Igor Kožemjakin: Sumnjam da će primirje potrajati - Direktno sa Vildanom

Danas se obilježava Međunarodni dan sjećanja na žrtve holokausta. Ovaj datum je odabran, jer su toga dana, 1945. godine, jedinice Sovjetske armije oslobodile najveći nacistički koncentracioni logor - Auschwitz i tom prilikom spasile 7.500 preživjelih zatvorenika.

S nama je u novoj epizodi podcasta “Direktno sa Vildanom Selimbegović” Igor Kožemjakin, teolog i sarajevski hazan. Hazana bi, objašnjava Kožemjakin, možda bilo najbolje uporediti sa funkcijom imama u Islamskoj zajednici. A rabin, kojeg nemamo od 1968. godine, prevashodno je pravnik, dakle ekvivalent kadiji.​ Jevreji i Sarajevo imaju posebne veze, ne samo materijalne, prisustvom groblja, sinagoge, hramova nego i zajedništvo.

Čiko Jerušalajem

- Posebno bih se koncentrisao na tu nematerijalnu baštinu, koja je kulturna baština svih nas, a koju su Jevreji ostavili u naslijeđe, ne samo svojoj uskoj zajednici nego i široj društvenoj zajednici, gradu Sarajevu kojeg Jevreji toliko vole. Sarajevski Jevreji su Sarajevo nazivali Čiko Jerušalajem, mali Jerusalem. Dali su mu to ime zbog toga što je ono bilo važno za Jevreje, priča Kožemjakin.

Prema podacima iz Drugog svjetskog rata, u BiH je preživjelo samo 15 posto Jevreja.

- Prvi čovjek koji je zagrebao po historiji bosansko-hercegovačkih Jevreja bio je doktor Elijas Tauber. Nažalost, ovdje je, mislim, i najveći procenat stradanja, više nego u Hrvatskoj. Nemamo pravilne podatke. Nismo uspjeli da dođemo do njih. To je dugotrajni proces u koji je Jevrejska opština tek nedavno krenula, formiranje arhiva koji će se baviti istraživanjem i dokumentacijom, pojašnjava hazan.

Na početku Drugog svjetskog rata u Sarajevu je bilo oko 12.500 Jevreja, a život je izgubilo više od deset hiljada. Ovi se podaci nalaze u memorijalnoj knjizi u Muzeju Jevreja Sarajevo, koji je posvećen sjećanju na žrtve Holokausta.

- 1943. godine u Sarajevu je ostalo manje od 70 Jevreja koji su skrivani uglavnom po kućama sugrađana. Od te cifre od 12,5 hiljada. Interesantno je da skoro kompletan genocid na teritoriji BiH nisu provele njemačke jedinice, već Nezavisna država Hrvatska, koja je uglavnom bila popunjena isto od naših komšija, ističe Kožemjakin.

Možda i najbolji primjer tog različitog poimanja su najveći logori na prostoru bivše Jugoslavije - Jasenovac i Staro sajmište u Beogradu. I danas, kad pričamo o Jasenovcu, umjesto da se oda počast svim žrtvama terora, uvijek se vodi debata oko brojeva. Otkud tolika potreba, pogotovo na Balkanu, da se sad, nakon svega, stane na pogrešnu stranu historije? Čemu to?

Selimbegović sa Igorom Kožemjakinom: Niko nema ekskluzivno pravo na epitet žrtve

- Ne znam, ali je očigledno da nismo svi isti, nismo svi isto živjeli u ono vrijeme socijalizma i bratstvo-jedinstvo je, zapravo, samo bila floskula. Ruralno stanovništvo kod kuće je vaspitavano i to je jednostavno koluminiralo. Imao sam malo vremena živjeti u tom sistemu. Međutim, meni je bilo jako lijepo. Sjećam se da nismo razlikovali ljude čak ni prema imenu i prezimenu. Imali smo slobodu da se, ipak, odgajamo u svom nekom vlastitom etno-religijskom identitetu, ali sad je religija naprosto isplivala, baš zbog toga što nije bila u javnoj sferi 90-ih godina i pokušala da se u sve pore društva uvuče tamo gdje joj je mjesto i tamo gdje nije, kaže Kožemjakin i dodaje da ćemo valjda sad, nakon 30 godina, biti pametniji, pa početi da se ujedinjujemo oko onih tema koje su bitne.

Evropa je posebno osjetljiva na 27. januar i njegovo obilježavanje, jer je na našem kontinentu život izgubilo 53 miliona ljudi, među kojima gotovo 31 milion civila, računajući i gotovo šest miliona Jevreja stradalih u holokaustu.

