Kad beskičmenjaci zavladaju fudbalom

U kratkoj definiciji - beskičmenjaci su, kao što samo ime kaže, životinje koje nemaju kičmu. Više od 97 posto svih poznatih životinjskih vrsta zapravo spada u vrste bez kičme. Kada je riječ o ljudima, oni su beskičmenjaci u prenesenom značenju. Ima tih ljudi koji su nekada imali kičmu, i danas je zvanično imaju, ali je toliko pregažena da je više ne osjećaju i umjesto da se stide toga, oni se njome ponose.

Ljude bez kičme nije teško prepoznati, jer na njihovim tijelima je lako uočiti oslabljene vratne pršljenove, koji su toliko oslabili da klimaju glavom i na vjetar od zatvaranja sobnih vrata. Neki bi te ljude nazvali podobnim, što je također istina. Ti beskičmenjaci su ljudi koji se lahko i gotovo uvijek uklapaju u društvo, iz kojeg žele neku korist, pa makar i vrijednost te koristi bila čitavih 50 konvertibilnih feninga. Prodat će se oni i za više, ali ne bježe ni od malih iznosa. Za obraz ne mare, jer ni njega više nemaju.

Ljudi beskičmenjaci, koji obično nemaju svoje mišljenje, uvjeravaju vas da su podnijeli veliku žrtvu, da su sve uložili u posao koji obavljaju i da su uveli toliko novina u taj posao da je pravo čudo kako to ne vide svi, nego samo mali broj ljudi.

E takvih bezobraznih i bezobzirnih beskičmenjaka je pun - pogađate - Fudbalski savez Bosne i Hercegovine. Volim stvari nazivati pravim imenom i smatram da je to jedini ispravan put da nam svima bude bolje i lakše. Fudbal u Bosni i Hercegovini pun je anomalija, doduše i ostali su sportovi, ali nijedan od njih ne pripada bilo kome lično, nego svima nama.

Posljednjih godina grupa ljudi predvođena aktuelnim predsjednikom Vicom Zeljkovićem privatizovala je Fudbalski savez BiH. I u tome, barem ja, sada ne vidim problem. Pitate se kako? Sport u Bosni i Hercegovini uređen je kao i država - dakle, paritet vlada na svakom ćošku. I po mom mišljenju su najveći krivci za stanje u bh. fudbalu predstavnici bošnjačke komponente pa onda klubovi koji dolaze iz većinski bošnjačkih gradova. Potpuno je nenormalno da Kanton Sarajevo i prije svih FK Željezničar i FK Sarajevo predstavlja bivši igrač FK Saobraćajac i dugogodišnji čelnik FK Hrid. Eto to je Fuad Čolpa, alfa i omega sarajevskog fudbala. Čovjek ne zna da li je to smiješno ili žalosno. Upravo su ovih posljednjih 15-ak dana predstojeći izbori u Fudbalskom savezu Kantona Sarajevo podigli najviše prašine, toliko da se uključila i inspekcija, a čelnici FSKS-a se pravdaju da oni sve rade po propisima.

Prosto, kada pročitate njihova saopštenja, suza vam krene od emocija. Ostanak Čolpe i raznih čolpa da predstavljaju Bošnjake i klubove iz gradova gdje su Bošnjaci većina znači samo jedno - nastavak urušavanja bh. fudbala. Nijedan od bošnjačkih članova Izvršnog odbora FSBiH nije se pobunio protiv anomalija i lakrdije u bh. fudbalu.

Fudbalski savez BiH je talac talova, javašluka, rodbinskih veza, sitnih interesa i još mnogo toga negativnog, a dobre stvari se dešavaju sporadično i planski, kako bi se javnost umirila bar nakratko. Takav je i izbor Sergeja Barbareza za selektora, tu spada i uvođenje VAR-a, tu spada i renoviranje terena, reflektora, gradnja novih terena (nedavno najavljena). Svim nabrojanim stvarima pokušava se prikriti kriminal među sudijama, koje se usude i pored pomoći VAR-a ne priznati čist pogodak.

