Anđelić: Trumpova pobjeda bi cijelom svijetu, pa i BiH, donijela totalnu neizvijesnost

Informacije o valu nasilnih protesta u Ujedinjenom Kraljevstvu obišle su svijet. Više od 25.000 ljudi izašlo je na kontraproteste sa kojih su poslane poruke da su izbjeglice dobrodošle i da fašizmu i rasizmu nema mjesta u UK-u. Može li razum preovladati, postaviti jasnu granicu  i zaustaviti širenje mržnje, fašizma, islamofobije? Gdje su Bosna i Hercegovina, a posebno Bošnjaci, u svemu tome? Zašto je šutnja postala glavno sredstvo odbrane?

O ovome smo razgovarali sa profesorom Nevenom Anđelićem sa Regent's University u Londonu.

- Postoji jedan element koji ponekad se može interpretirati pozitivno, a to je neka pasivnost građana, koji i na nepravdu neće odgovoriti nekim radikalnim stavom. To se interpretira ponekad kao tolerisanje, nešto kao pozitivno. Međutim, isti ti građani ne čine ništa za sebe. To je onda problem da dijelovi korumpiranih elita na vlasti, ekonomskih i političkih, to onda koriste, skoro bez ikakvih protesta. Ono što je prisutno u BiH da je društvo nažalost podijeljeno i reakcije na bilo koji svjetski događaj su bitno različite. Ja sam to vidio u Sjevernoj Irskoj, gdje protestanti podržavaju Izrael, a katolici podržavaju Palestince. Šta Sjeverna Irska ima sa Palestinom, odnosno Izraelom? Ništa. Ali biraju oponente u nekim globalnim sukobima, navodi Anđelić.

On smatra da je to slučaj i u Bosni i Hercegovini.

- Veliki iskazi solidarnosti u bošnjačkom etničkom tijelu sa Palestincima, dok iz krugova političkih elita bosanskih Srba iskazuje se podrška Izraelu, podrška Rusiji. To je jedan element. A drugi element je taj problem identiteta Bošnjaka, koliko je islam važan za etnički identitet Bošnjaka. I sad su tu razne interpretacije. Šta god da se desi, to i u Vašoj novini, na Vašem kanalu, se vidi da su vijesti vrlo prisutne kada neki fudbaler iskaže neku odanost, svoju vjersku odanost, islamu. Ja to ne vidim u britanskim medijima. Ja to saznam iz bh. medija, odnosno dominantno bošnjačkih. Dakle, vidimo da je to vrlo bitno. To je jedna stvar. Na koji način to može da se iskoristi u pozitivne svrhe ili je moguće da neki zagovornici to iskoriste u negativne svrhe, to je sada neko raskršće društva u BiH, a posebno Bošnjaka u BiH, ocijenio je.

Na pitanje šta nas sve, i ovdje u BiH i u UK-u, cijeloj Evropi očekuje u budućnosti, te kako prevazići ove trenutne probleme, Anđelić odgovara:

- Ja sada ovo kad Vam kažem, onda ću otići da se prijavim za Nobelovu nagradu za mir. Jednostavno, nažalost, rješenja nema. Ja se nadam da ekonomskim sredstvima bi bilo moguće da se obezbijedi da se umrtve te snage, jer radikalne nacionalističke snage se mobiliziraju kada je neki ekonomski problem u društvu. Onda ljudi nemaju izbora, kada su razočarani ponašanjem liberalnih elita koje su na vlasti skoro od kraja Drugog svjetskog rata u većini demokratskih zemalja Evrope. Dio tih elita je korumpiran i onda ljudi reaguju. Nemaju alternative, izborni sistemi su kreirani tako da je nemoguće nešto promijeniti kroz sistem i onda se izlazi na ulice, onda se uzima stvar u svoje ruke. To je neka stvar koja, dakle, ekonomskim progresom je moguće smiriti te tenzije koje su prisutne u društvima. U Bosni i Hercegovini, ja mislim da je također to moguće, međutim potrebne su radikalne promjene u ustavnim rješenjima, izbornim zakonima, i također u organizaciji države.

Sve vrijeme govorimo o jačanju desnice na Zapadu. Nije tajna da Milorad Dodik polaže nade u pobjedu Trumpa na izborima u Sjedinjenim Državama. Je li njegova nada uzaludna i šta bi Trumpova pobjeda donijela cijelom svijetu i BiH?

- Jednu totalnu, potpunu, neizvijesnost. Jer način kako se vlada u interpretaciji Donalda Trumpa, je on sam odlučuje sve što želi. On je bio u šoku kada je vidio da institucije sistema, demokratske institucije sistema u SAD-u, jednostavno ne dozvoljavaju takvu vrstu vladavine. One su sačuvale demokratiju u SAD-u tokom četiri godine njegovog mandata. Ukoliko se vrati, ja nisam siguran da će to biti tako uspješno, bit će bitnih promjena. To je jedan element. Drugi element je generalna zapadno-evropska ili liberalno-demokratska hipokrizija, ističe Anđelić, te dodaje:

- Godine 1999. u Austriji su izbori proizveli situaciju gdje su tri političke partije, dvije tradicionalno uvijek koje se smjenjuju na vlasti, i treća vrlo radikalno-nacionalistička, osvojile podjednak broj glasova. Po prvi put se desilo da su ekstremni nacionalisti uključeni kao manjinski partner u Vladi. EU, a Austrija je malo prije toga postala članica, bojkotovala je Austriju u toj situaciji. To je bilo 1999. Samo četvrt stoljeća prije sada. Sada su takve vlasti u više zemalja EU, plus takve političke partije su vrlo utjecajne. Takve političke partije podržavaju politiku kakvu zagovara recimo Milorad Dodik, koja je vrlo nacionalistička.

On može ostvariti ono što zagovara, obećava svojim pristalicama, svom glasačkom tijelu, jedino u slučaju promjena geopolitičkih odnosa. Dakle, podrška koja bi došla iz SAD-a, podrška koju već ima iz Rusije, podrška koja dolazi iz nekih zemalja EU poput Mađarske. To su načini na kojima on vidi da bi moglo doći do promjene granica. Granice u Evropi se nisu mijenjale osim nasilnim putem. Dakle, to je jedna opasnost koja je prisutna. On otprilike računa, on nema kapacitet za silu da upotrijebi da bi ostvario svoje nakane. Međutim, međunarodna podrška nekih elemenata, ukoliko bi oni osnažili, mogla bi kreirati situaciji gdje bi on mogao da pokuša, da istinski pokuša, ne samo verbalno da da još jedno obećanje koje se, naravno, neće ispuniti.