- To je ta neka brojka kojom se barata. Ove godine obilježavamo 80 godina od kraja holokausta. Još se broj Jevreja u svijetu nije u potpunosti povratio onim brojkama koje su bile prije, kaže hazan i dodaje da je pošast antisemitizma koja je dovela do holokausta počela da se širi ovim prostorima 20-ih godina 20. vijeka.

Hiljade Palestinaca vraćaju se u sjeverni dio Pojasa Gaze, u okviru sporazuma između Izraela i palestinske grupe Hamas, koje je stupilo na snagu 19. januara. Prije neki dan se spominjalo i konačno rješenje u izraelskoj vladi i za njim su posezali ministri koji su odbili primirje u Gazi.

- Da, vi imate ekstremne desničare koji ne žele mir i kažu da oni nemaju s kim da razgovaraju o tome. Oni imaju neko izvrnuto viđenje svijeta. Kao što sva društva imaju, i sa jedne i sa druge strane. Konflikt je politički, nema veze sa religijom i zloupotrebljavaju se vjerski osjećaji i religija. Uočljivo je to sa obje strane. Vjerujem u dijalog, iako sam se zasitio međureligijskog dijaloga koji se ovdje vodio, govorim o institucionalnom dijalogu. A dijalog života, to još ovdje živi, ali je slabo medijski propraćeno, govori hazan i dodaje da, kada odu da mole za mir kod Franjevaca, to nijedan medij ne prenese.

Treba spomenuti i saradnju koju Svjetski jevrejski kongres ima sa Memorijalnim centrom Srebrenica.

- Nema niko ekskluzivno pravo na epitet žrtve. Svi su bili, u nekom trenutku historije, žrtve ali i počinioci. Bez suočavanja s prošlošću ne može ni početi kultura sjećanja. Dokaz tome je da se u našoj zemlji dio stanovništva suočava sa prošlošću, a dio neće, jer je teško ući u te narative gdje unutar vašeg naroda imate ljude koji su počinili grozna zlodjela. Ja ne želim da imam stigmu žrtve, jer mislim da imamo puno više za ponuditi svijetu od toga. Svaki narod koji se nađe u iskušenju, treba da izađe iz tog začaranog kruga govorenja sebe mi smo žrtve, jer će onda ostati na intelektualnom nivou na kojem se neće moći nikada izdignuti ni duhovno ni intelektualno iznad onoga gdje se sad nalazi, a nažalost to je kaljuža, govori Kožemjakin.

Danas se bavi životnim pitanjima opstanka, vremena za povratak jevrejske imovine nema.

- Bavim se životnim pitanjima opstanka, kao Sarajlija i kao Jevrej, što ne isključuje jedno drugo. Nakon 1995. Sarajevo je imalo skoro hiljadu članova, a danas imamo nešto više od 450 članova, kaže hazan i dodaje da je teško biti Jevrej u Sarajevu, ne zbog diskriminacije, već praktično.

Određen način ishrane (košer) stvara svakodnevne izazove. U Sarajevu, osim određenih antisemitskih ispada koji su se desili tokom prvog okupljanja podrške Palestincima, poteškoća za Jevreje nije bilo.

- Mi nismo imali ciljane napade na imovinu jevrejske zajednice, osim namjernog lijepljenja određenih plaketa u blizini. Ali, tu se radi o ekstremnim ljevičarima, kazao je hazan.

Konfliktno smo društvo

Na kraju razgovora morala se spomenuti i Sarajevska Hagada. Volimo se hvaliti njome, volimo istaći da je ona spašena i u posljednjem ratu.

- Ono što trebamo znati je da ona sama, kao kodeks, nema neku vrijednost. To je obična bogoslužbena knjiga koju svaka jevrejska kuća posjeduje. Ali joj je godište dobro. Ne znamo još da li je negdje iz 12. ili početka 13. vijeka, ali znamo da je nastala negdje na Iberijskom poluostrvu i da je stigla sa Jevrejima. Tek kad je otišla u Beč na restauraciju i opservaciju, ustanovljeno je zapravo koliko je to vrijedan manuskript. Ne zbog samog teksta nego i zbog iluminacija koje ga prate, pojašnjava Kožemjakin.

Kako vidi današnju BiH i vjeruje li da će nam presude u ljudskim pravima pomoći da idemo dalje ka atlanskim integracijama i Evropskoj uniji?

- Iskreno ne vjerujem, mirovni sporazum ne može sam po sebi biti nikako ni ustav ni garant bilo kakve budućnosti. Međunarodno pravo kaže da je ona nedjeljivi integritet i to je nešto što je neupitno, ali kako ćemo mi organizovati svoj život unutar toga? Postdejtonska BiH je ozvaničila etničko čišćenje. Mi nismo postkonfliktno, mi smo konfliktno društvo, zaključio je Kožemjakin i dodao da se ljudskost na djelu u BiH vidi na poplavama.