Državna imovina i dalje problem, rješenje za BiH spremaju zemlje Kvinte?
I Južnoj interkonekciji smeta neriješen status državne imovine
Zastoj, blokade i politička mrcvarenja oko državne imovine u Bosni i Hercegovini i dalje traju. Niko da presječe. Pokušao je Ustavni sud BiH, proglasivši imovinu vlasništvom države. Ipak, svako ima svoje tumačenje, a kompromis, čini se, nije u planu.
Crvena linija
Još nema novog zakona, privremenog rješenja, ublažavanja ni izuzeća. Ni visoki predstavnik ne interveniše. Ne povlači ni zabranu raspolaganja. U BiH je to nekome manje, nekome više važno. Ovi kojima je više važno: kopaju, otimaju, grabe šume, rijeke i kvadrate.
Sada, navodno, međunarodna zajednica sprema rješenje. U proces su aktivno uključene zemlje tzv. Kvinte – Sjedinjene Američke Države, Ujedinjeno Kraljevstvo, Njemačka, Francuska i Italija. Cilj im je, nezvanično, definisati model koji bi trajno uredio pitanje vlasništva nad državnom imovinom, uz poštivanje odluka Ustavnog suda BiH, ali i omogućio realizaciju infrastrukturnih i energetskih projekata.
Za SDP nema dileme - neprihvatljiva su bilo kakva fleksibilna tumačenja činjenica o tome da imovina pripada BiH.
- Ustav BiH i presude Ustavnog suda BiH su nedvosmislene. Imovina pripada BiH i svako buduće tretiranje ovog pitanja mora uvažiti tu činjenicu. Svaki razgovor i svako rješenje mora biti regulirano na državnom nivou, poručuju iz SDP-a.
Opoziciona SDA precizira da je BiH vlasnik imovine i da su im drugačija rješenja neprihvatljiva.
- Pitanje upravljanja, korištenja i raspolaganja državnom imovinom može se urediti samo zakonom koji treba donijeti Parlamentarna skupština BiH. Navedeni zakon mora biti u skladu s Ustavom BiH i odlukama Ustavnog suda BiH, smatraju u SDA.
Dodaju da je do donošenja zakona, a kako se ne bi blokirao privredni razvoj, nužno na nivou države aktivirati komisiju koja bi vršila pojedinačna izuzeća od privremene zabrane raspolaganja državnom imovinom.
- Pričaju da su oni ti koji štite prava drugih, imovine i ostale stvari, a žele da nam oduzmu, kako oni to kažu, državnu imovinu. Ne postoji državna imovina, postoji entitetska imovina i lična imovina i imovina vjerskih zajednica, rekao je Milorad Dodik, predsjednik SNSD-a.
Iz stranke Narod i pravda poručuju: Crvena linija ispod koje se ne smije ići jeste da je država BiH jedini titular, odnosno vlasnik cjelokupne državne imovine.
- Jedino Parlamentarna skupština BiH, a ne entiteti, može donijeti zakon o upravljanju, korištenju ili raspolaganju državnom imovinom. Vjerujemo da sve državotvorne stranke imaju jasan odnos prema pitanju državne imovine koje nadilazi stranačke okvire. U tom smislu, pozdravljamo saradnju svih državotvornih snaga i uključivanje svih relevantnih aktera u rješavanje ovog pitanja, istakli su iz NiP-a.
Predsjednik HDZ-a Dragan Čović kaže kako je jasno komunicirao da pitanje Južne plinske interkonekcije i državne imovine treba biti povezano.
- Mislim da imamo usklađene stavove sa SDA i SDP-om oko toga, zaštititi interese države, a omogućiti funkcionisanje svih nivoa vlasti. Ne bih smio špekulirati oko dokumenta koji je neko pripremio. Moja molba je bila da se posao Južne plinske interkonekcije i državne imovine radi simultano, jer je očito taj problem prepreka investicijama u cijeloj BiH, kazao je Čović.
