Gradonačelnik i gradonačelnica

Jedan gradonačelnik i jedna gradonačelnica ovih dana su u žiži javnosti: gradonačelnik Beograda Aleksandar Šapić zbog plana da izmjesti mjesto vječnog Titovog tihovanja iz Kuće cvijeća, a gradonačelnica Sarajeva Benjamina Karić zbog postavljanja tenka u parku kod Druge gimnazije.

Ukoliko bi se realizovala Šapićeva ideja, a srećom, izgledi su da neće, bilo bi to poniženje za Beograd, jer Titova sahrana 8. maja 1980, kojoj je prisustvovalo 126 stranih delegacija, bila je najveća sahrana u istoriji čovječanstva i tada su ka jugoslovenskoj prijestolnici smjerali pogledi gotovo cijelog svijeta. Stoga anahrona Šapićeva ideja, nekada vrsnog vaterpoliste, može da izmami samo prezir.

Kada je, pak, riječ o već postavljenom tenku (trenutno prekrivenom) u parku kod Druge gimnazije, taj prizor nameće i nekoliko pitanja. Prvo, sporno je samo mjesto. Zašto je baš park kod Druge gimnazije izabran za spomen-obilježje u vidu tenka?

Mnoge Sarajlije su vjerovatno zaboravile da je svojevremeno upravo to mjesto bilo predlagano za spomenik ubijenoj djeci Sarajeva. Čak je bio prijedlog i da to bude bijeli spomenik kojim bi stalno strujala plava voda, a u okruženju bile aleje i spomen-paviljoni. Na čelu vrlo autoritativnog organizacionog odbora, koji su činile brojne ugledne Sarajlije, bili su sarajevska patronesa dr. Hiba Karabdić-Trifunović i tadašnji gradonačelnik Muhidin Hamamdžić, a prvi prilog za spomen-obilježje darivao je Adil Zulfikarpašić.

Nažalost, prioritet je kasnije dobilo drugo rješenje, u Velikom parku, mada je bilo prikladnije da je spomen-obilježje ubijenim anđelima našeg grada upravo u blizini škole. “Upražnjeno mjesto” u parku kod Druge gimnazije, sa dominirajućim tenkom, sada će popuniti spomen-kompleks u znamen specijalaca Odreda Bosna.

Zašto je baš izabrano to mjesto i zašto se realizacija jedne odluke Gradskog vijeća iz 2016. događa baš sada, tokom predizborne kampanje, pitaju se mnogi. Pri tome niko ne dovodi u pitanje izgradnju spomen-obilježja časnim i hrabrim braniocima Sarajeva, ali su sporni lokacija i “predizborni termin”. Ali i sam simbol.

Paralele radi, prisjećamo se da je prije više od dvije i po decenije postojala ideja da se razrušeno, nekada prelijepo zdanje Oslobođenja, pretvori u spomenik - simbol urbicida. Taj prijedlog nije zaživio, a među onima koji su bili protiv njega bio je i nekadašnji zamjenik visokog predstavnika u BiH Jacques Paul Klein, obrazlažući to da spomen-obilježja u Bosni i Hercegovini treba da budućim generacijama šalju poruke pacifizma, a ne da bude obrnuto. A tenk svakako nije miroljubivi simbol...

SLOBODAN STAJIĆ,

novinar u luci smiraja