Eli Tauber: Hagada ne smije izaći iz Sarajeva

Sarajevska hagada se opisuje kao jedna od najvrednijih jevrejskih knjiga današnjice. Nastala je u Španiji u 14. stoljeću, a potom je preko Italije dospjela u Bosnu i Hercegovinu. U Zemaljskom muzeju BiH nalazi se od 1894. godine i u javnosti se smatra jednim od eksponata na koje se naša zemlja posebno ponosi.

O ovoj temi u podcastu “Direktno sa Vildanom Selimbegović” govorio je Eli Tauber, historičar, publicista, savjetnik za pitanja kulture i religije pri Savezu jevrejskih opština, direktor Arhiva jevrejske zajednice u BiH, osnivač i predsjednik Udruženja Hagada Sarajevo. Kazao je da je ideja Milorada Dodika (da “vrati” Hagadu u Izrael) za njega bila iznenađenje.

Korkuti iz Travnika

- Ta ideja nema nikakvo historijsko i bilo kakvo drugo uporište, osim neke želje da se pokaže kako je on lično spreman da nešto učini da se Sarajevska hagada nađe u Izraelu. Činjenica je da ne pripada Izraelu. Zemlja porijekla je Španija, nastala je tamo i došla je direktno ovdje u Sarajevo, tu prihvaćena i tu sačuvana. E, to je najvažnije, istakao je Tauber.

U razgovoru je otvoreno i pitanje vlasništva i naslijeđa. Uz konstataciju da je Hagada u vlasništvu Zemaljskog muzeja BiH, Tauber je naglasio da je riječ o kulturnoj baštini BiH i istovremeno o blagu Jevreja Sefarda koji su došli iz Španije.

- S druge strane, to je postalo nacionalno blago BiH. Niti je ko pitao, niti je on (Dodik) s kim razgovarao. Ja uopšte ne mogu da vjerujem kakve savjetnike taj čovjek ima. Ne znam odakle mu ideja. Kako je mogao uopšte doći na ideju da on to predsjedniku Izraela ponudi kao znak neke dobre volje? Ja sam bio šokiran. Nisam mogao da vjerujem, govori Tauber.

Podsjetio je na epizodu iz 19. stoljeća, kada je Hagada poslata u Beč na ekspertizu.

- Činjenica je da je Hagada poslata 1888. godine u Beč na ekspertizu. I ona je tamo bila i nisu je vratili. Tadašnji direktor Truhelka je slao stalno poruke “vratite nam Hagadu”, govori Tauber i dodaje da tačan datum i autor nisu poznati, te da se okvirno vezuje za period poslije 1350. godine.

Ključnim smatra to što je postojala borba da se knjiga vrati u Sarajevo. Specijalnom, posebnom pošiljkom 1917. vraćena je u Sarajevo, u Zemaljski muzejBiH. Hagada je prvo bila ponuđena Benevolenciji, ali su oni odustali, što je, kako je rekao, ispala sreća za BiH. Tauber se potom osvrnuo na period Drugog svjetskog rata, navodeći da je tada direktor Zemaljskog muzeja bio Jozo Petrović, a da je kustos bio Derviš Korkut. Govorio je o ispreplitanju legende i historije, uz napomenu da ne zna svaki detalj, ali se pozvao na razgovor sa suprugom Derviša Korkuta, Servet Korkut.

- Ona je meni ispričala kako je Derviš Korkut donio Hagadu u kuću u pantalonama i odmah je pozvao nekog seljaka iz okoline Travnika da sačuva tu knjigu, prisjetio se Tauber.

U razgovoru je pomenuta i ranija informacija da je Hagada bila skrivana na Bjelašnici, čak i u džamiji, što je Tauber nazvao netačnim, navodeći da je sačuvana u okolini Travnika.

- On je iz Travnika, on nije znao nikoga na Bjelašnici. Znači, nije mogao poznati nikoga sa Bjelašnice, ali iz Travnika je on znao sve te ljude i oni su ga poznavali, cijenili i sve bi učinili za njega, kaže Tauber.

Tauber je zatim naveo još jednu epizodu iz poslijeratnog perioda Jugoslavije, vezanu za krađu Hagade.

