Broj prijava slučajeva nasilja raste: Sigurnu kuću mora imati svaki kanton

Tužilaštvo Tuzlanskog kantona je od augusta do danas otvorilo 76 predmeta za krivično djelo nasilje u porodici. Otvoreno je 36 istraga i podignute su 22 optužnice. Doneseno je šest presuda sa izrečenim kaznama zatvora, te sedam uslovnih osuda.

- Najčešće su žrtve žene i djeca, te su, uopšteno gledano, pooštreni kriteriji tužilaca kod predlaganja pritvora ili mjera zabrane, kao i kod kaznene politike sudova, i u svim situacijama kada se donesu uvjetne osude, izjavljuju se žalbe na takve presude, kaže Admir Arnautović, glasnogovornik Tužilaštva TK-a.

Vapaji za pomoć

Sabiha Husić, direktorica Medica Zenica, govoreći kroz iskustvo Sigurne kuće ovog udruženja, kaže da je povećan broj prijava nasilja. Dva su razloga - žrtve su odlučile da govore, a i institucije počele ozbiljnije pristupati prijavama za nasilje u porodici.

- U praksi smo često čuli komentare da će se ti predmeti tretirati kada ne bude drugih krivičnih djela. Međutim, mi smo u tri dana imali 12 prijema žrtava nasilja, što nije bila praksa. Institucije počinju ozbiljnije da rade, a zahtjevi za izricanje zaštitnih mjera u ZDK-u sada se izriču mnogo brže, ističe Husićeva.

Dodaje da je kapacitet Sigurne kuće Medica 30 mjesta. Dostupna je za ZDK, ali i šire. U nju se smještaju i žrtve iz SBK-a i drugih sredina. Kapaciteti su trenutno 80 posto popunjeni, a bilježi se i veći prijem žrtava.

- Sigurna kuća je i dalje prepuštena sebi, iako Istanbulska konvencija tačno propisuje da moraju biti obezbijeđena sredstva. Ne mogu reći da se u finansijskom smislu išta promijenilo. ZDK nastavlja da finansira 30 posto od ukupnog godišnjeg budžeta. Javnim apliciranjem, a to je bilo još prije juna, dobili smo određena sredstva od federalnog Ministarstva, ali to je daleko od 70 posto godišnjeg budžeta koje je po zakonu obavezno finansirati nadležno ministarstvo. Što se tiče naše sigurne kuće, ona nije dobila nikakva dodatna sredstva, iako je povećan broj prijema žrtava, kaže Husićeva.

Naglašava da, prema međunarodnim standardima, na 10.000 stanovnika treba biti obezbijeđen jedan krevet. U FBiH bi trebala biti dostupna 222 kreveta za žrtve nasilja. Dodaje da pet sigurnih kuća u FBiH ima kapacitet od oko 136 kreveta, te da je kapacitete neophodno povećati, kao i otvoriti sigurne kuće u kantonima u kojima ih nema. Četiri od pet sigurnih kuća u FBiH nemaju obezbijeđeno sigurno finansiranje.

- Puno se pričalo, novembar je, a ja ne vidim praktične promjene, osim raznih skupova i obećanja, upozorava Husićeva.

Aida Behrem, izvršna direktorica Udruženja Žene sa Une, ističe da je, prema izvještajima koje zaprimaju od MUP-a i centara za socijalni rad, došlo do povećanja broja slučajeva nasilja u porodici i nasilja nad ženama. Da li se radi o jačanju svijesti žena da prijave nasilje ili nekim drugim razlozima, prerano je govoriti. Cijeni da nije došlo do jačanja svijesti šire javnosti, jer društvo i dalje nasilje u porodici doživljava kao privatnu stvar. Imaju pozitivna iskustva kada se radi o postupanju nadležnih institucija u slučajevima nasilja u porodici.

- Ono što možda ne ulijeva hrabrost žrtvama da prijave nasilje je to što je naš sistem socijalne zaštite preopterećen, smatra Behremova.

Petogodišnja studija koju su proveli u maju pokazala je da je od 1. januara 2018. do 31. decembra 2022. u Sigurnoj kući boravilo 300 osoba - 120 žena i čak 180 djece.

