Energetska (ne)stabilnost: EU prekida plinske veze s Rusijom, ali može upasti u novu skupu zamku
Evropska unija postavila je jasan cilj – do kraja 2027. godine potpuno obustaviti uvoz ruskog plina. Ipak, dok pokušava osigurati što više alternativnih izvora, suočava se s novim izazovom: evropsko tržište sve više preplavljuje skupi američki ukapljeni prirodni plin (LNG).
Neposredno prije ruskog napada na Ukrajinu 2021. godine, oko polovine prirodnog plina koji je Evropa uvozila dolazilo je iz Rusije, uglavnom putem plinovoda. Nakon invazije 2022. godine uslijedilo je ubrzano smanjenje zavisnosti – u tri godine potrošnja ruskog plina pala je za dvije trećine, navodi Deutsche Welle.
Istovremeno, evropske zemlje sve su se više okretale uvozu ukapljenog plina, prije svega iz Sjedinjenih Američkih Država. Nakon početka rata taj energent dobio je nadimak „plin slobode“, a zahvaljujući novim terminalima širom EU, transport preko Atlantika kontinuirano raste. Do 2025. godine oko 57 posto LNG-a koji je uvezen u EU dolazilo je iz SAD-a – gotovo četiri puta više nego 2021. Prema analizi Instituta za energetsku ekonomiku i finansijsku analizu (IEEFA), taj udio bi do 2030. mogao porasti na čak 80 posto. Iako prije 2016. SAD nije izvozio plin jer su zalihe bile rezervisane za domaće tržište, danas je najveći svjetski dobavljač LNG-a.
Plin će još izvjesno vrijeme ostati dio evropske energetske tranzicije, pri čemu najveće količine i dalje stižu iz Norveške putem plinovoda. Ipak, analitičari upozoravaju da nagli rast uvoza američkog LNG-a može dovesti u pitanje planove o energetskoj sigurnosti i nezavisnosti. IEEFA ističe da pretjerano oslanjanje na američki plin nije u skladu s planom REPowerEU iz 2022. godine, čiji je cilj okončati zavisnost od ruskih fosilnih goriva kroz uštede, diverzifikaciju i ubrzani prelazak na čistu energiju.
Osim pitanja sigurnosti, problem predstavlja i cijena. Američki LNG je najskuplja opcija za evropske kupce, ali kompanije uprkos tome potpisuju dugoročne ugovore. Među njima je i sporazum novoosnovane kompanije Atlantic-See LNG o snabdijevanju jugoistočne Evrope, a moguće i Ukrajine, američkim plinom preko grčkih terminala i regionalnog „Vertikalnog plinskog koridora“. Prema podacima agencije Reuters, grčki predstavnici su 24. februara razgovarali s američkim zvaničnicima o isporuci do 15 milijardi kubnih metara LNG-a godišnje u narednih 20 godina za centralnu i istočnu Evropu. Atlantic-See LNG već ima dvadesetogodišnji ugovor s kompanijom Venture Global, jednim od najvećih američkih izvoznika LNG-a u EU.
Njemačka državna kompanija Securing Energy for Europe, nekadašnji Gazprom Germania, još 2023. godine potpisala je s istom kompanijom dvadesetogodišnji ugovor o uvozu miliona tona LNG-a godišnje iz Louisiane. Direktor Venture Globala Mike Sabel zahvalio je „snažnom vodstvu predsjednika Trumpa“ i podršci trgovini američkim LNG-om s obje strane Atlantika.
Predsjednik SAD-a Donald Trump promoviše politiku „energetske dominacije“, a u julu 2025. postignut je trgovinski sporazum EU-SAD kojim se Evropa obavezuje da će do 2028. svake godine kupovati američke energente – LNG, naftu i nuklearno gorivo – u vrijednosti od gotovo 630 milijardi eura. Analitičarka IEEFA-e Ana Maria Jaller-Makarewicz upozorava da takav sporazum dodatno povećava rizik „geopolitičke ovisnosti visokog rizika“ o američkom plinu. U izvještaju se navodi da se time energetsko snabdijevanje EU veže uz jednog dobavljača, čime se dovodi u pitanje sigurnost i planovi za smanjenje potrošnje plina. Nakon potpune zabrane uvoza ruskog plina krajem 2027. potražnja za američkim LNG-om mogla bi biti još veća.
Stručnjaci podsjećaju da ukidanje ruskog plina ne znači automatski i stvarnu diverzifikaciju. „Diversifikacija ne može značiti zamjenu jednog dominantnog dobavljača drugim“, poručio je Raffaele Piria iz berlinskog instituta Ecologic, naglašavajući potrebu za jasnom strategijom prilagođenom današnjim geopolitičkim okolnostima.
U međuvremenu su odnosi EU i SAD dodatno opterećeni, uključujući i prijetnje carinama zemljama koje odbijaju američke zahtjeve vezane za Grenland. Evropski povjerenik za energetiku i stambenu politiku Dan Jorgensen na summitu Sjevernog mora u Hamburgu krajem januara poručio je da Evropa mora ostati snažna, jedinstvena i težiti nezavisnosti kroz ulaganja u čistu, sigurnu i domaću energiju.
Na istom skupu dogovoren je „Zajednički pakt o ulaganju u pučinske vjetroelektrane“, kao dio mjera usmjerenih ka čistoj i neovisnoj energiji. Jorgensen je naglasio i potrebu za većim uvozom plina iz drugih zemalja poput Kanade, Katara i Alžira. Prema ocjeni Jaller-Makarewicz, smjer evropske energetske politike mogao bi se promijeniti ukoliko EU ostane dosljedna planu smanjenja potrošnje plina i prelaska na čiste izvore, što bi smanjilo potražnju i dovelo u pitanje postojeće, pravno neobavezujuće sporazume o američkom LNG-u.
Istovremeno je više od 120 evropskih i međunarodnih organizacija civilnog društva uputilo pismo čelnicima EU s pozivom da obustave pregovore o trgovinskom sporazumu sa SAD-om koji bi Evropu trajno vezao za američki izvoz energije. U apelu na smanjenje ovisnosti o američkim fosilnim gorivima podsjeća se i na nedavni napad na Venezuelu te Trumpovu težnju da prisvoji Grenland.
