Izborni folklor ne traži smislene debate

Bliži se 4. oktobar, a izborna kampanja u punom je jeku. Sa plakata se smiješe dobro poznati/e poličari/ke. Održavaju se skupovi, tribine, a građane/ke svakodnevno na ulicama dočekuju kandidati/kinje i podjela letaka. No, većina izborne kampanje zasniva se na prozivkama protukandidata/kinja. Provuče se i pokoje (ne)realno obećanje. I najčešće svjedočimo pojedinačnom predstavljanju kandidata/kinja za članove/ice Predsjedništva BiH, ali i druge nivoe. Konstruktivne debate vješto se izbjegavaju.

Odustajanje od debata

BHT1 odlučio je pozvati svih 10 kandidata za članove/ice Predsjedništva Bosne i Hercegovine na direktna sučeljavanja. Pokušaj sučeljavanja kandidata iz reda bošnjačkog naroda završio je neslavno. U studiju se pojavio samo Semir Efendić (SBiH). Trenutni predsjedavajući Predsjedništva BiH i kandidat Koalicije “Ujedinjeni za državu BiH” dr. Denis Bećirović izostao je zbog sjednice Generalne skupštine UN-a. Druga dva kandidata odlučila su otkazati gostovanje. Preksinoć je bilo zakazano sučeljavanje kandidata/kinje za člana/icu iz reda hrvatskog naroda. Studio je ostao prazan. Sinoć na programu sučeljavanje kandidata/kinje iz reda srpskog naroda. Prema Raportu, FTV se odlučio na pojedinačno predstavljanje sedam kandidata/kinje za člana/icu Predsjedništva BiH iz Federacije BiH, a upravo kako bi izbjegli nedolaske na dogovorene debate. No, debate kandidata/kinja za poslaničke fotelje pokazuju da se određeni broj pozvanih kandidata/kinja prosto ne pojavi ili otkaže učešće uoči zakazanog snimanja. U međuvremenu, kandidat za člana Predsjedništva BiH iz reda srpskog naroda Nebojša Vukanović otišao je na RTRS kako bi pitao zašto ne organizuje debatu tri kandidata/kinje za člana/icu Predsjedništva koji/a se bira iz RS-a. Pita se zašto samo na RTRS-u nema debata.

Prof. dr. Asim Mujkić sa FPN-a UNSA ističe da je monolog, a ne dijalog, uvijek bio način djelovanja domaćih političkih aktera.

- Čak i kada nekim čudom više kandidata učestvuje u emisiji, ono što možemo vidjeti je niz monologa u kojem svako vozi svoju priču bez dodirnih tačaka sa sugovornicima, izuzev onih koje mogu uvrijediti ili poniziti drugoga. Takav pristup političkoj kampanji nužno vodi do ponašanja kakvog ga manifestira Aleksandar Vučić koji je dovoljan sam sebi, a čini se i svojoj sljedbi. Glasači koji bi u pravilu trebali to sankcionirati, već su naučeni ili istrenirani da je dovoljna samo pojava njihovog omiljenog političara i da se on onima tamo nagovori. Dakle, nikoga ne zanima program, ni nove ideje, a još manje konstruktivna debata, kaže naš sagovornik, dodajući i da za konstruktivnu debatu trebaju vrhunski novinari koji su u stanju da kroz pitanja na površinu izbace demagogiju i laž.

Ističe da je blaćenje - koje ne završava u kampanji, već traje i na sjednicama vlade, parlamenta, na press konferencijama - vrhunac do kojeg savremena generacija političara može dobaciti: kako kod nas, tako i vani.

- Blaćenje je simptom opasnije bolesti, kako to veliki Martin Heidegger zove, “istrošenog jezika”, čija je karakteristika nerazgovijetnost, neodređenost, osobito banalnost i površnost zbog koje nam jezik više ništa ne govori, već je obično, kako on kaže, bluđenje. A najvažnija manifestacija bluđenja u jeziku je da svako može govoriti o svemu jer, reći će se, svako ima pravo na svoje mišljenje. Pametni ljudi davno su rekli da svako uistinu ima pravo na svoje mišljenje, ali ne i na svoje činjenice. E, danas izgleda imamo i na to pravo. Zbog toga javno izgovorena riječ već odavno nikog ne obavezuje, ne povlači nikakvu odgovornost, sankciju, ne zahtijeva racionalno opravdanje, ističe prof. dr. Mujkić.

Objašnjava da se u etnonacionalističkom sistemu kojeg održavamo nikada nije radilo o običnim ljudima, već o apstraktnim kategorijama kao što je narod, nacionalni interes: ono što većina nacionalno osviještenih kandidata nudi svojim biračima je čuvanje vitalnog nacionalnog interesa. Iz Banje Luke poruke da je nedolazak kandidata na debate krajnja drskost i bahatost prema građanima, ali istovremeno i omalovažavanje.

- To je okvir izrazito niskog stepena osviješćenosti i nepoštivanje izbornog procesa. Nebitno je da li kandidati imaju programe, da li ne podnose političke protivnike, da li nemaju šta da ponude, ali moraju da se obrate građanima, posebno onima koji nisu stranačke pristalice. Najlošiji izbor je ne pojaviti se na debati, kaže politička analitičarka Tanja Topić.

Ističe da je ponuda uobičajena, zatvorena u etnonacionalne okvire: proizvodnja straha i ugroženosti. Identitetska i ideološka pitanja su, kaže Topić, dio izbornog folklora, a ekonomski programi - ukoliko ih ima - dosta su nerealni i djeluju kao naučna fantastika. Politolog Velizar Antić ocjenjuje da smo u dosadašnjoj kampanji jako malo vidjeli od ponuđenih konkretnih programa i ideja.

- Čak i one partije koje su izlazile sa određenim programima više su se koncentrisale na nekoliko bitnih tačaka i obećanja, a zanemarile su sveobuhvatnu strategiju i programe koji bi obuhvatali rešenja za sve delove društva. Kampanja je više bila usmerena na optužbu konkurencije i prozivanje za njihov prethodni rad, odnosno nerad. Takođe, potpuno očekivano, imali smo skretanje u nacionalne teme, naročito od onih koji su u prethodne četiri godine bili na vlasti, kaže Antić.

Mišljenja je da to sve govori puno i o samim biračima koji to podržavaju, umjesto da traže odgovore na lošu ekonomsku situaciju i konkretna rješenja za ozdravljenje privrede i smanjenje korupcije.

Odgovornost medija

- Što se tiče političkih debata, one su jako korisne i potrebne. Međutim, vidimo da naši političari veoma često izbegavaju učestvovanje u debatama. Mislim da je za ovakav odnos prema debatama velika odgovornost medija. Naime, mi smo razvili takve medije da oni više nisu nezavisni, već su itekako stranački obojeni i izrazito podržavaju jednu stranu. Iz tog razloga, verujem da većina političara izbegava da ide na one televizije gde bi se osećali kao na gostujućem terenu, smatra Antić.

Ističe da na debatama treba raditi i vratiti ih u politički život, ali da mediji imaju veliku odgovornost za ovaj vid političke borbe.

- Debate moraju biti organizovane sa jasnim pravilima igre, gde nijedna strana ne bi bila oštećena. U takvim uslovima, nedolazak na debatu bi značio slabost kandidata ili političke partije, zaključuje Antić.