Bh. paradoks - Stanovnika sve manje, birača sve više: Zarobljeni CIK
Svaki izbori u Bosni i Hercegovini izazovu žestoke polemike o čudnom odnosu broja birača i broja stanovnika u ovoj čudnoj zemlji. Nisu nepoznati podaci da je na popisu iz 2013. godine, u odnosu na 1991, utvrđen manjak broja Bosanaca i Hercegovaca za oko 850.000 ljudi. Poznati su i razlozi koji su do toga doveli. Rat je odnio žrtve i pomogao iseljavanje. Veliki broj naših ljudi živi u velikom broju država, od Novog Zelanda do Amerike. Nije mali broj onih koji su se odrekli državljanstva, a daleko je veći broj rođenih ljudi u tim zemljama čiji su korijeni u našoj zemlji. Mnogi i ne znaju naš jezik. Posebna je priča tekuće iseljavanje iz zemlje.
To stvara opću konfuziju kada je riječ o demografskom stanju u BiH. Ni jedini poslijeratni popis stanovništva nije jednako prihvaćen u cijeloj zemlji. Zato nije čudo da se kod nas uvijek vode neke polemike i traže odgovori u vezi sa brojnim demografskim pokazateljima. Naročito kada su u pitanju izbori.
Samo u Bosni i Hercegovini je moguća situacija da broj stanovnika opada, a da se broj birača povećava. Tim prije što je i za ove izbore vrlo skroman interes Bosanaca i Hercegovaca da se uključe u glasanje izvan zemlje.
Prve poslijeratne izbore je pomnije organizirao i nadgledao OSCE. Uz sve slabosti moglo bi se reći da su bili približno realni.
Na lokalnim izborima 2002. broj birača je iznosio nešto iznad 2,3 miliona. Na sljedećim izborima 2004. taj broj se unekoliko smanjio, nakon čega sve do 2020. godine ima tendenciju rasta. Naravno, na izborima 2022. i za izbore 2024. opet je u porastu. Najveći porast zabilježen je na lokalnim izborima 2006. godine. Iznosio je 411.600, najvećim dijelom u Federaciji BiH. Za novih gotovo 300.000 birača spisak je povećan na općim izborima 2008. Opet značajno u Federaciji.
Bosna i Hercegovina je 1991. godine imala 4.377.033 stanovnika i 3.033.921 registriranog birača. Opće je uvjerenje da je broj stanovnika u BiH znatno ispod tri miliona. Birački spisak za ovogodišnje izbore je veći nego što je bio 1991.
Kako je to moguće kada se zna da Aneks VII Dejtonskog sporazuma nije proveden i da se neće provesti? Brojni pokušaji povratka u zemlju poslije rata su propali zbog nesređenosti države i korumpirane birokratije. To jednostavno ne odgovara nosiocima stvarne moći u državi. Što takva politika i stanja ne odgovaraju Bosni i Hercegovini, posljednja im je briga. Nadalje, zemlju je poslije rata zahvatila tzv. bijela kuga, što i danas teško dopire do zdravog razuma. Iz dana u dan, iz godine u godinu - sve nas je manje. Popis stanovništva se ne vrši. Realan razlog za to bi mogao biti strah vladajućih elita od podataka koji bi se pojavili.
U takvoj situaciji CIK objavljuje i nosi odgovornost za ispravnost biračkih spiskova. Ali je praktično nemoćan da učini bilo šta u tom pogledu. Mora se oslanjati na podatke koje daje država. Pomoć od građana i nevladinog sektora u vezi s tim je bez značaja. CIK jednostavno nema nikakve mehanizme da osigura tačnost spiskova koje daje u upotrebu. I to je ono što posebno odgovara našoj političkoj eliti. Neosnovana kritika ide na račun CIK-a, a povoljni rezultati izbora onima koji ovom zemljom vladaju od 1990.
Dakle, i dalje glasaju mrtvi, uvezeni, fiktivni i slične poplahe koje kvare račune građana BiH.
Ko bi trebao da promijeni ovo nelegalno stanje? Država, naravno!
A, hoće li!?
