Država mora zadovoljiti domaćeg radnika: Više nemamo odlazak ljudi, imamo egzodus!
Iz Bosne i Hercegovine odlaze gotovo svi - kako djeca, tako i najproduktivniji sloj društva, ali i starije generacije. Sela i manje razvijena područja ostaju prazna. U razvijenijim područjima gotovo je nemoguće pronaći radnika.
Manji doprinosi
Radnici više ne pristaju biti potplaćeni robovi, a kompanije sa dobrim uslovima ostaju bez radnika zbog negativnog političkog ambijenta i konstantnog potenciranja tenzija. Trend uvoza radne snage u porastu je i u našoj zemlji.
Tokom prošle godine radne dozvole u BiH dobilo je 2.449 stranih radnika. Najviše ih je bilo iz Turske, Srbije, Nepala, Bangladeša i Indije. A radnici nisu traženi samo u djelatnostima poput građevinarstva i trgovine. Strani radnici su (bili) angažovani i u umjetnosti, kulturi, zabavi, poslovanju nekretninama, pa i obrazovanju. Za 2024. ukupna godišnja kvota radnih dozvola za produženje i novo zapošljavanje stranaca iznosi 6.073 radne dozvole, od čega se na Federaciju BiH odnosi 4.295, Republiku Srpsku 1.400 i Brčko distrikt 378.
Prof. dr. Aziz Šunje sa Ekonomskog fakulteta Univerziteta u Sarajevu smatra da, ako kompanija nema odgovarajuću radnu snagu, poticajne mehanizme, omogućenu prekvalifikaciju radnika i nezaposlenih, uvoz radne snage jeste rješenje.
- Poslodavcima treba radna snaga, a pitanje je kako do nje doći. Do radne snage može se doći i tako da se uvede neki vid prekvalifikacije, ističe prof. dr. Šunje i dodaje da drugi način jeste pronalazak radnika tamo gdje se mogu naći - izvan BiH.
Smatra da bi se proces zapošljavanja radne snage koja dolazi izvan BiH trebao olakšati. Izazova je mnogo, poput onih za penziono i zdravstveno osiguranje. No, rješenje postoji jer sve su to problemi koje su druge zemlje uvoznice radne snage uspješno riješile. A kada nemate radnu snagu i izvoz iz zemlje je ugrožen.
- Ako nemate radnu snagu, ne možete stvoriti vrijednost koju ćete isporučiti. Poslodavci identificiraju koja im je radna snaga potrebna i u kojem broju, a ako je nema na bh. tržištu, onda ne bi trebali imati ograničenja da je traže na drugim tržištima, ističe naš sagovornik.
Uspješne domaće kompanije suočavaju se sa izazovima. Izvršni direktor kompanije Madi Edin Jabandžić kaže da su njihovi problemi identični onima koje imaju i druge kompanije.
- Nažalost, niko od nas ne može biti imun na ovo što se dešava sa ljudima. Više nemamo odlazak ljudi, imamo egzodus ljudi iz naše države. Ljudi odlaze i dalje. Mi se svi nadamo da će to prestati, ali se to ne dešava, upozorava naš sagovornik.
Smatra da rješenje uključuje nekoliko faktora.
- Država konačno mora ispuniti obećanje da se nakon deset godina izbjegavanja i prolongiranja donošenja odluke o smanjenju doprinosa na plate taj proces završi. Mi taj korak iščekujemo, a promijenile su se tri vlade - prva Novalićeva (Fadil, bivši premijer FBiH, op. a), druga tehnička i sada Nikšićeva vlada (Nermin, premijer FBiH, op. a). Još nije ni finalizirano kako treba u konačnici da izgleda taj proces i to je jedan od otežavajućih faktora, upozorava Jabandžić.
Drugi faktor, naglašava, taj je da privrednici definitivno moraju shvatiti da uvoz ljudi iz inostranstva nije nikakva sreća i da svaki privredni subjekt treba dati maksimalno moguće našim ljudima kako bi ih zadovoljio i zaustavio njihov odlazak.
- Svjedočim kao čovjek, a mi imamo više od 750 ljudi u našim firmama, da nije više problem samo finansijske prirode. Problem je često ambijent u državi, u društvu, stalna prepucavanja politike, nestabilnost, neuređen zdravstveni sistem. Sve su to nerijetko razlozi zašto naši ljudi odlučuju da idu u inostranstvo, upozorava Jabandžić.
Treći faktor jeste uvoz radne snage.
Iseljavanje traje
- I mi imamo iskustvo u uvozu ljudi i mislim da to nije nikakva specijalna pomoć. Nama prvenstveno treba da bude fokus, i nas i naše države i privrede, na tome da se zaustavi odlazak naših ljudi. Na tome se treba raditi, a uvoz radne snage svakako jeste opcija. Mi smo, nažalost, bili primorani uvesti radnu snagu, 40 ljudi iz Bangladeša, u našu kompaniju. Oni su tu i rade posao, ali prvenstveno se trebaju uraditi koraci unutar BiH, a onda se oslanjati na vanjsku pomoć, naglašava Jabandžić.
A izvozne kompanije, poput kompanije Madi, imaju i dvostruki problem.
- Nažalost, svjedoci smo svi da kompanije koje su izvozno orijentisane strahuju ili izbjegavaju potpisivanje ugovora sa inostranim kompanijama jer se boje nemogućnosti poštivanja ugovornih odredbi zbog nedostatka radne snage, zaključuje direktor Madija.