U SDP-u naglašavaju potrebu stavljanja državne imovine u funkciju razvoja Bosne i Hercegovine i dobrobiti njenih građana. Od dogovora o državnoj imovini ovise brojne investicije u BiH.
- To se treba konačno riješiti. Svim jedinicama lokalne samouprave, pogotovo u Federaciji BiH, vezane su ruke. Ne možete planirati ništa što se tiče javnih radova, od lokalnih cesta, komunalne infrastrukture do energetske infrastrukture, jer se uvijek zadire u državnu imovinu, kaže načelnik Općine Kiseljak Mladen Mišurić Ramljak.
I na putu ka realizaciji Južne interkonekcije, projekta koji treba osigurati alternativne izvore plina i smanjiti energetsku zavisnost naše zemlje, stoji neriješen status državne imovine.
- Odluke Ustavnog suda BiH su konačne i obavezujuće za sve nivoe vlasti. To nije politička teza, već temeljno ustavno načelo pravne države. Ustavni sud BiH je izričito utvrdio da je državna imovina imovina BiH, a ne entiteta, te da entiteti nemaju ustavnu nadležnost da jednostrano uređuju pitanje vlasništva, upravljanja i raspolaganja državnom imovinom. Svaki zakon koji bi pokušao zaobići ili relativizirati odluke Ustavnog suda bio bi očigledno neustavan i podložan ukidanju pred Ustavnim sudom. Stoga, nema pravno valjanog modela koji ne polazi od činjenice da je titular državne imovine BiH, a da entiteti i niže razine mogu imati samo pravo upravljanja i korištenja koje im država može prenijeti zakonom, kaže Davor Trlin, profesor ustavnog prava, za Oslobođenje.
Dodaje da bi mogući i ustavno utemeljen model, koji istovremeno štiti državu i omogućava projekte, bio onaj koji jasno definira vlasništvo, decentralizira upravljanje i ima poseban režim za projekte od strateškog upravljanja.
- Prvo, to znači da je državna imovina (uključujući zemljište potrebno za infrastrukturu) u vlasništvu BiH. Zakonom se prenosi pravo upravljanja i korištenja na entitete, kantone i jedinice lokalne samouprave za većinu kategorija imovine, uz jasne kriterije i zaštitne mehanizme (na primjer zabrana privatizacije bez suglasnosti Parlamentarne skupštine BiH, obveza naknade državi, itd). I treće, u istom zakonu potrebno je predvidjeti: 1. pravo služnosti ili koncesiju za infrastrukturne projekte (plin, elektroenergetika, ceste, željeznica) bez prijenosa vlasništva; 2. ubrzanu proceduru izdavanja lokacijskih i građevinskih dozvola za projekte koji imaju suglasnost Vijeća ministara i Parlamenta BiH i 3. garanciju da lokalne zajednice zadržavaju pravo na naknadu, participaciju u prihodima ili druge benefite (npr. porezne olakšice, ulaganja u lokalnu infrastrukturu), predlaže Trlin.
Smatra da ovakav model ne dira u odluke Ustavnog suda BiH, već ih implementira na način koji omogućava funkcionalnu državu.
Pravna nesigurnost
- Međunarodna praksa (Njemačka, Austrija, ali i države u tranziciji) pokazuje da se vlasništvo države i operativno upravljanje nižih razina mogu uspješno kombinirati. Južna plinska interkonekcija je klasičan primjer, gdje trenutna blokada nije posljedica nedostatka volje, nego pravne nesigurnosti koju strani investitori i financijske institucije (EBRD, EIB, američki fondovi) jednostavno ne prihvaćaju. Rješenje kroz sveobuhvatan zakon o državnoj imovini (uz mogući lex specialis za energetsku infrastrukturu) bilo bi, po mom mišljenju, najefikasniji i najlegitimniji put, kaže Trlin.