Kad je žrtva uvijek kriva, nasilnik je uvijek slobodan: Žene se ne boje, pljušte prijave za nasilje
MUP SBK-a: Veća je osviještenost žrtava o važnosti prijavljivanja nasilja
Odgajamo li i dalje nasilnike? Opravdavamo li ih? Pozdravljao je komšije, lijep k’o lutka, miran je i povučen... Šta mu bi? Izazvala ga je, naljutila, kratka joj suknja, a ručak neslan... Krivica je uvijek na žrtvi. Čak i kad je ubiju.
Od straha do snage
Nasilje je naš običaj. Gajimo ga, njegujemo, gledamo, zabavlja nas. I svugdje je. Među djecom. Među vršnjacima. U vezama, brakovima, porodicama. Slika bolesnog društva i slomljenog sistema.
Femicid nije iznenađenje, nego posljedica. Nije to ljubav koja je pošla po zlu. To je ubistvo žene zato što je žena. Ubijene su Nizama, Amra, Mileva, Slađana, Nermina... Ubili su ih muževi, partneri, zetovi... U kućama, kafanama, u komšijskim dvorištima…
Nasilnici ne čitaju zakone. Ne zanimaju ih protesti, transparenti, pušteni baloni, paneli, forumi. Dok se o nasilju govori, oni djeluju. “Kažnjavaju” ženu, dijete ili djevojku kad i kako oni odluče.
Nasilnici ne čitaju zakone, ali čitaju ih žene. Pamte priče. Šutnjom više ne štite nasilnike. Posebno mlađe žene. Odrasle uz majke koje su trpjele i komšinice koje su bježale. Svaka ubijena žena im je opomena. I zato danas pljušte prijave.
Prošle godine je u Srednjobosanskom kantonu evidentirano ukupno 275 krivičnih djela nasilja u porodici, što je 165 djela ili čak 150 posto više u odnosu na 2024. godinu, kada je zabilježeno 110 takvih slučajeva.
- Za izvršenje navedenih djela prijavljene su ukupno 283 osobe, od kojih je 120 povratnika. Povećanje broja evidentiranih slučajeva nasilja u obitelji ne znači nužno i porast samog nasilja, već je u velikoj mjeri rezultat pojačanih aktivnosti policije i drugih nadležnih institucija, unaprijeđene međuinstitucionalne suradnje, kao i povećanog stupnja povjerenja građana u institucije, što je dovelo do većeg broja prijavljenih slučajeva. Također, kontinuirane preventivne i edukativne aktivnosti doprinijele su većoj osviještenosti žrtava o važnosti prijavljivanja nasilja, saopćeno je iz MUP-a SBK-a.
Povećan je broj prijava nasilja u porodici/Damir Deljo
I u Tuzlanskom kantonu brojke rastu. Policijskim službenicima MUP-a Tuzlanskog kantona u prošloj godini su prijavljena 802 slučaja nasilja u porodici, što je za 282 više nego u 2024. Ističu da novi zakon omogućava bržu i bolju zaštitu žrtve.
- Sve što je rađeno, doprinijelo je tome da se žrtve odvaže, da budu sigurnije u institucije i da prijave to nasilje. Broj prijava raste. Treba uzeti u obzir i postupanje nadležnih institucija, ozbiljniji je pristup svakoj prijavi. Koriste se i drugi resursi, pa je posljedično i u sigurnoj kući veći broj osoba. Ranije su se žrtve većinom vraćale počiniteljima, nasilnicima, ostajale su u tim bračnim ili vanbračnim zajednicama. Danas sve više žrtava, uz podršku i psihosocijalni tretman, prekida začarani krug nasilja i gradi samostalan život. Koliko god da je važno da ima podršku pri pronalaženju zaposlenja ili stana, važno je da se oslobodi psihičkih posljedica nasilja, straha. Trebalo bi da je sigurna da je taj nasilnik u rukama institucija, u smislu da je izrečena zaštitna mjera, da je možda krenula procedura dokazivanja nasilja, da je izrečena kazna... Sve da bi se žrtva osjećala sigurno i vjerovarala da će je institucije, ukoliko bi opet došlo do nasilja, zaštititi, kaže Danijela Huremović, voditeljica sigurne kuće u Tuzli, za Oslobođenje.
Na vrijeme
Dodaje da sve više mlađih osoba prijavljuje nasilje u porodici.
- Za razliku prethodnih godina, kada su nasilje uglavnom prijavljivale osobe srednje i starije dobi. Sad sve više osobe između 25. i 35. godine traže pomoć, što je pohvalno. Uvijek smo apelovali koliko je važno da se na vrijeme prepozna nasilje u porodici, da se odmah prijavi. Ne treba čekati da prođu godine u kojima će žrtva tražiti opravdanja za nasilje što će je potpuno psihofizički uništiti. Žene su svjesnije šta nasilje jeste, znaju kome se obratiti za pomoć i hrabrije su da tu pomoć i traže, rekla nam je Huremović.