- Kapacitet naše sigurne kuće su 32 osobe. Od početka godine do danas, boravak u sigurnoj kući ostvarilo je 55 osoba, a od toga je 14 žena i 20 djece koja su bila u pratnji majki i, nažalost, 21 dijete nad kojim je izvršeno nasilje. Popunjenost na dnevnom nivou se kreće od 50 do 70 posto. Na smještaju trenutno imamo 16 osoba. U zadnjih desetak godina nismo zabilježili ni dan da nismo imali korisnicu u Sigurnoj kući, ističe naša sagovornica.

Zakon o zaštiti od nasilja u porodici je predvidio finansiranje sigurnih kuća.

- Međutim, nikada nisu sačinjeni podzakonski akti, tako da je i naša kuća oslonjena na finansiranje iz budžeta FBiH. Dio sredstava dolazi iz Ministarstva za ljudska prava i izbjeglice, a Vlada USK-a sufinansira troškove, objašnjava Behremova i dodaje da su unutar Sigurne mreže, mreže organizacija koje vode sigurne kuće, radili na izmjenama i dopunama zakonskih rješenja.

Nadaju se da će Zakon o zaštiti od nasilja u porodici uskoro biti izmijenjen i da će se desiti pozitivni pomaci kada je u pitanju sigurno, stabilno i dovoljno finansiranje sigurnih kuća. Nedostajuća sredstva sada traže kroz različite projekte, donacije pravnih i fizičkih lica, koja su pokazala da su socijalno osjetljivi. To omogućava i vanrednu podršku. Behremova zahvaljuje i Gradu Sarajevu koji je, kako kaže, prepoznao potrebu sufinansiranja sigurnih kuća u BiH.

Mubera Hodžić-Lemeš, menadžerica Sigurne kuće u KS-u, ističe da statistika Fondacije lokalne demokratije, koja vodi Sigurnu kuću u KS-u i SOS telefon, potvrđuje da je došlo do povećanog broja prijava nasilja u porodici i nasilja nad ženama nakon slučaja femicida kojima smo svjedočili.

- Svakodnevno zaprimamo na SOS telefon jako veliki broj poziva. Dolazi do podizanja nivoa svijesti građanki/a o ovom problemu i do mijenjanja uvjerenja i raslojavanja svih stereotipa, ističe Hodžić-Lemeš.

Naglašava da je i ovo način kako ohrabriti žrtve i poručiti im da za nasilje nisu one odgovorne.

- Za nasilje je isključivo odgovoran onaj koji ga čini, sistem postoji, zaštitit će ih i trebaju se obratiti za pomoć. Nasilje trebaju i mogu prijaviti u nadležnu policijsku upravu, centru za socijalni rad ili nas pozvati na SOS telefon koji je otvoren 24 sata. Prijemi i zaštita žrtava nasilja su omogućeni 24 sata u svakoj lokalnoj zajednici, poručuje Hodžić-Lemeš.

Sigurna kuća u KS-u ima kapacitet od 35 ležajeva, a popunjenost je uglavnom od 70 do 80 posto. Trenutno je popunjeno 80 posto kapaciteta. Godišnje prime oko 100 žrtava nasilja.

Parola “snađi se”

I ona napominje da Zakon o zaštiti od nasilja u porodici koji predviđa finansiranje sigurnih kuća nikada nije zaživio. Sigurna kuća u KS-u od osnivanja ima razumijevanje Vlade koja od početka izdvajala 70 posto novca, a od prije dvije godine osigurano je stopostotno finansiranja smještaja. To, nažalost, nije slučaj sa ostalim sigurnim kućama u FBiH.

- Mi smo dobili neka interventna sredstva, a svaka lokalna zajednica je, potaknuta femicidima, pokušala da učini nešto kada su u pitanju žrtve nasilja i sigurne kuće. Mi u KS-u smo dobili podršku i Grada, gradonačelnice, načelnika Općine Centar, naglašava Hodžić-Lemeš.

Mišljenja je da sistem zaštite efikasnije radi, da je došlo do određenih promjena. Mjere prema počiniteljima su postale strožije.

- Odgovor institucija na nasilje mora biti dvosmjeran, prema žrtvama s ciljem zaštite i prema počiniteljima nasilja s ciljem osude njihovog ponašanja i jasnog stava o neprihvatljivosti nasilja. Nasilje je krivično djelo i za njega se treba odgovarati, zaključuje Hodžić-Lemeš.