Hrvati biraju predsjednika, hoće li to (ponovo) biti Milanović? - Kandidati raspravljaju o BiH
Državljani/ke Republike Hrvatske u nedjelju biraju budućeg predsjednika. Osam je kandidata/kinja, a očekuje se da će izbori biti riješeni u drugom krugu glasanja, 12. januara. Trenutni predsjednik Zoran Milanović, prema anketama, ubjedljivo vodi. Iza njega, najveću podršku ima Dragan Primorac kojeg podržava HDZ. A kandidati/kinje intenzivno raspravljaju o Bosni i Hercegovini. U fokusu je Izborni zakon, ali i Južna interkonekcija.
Problematičan pristup
- Debate za predsjedničke izbore u Hrvatskoj su monotone, nezanimljive. Kandidati su površni i bezidejni. Odsustvo kompetentnosti i teatralizacija politike je evropski, pa i globalni trend. Hrvatska nije izuzetak, kaže prof. dr. Elmir Sadiković sa Fakulteta političkih nauka UNSA.
Smatra da je stvarna politička moć u rukama Vlade, ali na simboličkoj razini, ponašanje i djelovanje predsjednika Hrvatske doprinosi izgradnji (ne)povjerenja, kako u odnosima između dvije zemlje, tako i u odnosima među narodima u BiH.
- Politika HDZ-a Hrvatske, kao i Milanovića, prema BiH je etnicizirana i (p)određena stranačkim ciljevima HDZ-a BiH. Ne mislim da je sporno da Hrvatska kao naš susjed, članica EU i NATO-a i potpisnica Dejtonskog sporazuma, ima interes za BiH, a posebno za Hrvate u BiH, ali je način artikulacije tih interesa pogrešan. Vjerujem da Hrvatska iskreno želi da BiH postane punopravna članica EU. Problematičan je njen vanjskopolitički pristup BiH u integracijskom procesu u EU. Status Hrvata u BiH je, prema mom mišljenju, riješen, kao i status drugih naroda. Ako postoji interes da se nešto promijeni, to je neodvojivo od uvažavanja interesa drugih naroda, svih građana BiH i poštivanja svih institucija države BiH. Insistiranje na konceptu legitimnog predstavljanja konstitutivnih naroda, koji ne poznaje ni politička teorija ni praksa, nije u skladu sa demokratskim kriterijima članstva u EU, naglašava prof. dr. Sadiković.
Smatra da je za nacionaliste bez intelektualnih kapaciteta da osmisle društveno korisne sadržaje politike, nacionalizam uvijek efikasan alat za mobilizaciju biračkog tijela.
- Negacija prava na samostalnu državnu egzistenciju BiH ima duboke historijske korijene u srpskom i u hrvatskom nacionalizmu, kaže naš sagovornik.
Objašnjava da Hrvatska apsolutno nema teritorijalne pretenzije prema BiH, ali institucionalnim aranžmanima (u prvom redu izbornog zakonodavstva), BiH nastoji konstituirati kao državnu zajednicu tri teritorijalno definirana (odvojena) i politički suverena naroda.
- Dugoročno je riječ projektu “troetničke” federalizacije BiH, odnosno revitalizacije Herceg-Bosne, upozorava prof. dr. Sadiković.
Uprkos izazovima, uvjeren je da, prvenstveno zbog zajedničke prozapadne političke orijentacije, postoje prostor i društvena potreba za razvoj boljih odnosa.
- Odgovornost je svakako veća na Hrvatskoj, koja bi trebala promijeniti kurs svoje politike i učiniti sve da BiH što prije postane članica EU i NATO-a. I Sarajevo treba pokazati više otvorenosti, poručuje prof. dr. Sadiković.
A zanimljiva je i ideološka transformacija Milanovića od ljevičara i zagovornika građanske BiH, do desno konzervativnog populiste.
- Mislim da se radi o čovjeku koji je ideološki indiferentan, ali ekstremno sebičan i neselektivan u izboru sredstava za ostvarivanje vlastitih političkih ambicija. Primorac, pak, nije političar koji ima harizmu i koji bi se mogao profilirati kao samostalan i identitetski prepoznatljiv politički autoritet, kaže prof. dr Sadiković.
Davor Gjenero, politički analitičar iz Hrvatske, ističe kako nije vjerovatno da bi Milanović izbore mogao osvojiti u prvom krugu. Kandidatkinja platforme Možemo! Ivana Kekin ima podršku deset posto birača koji bi, u slučaju da ona nije na listi, većinom glasali za Milanovića. Milanovićev najizgledniji protukandidat u drugom krugu, Primorac, nema šansu za konačnu pobjedu. On nije uspio nametnuti relevantne političke teme. Uspjeh Milanovića je u tome što je bio nevidljiv i nije izazivao konflikte kao inače.
- On je tipičan catch-all kandidat koji zastupa desno populističke političke vrijednosti, kvazisuverenizam i nastoji se prikazati kao prirodni nasljednik Franje Tuđmana, kaže Gjenero.
Milanović bi, ističe Gjenero, zasigurno nastavio dosadašnje politike – stvarat će probleme u odnosu Hrvatske i NATO-a, EU, pa i u odnosima sa susjednim državama koje nisu članice EU. Njegov patogeni utjecaj, prije svega, usmjeren je na BiH.
- Milanović će nastaviti svoju politiku koja je izrazito agresivna prema Federaciji i prema bošnjačkim političarima u BiH. On će nastaviti svoj proruski narativ, odnose sa Miloradom Dodikom. Nastavit će hibernirati šanse za zdravije političke odnose između Zagreba i Sarajeva, upozorava Gjenero.
A potenciranje priče o BiH u izbornim kampanjama posljedica je više elemenata.
Pogled ka Čoviću
- U Hrvatskoj imate temeljnu podjelu između suverenističkih ili kvazisuverenističkih aktera, među kojima je najvažniji Milanović i ovih aktera koji zagovaraju više Evrope, među kojima je ključan premijer Andrej Plenković, ističe Gjenero.
Plenkoviću bi, kaže, odgovaralo da Hrvatska puno jasnije artikulira stav prema BiH kao suverenoj susjednoj državi, međutim, ne smije doći u situaciju da izgubi podršku Dragana Čovića i HDZ-a BiH.
- Na dnevnom redu, osim stare teme predstavljenosti Hrvata, pojavila se i izgradnja Južne interkonekcije, gdje Čović nerazumno pravi problem, a Plenković nema prostora uvjeriti ga u ono što je napisao bivši predsjednik HDZ-a Tomislav Karamarko da je hrvatski strateški interes da BiH bude dio euroatlantskog svijeta, da se geopolitičke granice danas uspostavljaju energetikom i da je hrvatski prioritetni interes da se BiH što prije i efikasnije izvuče iz ruskih energetskih škara. Nažalost, Plenković nema prostora da to sam kaže, jer bi time Čovića još više odgurnuo ka Milanoviću, zaključuje Gjenero.
