(FOTO) Komemoracija Mevlidi Serdarević: Oproštaj od zaštitnice tradicije, kulture, historije, naslijeđa BiH...
Nakon teške bolesti, u 82. godini života preminula je Mevlida Serdarević, višedecenijska aktivistica u oblasti očuvanja, zaštite i promocije kulturno-historijskog i prirodnog naslijeđa Bosne i Hercegovine i bošnjačkog naroda.
Njoj u čast održana je komemoracija, čiji su organizatori Vijeće kongresa bošnjačkih intelektualaca i JU Muzej Sarajeva, ustanova na čijem je čelu bila nakon rata. U prostorijama Brusa-bezistana okupili su se porodica, prijatelji, kolege i druge poštovaoci Mevlidinog lika i djela.
Muzejska lokomotiva
Sadašnja direktorica Muzeja Sarajeva Indira Kučuk Sorguč kazala je da Mevlida, u postratnim godinama, muzej podigla na svoje noge.
- Dolaskom Mevlide Serdarević za direktoricu, puhnuli su vjetrovi pozitivnih problema, koje su gledajući iz današnje perspektive bili revolucionarni. U Muzej je utkala sebe, a Muzej je nije zaboravio. Mevlida je rukovodila ovom ustanovom od 1998. do 2007. godine. U najteža postratna vremena vratila je ustanovu svom izvoru. Bila je muzejska lokomotiva. Zahvaljujući Mevlidi Srdarević, mi se danas možemo zvati Muzej Sarajeva. Možemo da rastemo i razvijamo svoje djelatnosti i kapacitete. Pod njenim rukovodstvom muzej je dobio novo lice i snažna glas u promoviranju multikulturalnog identiteta Sarajeva, znajući da je prava tekovina Sarajeva zajedništvo i poštivanje različitosti. Ostavila je važna naučna djela iz oblasti prava, istorije, etnologije, antropologije, muzeologije, genealogije, kazala je Kučuk-Sorguč i dodala:
"Neka joj je vječni rahmet, topla zemlja bosanska, o čijim je ljudima i njihovom porijeklu mnogo istraživala i pisala, ostavljujući za ovog svijeta mnogo dobrih i učenih djela. Hvala našoj Mevlidi na neprocjenjivom doprinosu u čuvanju naše kulturnog baštine. Svi ćemo se mi jednog dana oprostiti od ovoga svijeta, ali daj Bože da odemo kao što je otišla ona, da nas nove generacije isprate sa pijetetom, lijepim riječima i najboljim sjećanjima kako mi danas ispraćamo našu voljenu, vječnu direktoricu, izuzetnu ženu, muzu zaštitnicu tradicije, kulture, historije, naslijeđa, našu Mevlidu Serdarević."
Muzejski savjetnik Adnan Muftarević prisjetio se svojih profesionalnih početaka i ogromne uloge koju je u njima odigrala Mevlida.
- Među ovim lijepim brdima, mnogi su bosanski kraljevi i osmanski sultani izdavali povelje Dubrovčanima. A ova rođena Dobrovčanka je ovdje pisala povelje o zaštiti kulturno-historijske baštine svih naroda koji žive u Bosni i Hercegovini. Nije ona vodila računa samo o ovoj državi. Letala je na Mevlida da pomogne ljudima u Sloveniji, Hrvatskoj, Sandžaku, Crnoj Gori i ko zna gdje još. Pomagala je nesebično. Mevlida Serdarević, brižna supruga, majka i nana, a tek onda istaknuta naučna radnica i čovjek. Svima je ostavila neizbrisiv trag svog postojanja, vrijedna, predana, iskrena, puna poštovanja prema svakom čovjeku i djetetu. Radna etika, profesionalnost su vrline koje se vežu za njeno ime, kazao je Muftarević.
Neizbrisiv trag
O više od nevjerovatnih 50 godina poznanstva i saradnje pričao je prof. dr. Enver Imamović.
