca; crna i ružičasta za stariju ženu.“, piše Milanotoday.
Prema istom svjedočenju, jedan poznati poduzetnik navodno je za takve vikende plaćao i do 340.000 lira, dok je drugo ime, povezano s potrošnjom od čak 340 miliona lira, prijavljeno milanskom tužilaštvu.
Kriminologinja Martina Radice, koja zajedno s Gavazzenijem radi na ovom slučaju, iznijela je dodatne detalje. Osobe koje su pratile klijente do ratnih zona nazivane su „izvođačima radova“ i za svaku pratnju dobijale su četiri miliona lira.
„Uspjeli smo pronaći četiri izvođača radova, ali samo je jedan pristao razgovarati. Nije nam htio reći ime jer želi zaštititi sebe, zbog čega smo ga prozvali ‘Francuz’. Ono što nam je rekao potvrdili su i drugi svjedoci, a sada je sve u rukama istražnog tužioca“, rekla je Radice.
Organizacija je djelovala tako da su pratioci dočekivali klijente u Milanu, Trstu i regiji Triveneto, a identiteti su se skrivali. „Jednom je to bio Michele, drugi put Francesco, ili čak Luis“, navodi se.
Među osobama koje je „Francuz“ pratio nalazili su se neurohirurg, poznati italijanski poduzetnik i, kako je naveo, „općenito pojedinci s visokim financijskim resursima“.
Istraga je obuhvatila i Parmu, gdje postoje sumnje u vezi s jednom turističkom agencijom koja je prestala raditi prije nekoliko godina, te Trst, gdje je identificirana bivša automehaničarska radionica kao moguća polazna tačka.
Jedan od izvora govori i o mogućoj povezanosti s trgovinom drogom na Balkanu. „Svi su imali Rolex satove. Veliki automobili bi stigli i bili parkirani u radionici, a zatim bi odlazili kao Volvoi s oznakom Crvenog križa.“ U tim vozilima su, kako tvrdi, bili muškarci prerušeni u humanitarne radnike kako bi prešli granicu, „iz Lombardije, Vicence, Bergama, Verone“.
Zainteresirani za ovakva putovanja informacije su dobijali usmenom predajom, najčešće na privatnim zabavama. „Organizacija je odlučivala kome se može ponuditi putovanje, a ne obrnuto. To je bio način zaštite.“ Nakon pristanka, komunikacija se odvijala putem kodiranih poruka u ranim e mailovima i preko satelitskih telefona. Signal za polazak glasio je: „Tu su jeleni za strijelce.“ Jeleni su bili civili, a strijelci snajperisti.
Po dolasku na lokaciju, učesnici su imali šest sati za pucanje. „Najtraženije mete bila su djeca i mlade djevojke, dok su starije osobe ubijane jer su smatrane beskorisnim za ekonomiju. Njihova logika je bila: ‘Ako staneš ispred mog nišana, umireš’“, navela je Radice.
Prije ulaska u zonu djelovanja, klijenti su pretresani i morali su ostaviti telefone i kamere kako ne bi ugrozili organizaciju.
