(FOTO) Oslobođenje u "gradu duhova": Mještanima Donje Jablanice svaka nova kiša budi strahove
Pustoš. Ruševine. Mulj. Blato. Ukratko, apokaliptične scene kao u nekom naučnofantastičnom filmu. No, nažalost, nije film. Tako danas izgleda Donja Jablanica, kao grad duhova.
Tek nekoliko mještana je naša novinarska ekipa srela u ovom naselju dva mjeseca poslije katastrofalnih poplava i odrona. Neki su čistili oko svojih kuća, odnosno mjesta gdje su nekad bili pomoćni objekti i dvorišta.
Bijeg od tornada
Mali broj njih se vratio u kuće koje su donekle uslovne u onom području kuda je naletio tornado kamenja i vode, a koji je pomeo sve ispred sebe.
Ispred kuće, ustvari, pola kuće, koliko je od nje ostalo, sreli smo vlasnika Emira Begovića i njegovu suprugu. Begović je, inače, vlasnik restorana “Begović” u Jablanici.
On je uspio spasiti porodicu kada je katastrofa zadesila Donju Jablanicu. Teško mu je da ponovo priča o potresnom događaju i načinu na koji su se, u posljednji tren spasili, ali i zbog izgubljenih života.
- Bili smo tu noć u kući - supruga, sin, dvogodišnja unuka i ja, kad je počelo tutnjanje oko pola dva. Voda je probila ulazna vrata, a mi smo pobjegli u spavaću sobu, gdje je voda nadošla do metar i po. Tu smo proveli dva sata. Prozore smo razvalili i bacili kako ne bi pukli. Kad je bujica umanjila, jedan komšija je došao i osvijetlio nam teren, pa smo uspjeli iskočiti kroz prozor i prešli preko potoka, priča Begović.
Trenutno su, kaže, u Jablanici, u stanu koji im je ustupio prijatelj iz Amerike, a prvih nekoliko dana su bili kod kćerke. Sad povremeno obilaze kuću. On nam priča da bi se, ukoliko se Donja Jablanica obnovi, rado vratio, međutim supruga i djeca ne žele za to ni da čuju.
- Onaj strah ne bih mogla ponovo preživjeti. Čim bi prva kiša pala, stalno bih osluškivala hoće li opet navaliti bujica, kamenje i sve što nas je snašlo. Ljudi su poginuli, tuga je to velika, kazala je Begovićeva supruga.
Bez obzira na to, Begović ističe kako ne očekuje puno, ali se nada da će vlast nešto učiniti za Donju Jablanicu, odnosno da će se ovo naselje vratiti u život.
- Mislim da Općina ništa ne može učiniti, jer previše toga je uništeno. Zato čekamo reakciju viših nivoa vlasti. Donja Jablanica je imala mnogo žrtava, veliki broj uništenih kuća, stoga smatram da moramo stalno organizovati proteste i biti uporni sa našim zahtjevima. Evo, počeli su prugu da rade, pa očekujem da će riješiti i naše naselje, zaključio je.
Nedaleko od onog što je ostalo od imanja Begovića sreli smo Adila Mezita, koji se vratio u svoju kuću iako je oštećena. On tvrdi da se zasad osjeća sigurno i želi da je u svom na svom. Mezit nam govori da je za razliku od ostalih mještana prošao sa manjim štetama. Bujica je prošla tik pored njegove kuće. Od lupanja kiše koja je počela padati tog 4. oktobra, kaže, nije odmah ni čuo da je bujica vode i kamenja krenula od kamenoloma.
- Supruga i ja smo bili u kući i spavali na spratu. Kako smo navukli roletne koje su prigušile zvukove, nismo odmah ni čuli ni vidjeli da je voda počela ulaziti kroz balkonska vrata. Kad je počelo svitati, vidio sam da nešto nije uredu i pogledao na put, sve se bijelilo kao snijeg. Tu gdje je bio asfalt stajalo je kamenje. Rekoh ženi, ovo je bio neki strašan tornado. Zaprepastili smo se. Nigdje nikoga. Komšija dolazi i plače, kaže, otišla mi je kuća. Izašli smo da vidimo gdje je ko. Ma strašno, kazuje Mezit.
Ogorčen je, dodaje, na opštinare koji nisu izašli među narod da im kažu gdje dalje da idu, gdje će prenoćiti, šta uopšte da rade.
- Čekali smo ovdje do nekih doba taj dan. Vidimo niko ništa ne govori i kažem ženi: Hajdemo mi dolje u kuću. Prespavali smo jednu noć. Sutradan smo otišli u čaršiju i tamo prespavali kod rodbine. Onda smo se vratili kući ponovo i nismo više nigdje ni išli, prisjeća se on.
Zahtjevi Vladi FBiH
Mezit navodi da su im prvih dana dolazili mnogi i pomagali, a pomogli bi još u čišćenju i ostalim poslovima da je bilo organizacije odgovornih.
- Iz vlasti su dolazili, malo pogledaju, uslikaju se i odu. Vjerujte da je ovdje bilo sigurno tridesetak kamiona materijala iz potoka sa kojim nisu znali šta da rade. Tone materijala su bile ovdje, zbog čega se nije moglo prići kućama. Doveli smo i molili načelnika da nam to vozi ispred kuća i tek su za osam dana sklonili. Imali su sve mašine, ljude, ali koliko sam vidio, oni nisu znali raditi ni rukovoditi. Da se ja pitam, premijera Vlade Federacije BiH i cijelu njegovu svitu bih odveo na prugu, pa nek’ čiste i obnavljaju je, nek’ rade nešto, ogorčen je Mezit, a kako i neće biti, jer velika tuga je, kaže, što su ljudi stradali zbog nečijeg nemara.
- Mi moramo dalje. Naše je da zahtijevamo da vlast uradi ono što treba, ali nisam siguran hoće li, zaključuje Adil.
I mještanka Sabina Begović kaže da će svi zajedno biti istrajni u zahtjevima upućenim Vladi FBiH.
- Svugdje se čuju naši zahtjevi osim kod onih koji treba da ih slušaju. Poručujemo im da je krajnje vrijeme da urade nešto za ovaj narod u Donjoj Jablanici, jer mi sami ne možemo ništa. Toliko toga treba da se uradi. Mi odavde šaljemo jasnu poruku - moramo biti istrajni i, ako treba, okupljat ćemo se svake nedjelje dok neko od njih ne dođe i ne kaže šta će biti sa Donjom Jablanicom, da li je uopšte sigurna za život, poručuje Sabina.
