Ratni zločini bez kazne: Dok svjedoci umiru, zločinci bježe - ima li vremena za pravdu?

Vijeće ministara Bosne i Hercegovine još jednom je produžilo rok domaćim tužiocima za rješavanje predmeta ratnih zločina.

Novi rok

- Prezentirani su podaci sudova i tužilaštava o radu na predmetima ratnih zločina i broju neriješenih krivičnih predmeta registriranih pred pravosuđem BiH zaključno s 31. 12. 2024, koji su pokazali da se procesuiranje predmeta ratnih zločina neće okončati do ranije definiranog roka, odnosno do kraja 2025. godine, kažu u Vijeću ministara.

Novi rok je 2028. godina. Prvi rok bio je do 2023. godine. Nije ispoštovan. Zatim je uslijedio novi - kraj 2025. godine. Prva Strategija za rad na predmetima ratnih zločina u BiH usvojena je još 2008. godine. Tada je plan bio jasan: najsloženiji predmeti trebali su biti procesuirani u roku od sedam, a preostali u roku od 15 godina.

Sedam, pa i petnaest godina je odavno prošlo, strategije su revidirane, rokovi pomjerani, ali predmeti i dalje stoje u ladicima.

Sedin Idrizović, član Visokog sudskog i tužilačkog vijeća (VSTV), ranije je sračunao kako je preostalo 49 posto od ukupnog broja neriješenih predmeta pred Tužilaštvom BiH, a 43 posto njih se odnosi na nedostupne optužene, gdje su podignute optužnice.

Jedni strpljivo sačekaju presudu, pa ako im se ne svidi, “rezervna domovina” uvijek je tu, spremna da ih primi raširenih ruku. Drugima su dosadna ročišta, pa bježe čim sudski postupak krene. Treći, nestrpljivci, bježe čim čuju šapat o optužbi. Pravdu lako zaobiđu.

I pored ko zna koliko rokova, strategija, revidiranih i “unaprijeđenih”, ma koliko foruma i sastanaka, većina počinitelja zločina i dalje živi slobodno i smije se u lice žrtvama! Dobro, nije baš da domaće pravosuđe nije ništa uradilo. Hiljade godina zatvora izrečeno je ratnim zločincima.

Ipak, neće svi biti procesuirani. Matematika je jednostavna - od završetka rata prošlo je više od 30 godina. Svjedoci i počinioci umiru. Bolesni su. Pamćenje blijedi. Brojni predmeti su u zastoju isključivo zbog toga što optuženi ne mogu doći u sudnicu usljed bolesti.

- Znali smo da svi ratni zločini neće biti procesuirani, ni izvršioci ni naredbodavci. Međutim, poenta je u tome da mi od 2008. godine imamo stagnaciju procesuiranja ratnih zločina. Odnosno, od usvajanja strategije za procesuiranje ratnih zločina, u javnosti se samo protežu ti famozni rokovi. Sada imamo tu priču kako nema svjedoka, kako nema optuženih koji su, naravno, pobjegli... Imamo svjedoka, samo je pitanje koliko se tužioci žele upustiti u svoj posao, koliko su spremni uložiti vremena..., kaže Murat Tahirović, predsjednik Udruženja žrtava i svjedoka genocida, za Oslobođenje.

Murat Tahirović: Pitanje je koliko se tužioci žele upustiti u svoj posao/Senad Gubelić

Lažna nada

Nije Tahirović jedini koji tvrdi da tužioci ne rade i da se zbog njih produžava rok za rješavanje predmeta ratnih zločina.

- To je način da se u ladicama drži ogroman broj predmeta, da se Tužilaštvo BiH zarobljava i da se žrtve maltretiraju u nekoj nadi, lažnoj, da će nekada doći na red procesuiranje tih zločina. Međutim, kontinuirano vidimo da do toga ne dolazi zbog nesposobnosti tužilaca, zbog lošeg menadžmenta i nažalost, zbog politizacije predmeta ratnih zločina, rekao je Denis Džidić iz Balkanske istraživačke mreže BiH za BHRT.