Godišnjica otmice i ubistava nedužnih Bošnjaka: Porodice ubijenih iz Sjeverina zaslužuju istinu
Prošle su 32 godine od kada su Bošnjaci iz Sjeverina, mjesta nedaleko od srbijanskog gradića Priboja, oteti iz autobusa i ubijeni. Porodice i danas tragaju za posmrtnim ostacima svojih najmilijih. 22. oktobra 1992, građani/ke Sjeverina krenuli/e su na posao, ka Priboju, autobusom užičkog preduzeća "Raketa". U bh. mjestu Mioče, pripadnici jedinice "Osvetnici", jedinice u okviru snaga Vojske Republike Srpske, zaustavili su autobus i legitimisali sve putnike/ce.
Šutnja vlasti
Iz autobusa su "Osvetnici" izveli 15 stanovnika i jednu stanovnicu Sjeverina. Za njih je uslijedio put bez povratka. Vojnim kamionom su ih odvezli prema Višegradu. Tamo su brutalno pretučeni/a, i potom, svirepo ubijeni/a.
Alija Mandal, Derviš Softić, Esad Džihić, Hajrudin Sajtarević, Idriz Gibović, Medo Hodžić, Mehmed Šebo, Mithad Softić, Mujo Alihodžić, Mustafa Bajramović, Ramahudin Ćatović, Ramiz Begović, Sead Pecikoza, Zafer Hadžić i Mevlida Koldžić i danas se vode kao nestali. I njihov komšija, Sabahudin Ćatović, nestao je bez traga ispred svoje kuće, noć uoči otmice putnika/ce.
Jedino je porodica iz autobusa otetog i ubijenog Medredina Hodžića, uspjela pronaći njegove posmrtne ostatke i dostojno ga ukopati. UDIK iz Sarajeva, Centar za demokratiju i tranzicionu pravdu (CDTP) iz Banje Luke i pribojski Ženski glas, zajedničkim saopćenjem odali su počast nevino ubijenim civilima.
"Autobus preduzeća "Raketa" iz Užica je zaustavljen u selu Mioče (Rudo) i tom prilikom je iz autobusa izvedeno petnaest muškaraca i jedna žena. Kamionom kojim je upravljao Oliver Krsmanović su odvezeni u hotel "Vilina Vlas" u Višegrad. Oteti su ispred hotela pretreseni, te su im oduzeti lični dokumenti. Potom su uvedeni u hol hotela gdje su fizički zlostavljani drvenim motkama, a potom su na obali rijeke Drine lišeni života", podsjećaju aktivisti/kinje tri navedena udruženja.
Navode da su sve žrtve bile državljani/ka Savezne Republike Jugoslavije, te da je za ubistva civila iz Sjeverina, Okružni sud u Beogradu je 2005. osudio Milana Lukića, Olivera Krsmanovića, Dragutina Dragićevića i Đorđa Ševića kao saizvršioce krivičnog djela ratni zločin protiv civilnog stanovništva na ukupno 75 godina zatvora. Apeluju na državne institucije Srbije da ubijenim civilima konačno odaju počast tako što će im priznati status civilnih žrtava, a njihovim porodicama utvrditi odgovarajuću naknadu štete.
Kao i ranijih godina, i ove godine, na 32. godišnjicu ratnog zločina nad Bošnjacima/kinjom u Sjeverinu, Mešihat Islamske zajednice u Srbiji i Medžlis Priboj organizovali su komemorativni skup "Sjećanje na Sjeverin". Kod spomen-obilježja u Sjeverinu proučena je sura Jasin.
Na pravoj strani
- Sve je rečeno tog 22. oktobra prije 32 godine. Ali je, braćo i sestre, jako bitno jeste li na strani istine ili neistine, dobra ili zla. Naše prisustvo je najbolja poruka. Naš dolazak ovdje je trajna opredijeljenost ka dobru, istini i pravdi, borbi protiv zla i neljudskosti, istakao je predsjednik Mešihata muftija dr. Mevlud ef. Dudić.
Najbolnija su bila obraćanja porodica otetih i ubijenih. Omer ef. Hodžić, predsjednik OO za obilježavanje godišnjice zločina, bio je samo dječak kojem su iz naručja oteli oca. Čuva ga u najdubljim sjećanjima. Ef. Hodžić je istakao da je prije desetak dana na ahiret ispraćena Dženana Mandal, udata Šukić. Rođena je 1979. Sa 13 godina ostala je bez oca, u 21. godini bez majke, a prije nepune tri godine i bez brata.
- Ove godine i nju ispratismo, ostade najmlađa sestra Dženita, ispričao je ef. Hodžić tužnu sudbinu porodice Mandal.
Najavio je da je dobio informaciju da će biti održan hitan sastanak u Beogradu kako bi se pitanje porodica ubijenih Sjeverina konačno otvorilo.
- Dok bude nas, mi ćemo se boriti da se naš glas čuje i da se istina sazna, poručio je ef. Hodžić.
Rijad Gibović, nikada nije upoznao svog djeda Idriza.
- I poslije 32 godine, pravde za mog dedu nema, istakao je Gibović.
Dodao je kako ga sanja na nekom boljem mjestu.
- Govori mi: "Sine, budi ponosan, ja nikome ništa kriv nisam", istakao je Gibović.
Pozvao je one koji istinu znaju, a kriju, da progovore. U rijeku Lim, simbolično, porodice otetih i ubijenih, predstavnici Mešihata i Medžlisa, građani/ke Priboja, spustili su ruže. U znak sjećanja, vapaj da se konačno pronađu tijela i da se nikome, nikada i nigdje ne ponovi Sjeverin.
