Nacionalizam je otjerao ljude iz svoje zemlje
Bosna je našla svoj put. Pod ovim naslovom i egidom Smrt fašizmu - sloboda narodu izašao je četvrti broj Oslobođenja 15. decembra ratne 1943. godine. Tekst potpisuje dr. Vojislav Kecmanović, koji nas iz prve ruke informira o zasjedanju Zemaljskog antifašističkog vijeća narodnog oslobođenja Bosne i Hercegovine. Našem Oslobođenju uručena je Povelja ZAVNOBiH-a za izniman doprinos očuvanju tekovina antifašizma. I Davor Sučić Sula je dobitnik te povelje, on je Bosnu i Hercegovinu opjevao, prepjevao i gdje god ode, ponese dio BiH sa sobom.
Iako je daleko iza tog vremena rođen, zahvalan je na postignućima ZAVNOBiH-a, koji je transformirao BiH u modernu zemlju i društvo.
Posljednje utočište hulja
- Sve te ceste, fabrike, pogotovo uspjeh u opismenjavanju ljudi i, naravno, kroz '60-te i '70-te godine, jedan strašni kulturni bum. Ne bi bilo ni Novog primitivizma, ni Bijelog dugmeta, ni industrijalista. Bez obzira na nagradu, beskrajno sam zahvalan toj hrabroj generaciji. Ljudi to pokušavaju uporediti sa ratom koji se desio 1992. Međutim, uz dužno poštovanje žrtvama, ZAVNOBiH i to vrijeme su bili jedno iskušenje koje ova zemlja nije imala u svojoj historiji. Bratstvo i jedinstvo je bilo jedna ljekovita terapija jer radilo se o stotinama hiljada života na jednom malom prostoru, kaže Sučić.
Za ZAVNOBiH kaže i da je restaurirao našu zemlju i sve nas ponovo povezao i dao nam okvir. U tom okviru mora biti neka slika, za koju smo zaduženi mi danas. Sučić već dugo živi u Hrvatskoj, a u EU već deset godina.
- Ja sam srcem ovdje, ja sam jednom nogom ovdje i radim, i u savezu kompozitora i na sto strana, ali je činjenica da nisam mogao deset porodica da izdržavam ovdje, produkciju i zahtjeve koje jedan mali sistem kao što je bend zahtjeva - mala ekipa od 10, 12 ljudi sa njihovim porodicama koje treba da žive od vašeg rada, od vaših dijela, od vaše muzike. Ja to ovdje nisam uspio da postignem. Volio bih da jesam. Volio bih da sam mogao da to sve izvedem tamo gdje sam se rodio, govori sa sjetom Sučić.
Kaže da su ljudi i u Hrvatskoj još desperatni, još rezignirani sa svim recidivima.
- I u Hrvatskoj mi često ljudi kažu "to je kod vas isto ko i kod nas". Ja koji sam stalno na relaciji Sarajevo - Zagreb i po nekoliko puta mjesečno, moram da kažem da je taj zagrljaj EU itekako blagotvoran i koristan i da se pomalo već osjeća razlika u nivou mnogih stvari između Hrvatske i BiH, rekao je Sučić.
Najpoznatiji slučaj u Hrvatskoj je onaj Ive Sanadera, koji su BiH i Srbija mnogo teže podnijele negoli sama Hrvatska, zato što je to primjer koji, kaže Sučić, onda građani očekuju i od svoje vlasti.
- To je zakon spojenih posuda. Vi danas možete korumpirati suca ili tužitelja u Hrvatskoj, međutim, to nije kraj priče. Ta presuda koju ste dobili u Hrvatskoj, koja će biti protiv vas, ne mora biti krajnji ishod vašeg slučaja. Jer postoje Bruxelles, Strasbourg i danas sve manje ljudi korumpira suce jer znaju da to ne mora biti ishod kakav je bio prije deset godina. Euroskepsa, patriotizam u ovom kontekstu, kao što je rekao jedan pametan čovjek, u toj priči je posljednje utočište hulja, podvlači Sučić.
On nije spreman osuditi nijednu političku opciju.
- Kada imate zemlju kao što je Hrvatska, u kojoj je bilo 4,8 miliona stanovnika, a danas ima 3,5, vi ne možete reći da je taj nacionalizam bio uspješna opcija. Nacionalizam je rastjerao ljude iz svoje zemlje. Za mene to nije nešto što bi trebalo da se apostrofira i pohvaljuje kao neka uspješna politika, mada su njima puna usta. Kažu, smanjena nezaposlenost. Normalno da je smanjena nezaposlenost ako istjerate milion i po ljudi iz zemlje i morate dovoditi Filipince da rade, ističe Sučić.
Jedno je sigurno, kaže naš sagovornik, ljudi odlaze iz svih zemalja regije.
- Kad pogledate surovost ove vlasti nad stanovništvom, ona nije politička, ali je dovela do većeg odliva stanovništva nego politička surovost komunizma. Surovost nije samo jedna. Vas čovjek može uništiti ne samo politički, može vas uništiti ekonomski. Može vas uništiti nadstrešnicom koja padne i ubije vas. Poenta svih tih tragedija je slikanje. Interesantno je to da su sve te tragedije desile da bi se neko uslikao, govori Sučić.
Često ide u Srbiju i kaže nam da ono što vidimo i doživljavamo od Beograda i njegove politike, nije incident, loš trenutak ili histerični ispad.
- Nažalost, ponovo niče korov i trovanje regiona, podrivanje za neki projekat koji se već nekoliko puta pokazao kao neizvediv, kazao je Sučić.
Trening sa tegovima
"Pamtim to kao da je bilo danas", nije samo stih iz jedne od nezaboravnih pjesama Zabranjenog pušenja već i naslov knjige koju Sula potpisuje sa Borom Kontićem.
- Boro je napravio interesantan koncept, inovativan i za mene, nisam nikada u životu upotrijebio takvu tehniku za bilo šta što sam radio. Boro je napravio interesantnu postavku te knjige. On je odlučio da junaci budu pjesme. On je čuo dosta toga i njemu kao novinaru nije moglo promaći da su zapravo priče o pjesmama nekada interesantnije nego čak i same pjesme, priča Sučić.
Za današnje Sarajevo kaže da je u dosta dobrom stanju s obzirom na neorganizovanost.
- Mi smo inače poznati po improvizaciji, mi nekako to sve zakrpimo. I filmovi se snimaju i klubovi rade i svi se bore i sve to s ogromnom energijom i entuzijazmom. Kada me neko pita za Sarajevo, ja kažem "to je kao trening sa tegovima", kaže Sučić.
Četiri decenije od izlaska prvog albuma "Das ist Walter", Zabranjeno pušenje je obilježilo besplatnim koncertom u Skenderiji, ali su tom prilikom proslavljeni i Dan grada Sarajeva, 80 godina lista Oslobođenje i 55 godina dvorane. Pušenje ne odustaje od rokenrola, ni od svoje antifašističke tradicije, a sada sprema nešto novo.
- Prvi put sam na nekom neistraženom terenu. To je koncert neke muzike, zapravo, za našu dušu, koji pripremamo već dva, tri mjeseca. Na ovom zadnjem koncertu u Skenderiji sam primijetio da je ostalo vrlo malo moje generacije i zbog toga sam prilagodio repertoar. Već godinama sviramo pjesme koje imaju spotove, ostavili smo neke bisere i neke prelijepe pjesme koje smo odlučili da spojimo na defibrilator i da ih vratimo u život. Nije svaka pjesma za ples. Ovo su pjesme za saslušati, zaključuje Sučić.