- Tužno je govoriti ovim povodom o osobi s kojom sam preko 50 godina sarađivao. Kažem, tužno, ali isto istovremeno sam ponosan da sam sređivao sa takvom osobom kakva je upravo bila Mevlida. Kad bi se napisala knjiga o njoj, i to bi bilo malo. Jer malo je sresti osoba ljudi u profesiji i izvan nje tako svestrane, tako odane svom pozivu kao što je bila Mevlida. Gdje god je radila, s kim god je sarađivala, odnosila se kao majka, kao sestra, kao kolegica, kao prijateljica. Ostavila je neizbrisiv trag svoje ličnosti, kazao je Imamović i osvrnuo se na Mevlidina brojna dostignuća i aktivnosti tokom njenog dugogodišnjeg rada.
Istakao je kako njena monografija Pravna zaštita kulturno-historijskog naslijeđa Bosne i Hercegovine – nastajanje, očuvanje i destrukcija, izdata 1997. godine, i danas predstavlja nezaobilazan priručnik po pitanju metode i pravni aspekt zaštite kulturno-historijskog umjetničkog blaga. Mevlida je i posljednje godine života posvetila demografskom istraživanju.
- Sav rad Mevlide Serdarević imao je za cilj očuvanje i prezentacije kulturnog, historijskog stvaralaštva naroda BiH, kao temeljne vrijednosti zajedništva, različitih vjerskih i jezičnih skupina na ovom prostoru kroz stoljeća. Njenim odlaskom, grad Sarajevo, BiH izgubili su vrijednog pregaoca, neumornog stvaraoca i borca za očuvanje kulturno-historijskog blaga naše zemlje, poručio je Imamović.
U ime porodice obratila se Mevlidina kćerka Selma Begić.
- Koliko god da je predano radila na svemu ovom, puno je više radila na svojoj primarnoj ulozi. Ona je bila prvo majka, kćerka, supruga, nana, sestra. I tu je davala puno više energije, pa sad vi možete zamisliti koliko. Ona nije bila tipična mama i zato možda postoji zbunjenost među ljudima. Našoj mami je bilo bitno da čuje jesam li novu knjigu pročitala, zašto, šta ima u toj knjizi, je sam li vidjela novi film, jesmo li mi djeca naučili nešto novo, otkrili nešto novo, saznali nešto novo i imala je neiscrpnu energiju i snagu da to sluša i da uči od nas i da priča sa nama i da sazna što više.
Moja mama se bavila očuvanjem kulturne tradicije i to je jako bilo bitno. Međutim, potpuno je shvatala momentum u kojem živi i da je jako bitno da je ona u središtu tog momenta. Iz tog razloga nikad je nismo čuli da je rekla: to nije za moje godine.
Ali možda najvažnija stvar koju bi izdvojili moji brat i sestra, i ja, jeste njena želja za životom i svim što, ali sa svim onim što taj život predstavlja, koja je bila nevjerovatna, posebno s aspekta što je uvijek išla sa nekim optimizmom. Sve je moralo da se završi sa optimizmom i sa nekom šalom i vedrinom, i to je bilo zarazno, istakla je Selma.
Završnu riječ imao je Mevlidin unuk Arif, koji je kazao kako je njegovu nanu zanimljivom činilo to što je uvijek bila zainteresovana za sve, bez obzira o kojoj se temi radilo.
Djela kao podsjetnik
- Također, često smo mi, njeni unuci, slušali nanine priče o historiji i, moram priznati, historija me ne zanima onoliko koliko bi možda trebala. Ona bi rekla, ja znam da te ove priče ne zanimaju, da ti to ne želiš čak i da slušaš. Ali ja to te pričam, da bi se ti sjetio za 15-20 godina i da bi upamtio ove neke važne stvari. Stvarno je imala puno, puno znanja, puno priča, puno svega. Ne samo da je imala velik uticaj, imat će i dalje jer će ta djela uvijek biti tu. Uvijek će biti dio nas, podsjetnik i konstantno će govoriti o samom doprinosu, zaključio je unuk Arif.
Inače, veći dio svog radnog vijeka posvetila je zaštiti kulturne baštine, posebno u Zavodu za zaštitu kulturno-historijskog i prirodnog naslijeđa BiH. Od 1998. do 2007. bila je direktorica Muzeja Sarajeva. Njeno zalaganje za očuvanje multietničnosti Sarajeva kao temelja zajedništva svih vjerskih i etničkih zajednica kroz historiju smatra se ključnim za razvoj muzejske djelatnosti. Autorica je i monografije "Pravna zaštita kulturno-historijskog naslijeđa BiH", prvog djela ove vrste u BiH.