- Ona je, ustvari, ukradena, iznesena je iz Muzeja i, na svu sreću, to se brzo saznalo. I šta je uradila tada Jugoslavija? Donijela je odluku da zatvori sve granice. Pronašli su je u nekom vozu na putu iz Makedonije prema Grčkoj i vratili u Sarajevo, ispričao je Tauber.

Tema razgovora potom se vratila na Dodikovo obrazloženje, prema kojem bi Hagada navodno trebala završiti u Izraelu, zato što se u BiH zloupotrebljava. Na pitanje ko zloupotrebljava Sarajevsku hagadu, Tauber je odgovorio da pretpostavlja kako je riječ o odluci bivšeg direktora Zemaljskog muzeja, koji je novac od prodaje faksimila Sarajevske hagade namjeravao dostaviti u Palestinu kao pomoć Palestincima.

- To nije bila neka pametna ideja. Mislim da je to utjecalo na njegovu ostavku. Najviše štete je nanio sarajevskim Jevrejima koji su odjednom došli u poziciju da trebamo da opravdavamo ili da nešto osuđujemo, istakao je on i dodao da je to proizvelo štetu.

Potom se osvrnuo na broj Jevreja u BiH. Spomenut je podatak da ih je jedva iznad 550, a Tauber je rekao da precizan broj nije poznat, te da je toliko smanjen da mu je teško izgovoriti ga. U razgovoru je podsjetio i na članak Derviša Korkuta objavljen u knjizi “Naši Jevreji” 1940. godine, u kojoj je napisao da “sarajevski Jevreji nisu ni svjesni koliko su lokalno stanovništvo”, navodeći da takav pogled govori o odnosu Jevreja i drugih stanovnika Sarajeva.

Selimbegović i Eli Tauber: Ko je Dodika krivo nasavjetovao?

Tauber je podsjetio i na raniju ideju da se Sarajevska hagada izmjesti u New York, u Metropolitan muzej. Naveo je da je tada direktor Zemaljskog muzeja bio Adnan Busuladžić i da je stao uz njega, jer nije želio da Hagada izađe iz Sarajeva, zbog straha da se nikada neće vratiti.

- U ugovorima koje Metropolitan pravi, na kraju sitnim slovima piše da se “predmet koji je posuđen iz neke države ne vraća u tu državu dok tamo nije stabilno stanje”, rekao je Tauber.

Govorio je i o procjenama zarade muzeja, uz tvrdnju da nisu ponudili ništa BiH ili Zemaljskom muzeju, već tek ideju o donatorskoj večeri.

- Ako američki turisti hoće da vide Hagadu, neka dođu u Sarajevo, poručio je Tauber.

Film i konferencija

Razgovor se potom proširio na pitanje finansiranja sedam institucija kulture. Tauber je rekao da problem nije samo finansiranje nego i činjenica da ne postoji kultura na državnom nivou, kao ni obrazovanje i turizam. Naveo je primjer Muzeja književnosti i pozorišne umjetnosti, jedne od tih institucija, istakavši da ljudi nemaju plata i da se teško može očekivati razvoj kada ustanove rade u takvim uslovima. Spomenuto je i da turističke organizacije ne prepoznaju u dovoljnoj mjeri potencijal muzeja i kulturnih tačaka grada, te da se aktivnosti često svode na nekoliko većih manifestacija, dok šira kulturna ponuda ostaje van strateškog planiranja.

U razgovoru je otvorena i tema filmske produkcije i finansiranja. Spomenuo je i projekt filma o tzv. rabskom jevrejskom bataljonu koji je postojao na otoku Rabu 1943. godine. Njegovi roditelji su bili dio tog bataljona, a njemu su ostale fotografije.

- To me ponukalo da napišem radni scenarij. Sa Pjerom Žalicom pokušavamo da to nekako uobličimo. Dobili smo inicijalna sredstva od Fondacije “Friedrich Ebert Stiftung” za istraživanja, kaže Tauber.

Dogovorio je sa direktorom Zemaljskog muzeja BiH da organizuju međunarodnu konferenciju o Sarajevskoj hagadi, da se naučno dokaže njena vrijednost, da se podigne nivo saznanja o njoj i da se privuku turisti.

- To je zaustavljeno. Tadašnji direktor Muzeja je to zaustavio zbog dešavanja u Gazi i to nema nikakve povezanosti. Hagada nije vezana za Izrael. Vezana je za Španiju, njene umjetnike i na taj način treba govoriti o njoj, zaključio je Tauber.