Fudbal u BiH umjesto da ide naprijed, vratio se godinama unazad, kada klubovima nije važno s kim igraju, nego ko im sudi. A na sve to šute beskičmenjaci i klimači glavom iz bošnjačke komponente. Njima, kao što smo vidjeli, ne smeta kad se javno objavljuju analize samo utakmica na kojima su oštećeni Borac ili Zrinjski, ne smeta im kad se ne analizira što igrači Borca nisu dobili crvene kartone iako su napravili startove za najmanje tri meča suspenzije, ne smeta im što se sudijskim “greškama” nekim ekipama otvara borba za titulu i Evropu, pa i opstanak, a nekima jasno zatvara.

Bošnjački beskičmenjaci i klimači glavama uživaju u mizernim privilegijama i u više funkcija, koje će im donijeti određenu materijalnu korist. A fudbal i sport i klubovi? Oni nisu bitni, jer funkcija i transakcijski račun će izliječiti sve “rane”.

Putovanja na račun Saveza su tu da rane u potpunosti zacijele. Indiferentnost, a onda i bezobrazluk Bošnjaka u svim strukturama Saveza jasan su pokazatelj da bi pristali na sve, samo da im se funkcija ne oduzme, da ostanu na njoj, pa makar i prve komšije od njih glave okretale. Jer nema te sramote zbog koje bi se beskičmenjaci i klimači glavama odrekli svoje funkcije.

Kako je u BiH jasno da svaka frka u javnosti traje ponajviše tri dana, tako se i beskičmenjaci i klimači glavama raduju trećem danu od spornog događaja. Ovdje ljudi imaju kratko pamćenje i zaboravljaju brzo, a to znači da im se u jednoj sedmici svašta može servirati da se zaborave neke osnovne stvari. Zaborave se brzo principi, zaboravi se obraz, zaboravi se obrazovanje, zaboravi se nepravda i opravdanja su da je tako moralo biti. A nije. Ništa nije moralo biti ovako da se nekome servira titula i izlazak u Evropu, pa i opstanak. Neka se svako bori za svoj cilj na terenu. Ako ste primijetili, u moru istrošenih floskula koje izgovaraju treneri i igrači bh. klubova jedne odavno nema: “Teren je jedino mjerilo”. Jer ovdje više teren nije mjerilo. Ovdje su neke druge stvari u sistemu vrijednosti. A to će nas odvesti u potpuno gašenje fudbala u našoj zemlji.

Jer tamo (u Disciplinskoj komisiji FSBiH) gdje se veličanja ratnih zločinaca smatraju nebitnim, a na spominjanje predsjednika FSBiH u psovkama odluka o kazni donese za manje od 24 sata, jasno je o kakvim mediokritetima se radi. Čuo sam jednu priču, a nisam bio tu, da je sjednica Disciplinske komisije FSBiH bila zakazana odmah poslije utakmice BiH - Njemačka, a onda i poslije meča BiH - Mađarska.

Sjedili su disciplinci po cijelu noć, razmatrali kazne, tražili način da se dopadnu predsjedniku, ali odluku ne donesoše. Jer predsjednika su sa tribina povicima “Vico, pederu” i “Vico, lopove” prozivali navijači, a njih ne mogu kazniti. Tako su, čuo sam iz te priče, disciplinci iz FSBiH zasjedali danima i konačno se obradovali. Prođe utakmica Zrinjski - Igman, a Husref Musemić se obratio kontroloru suđenja Admiru Šehoviću i u psovkama spomenuo predsjednika. Pričaju mi da se ne može opisati sreća na licima članova Disciplinske komisije kad su pregledali video i čuli šta je sve Musemić rekao. Njihovoj sreći nije bilo kraja. Odluku su donijeli tako brzo i slatko da su odmah poslije toga otišli na ručak, na račun Saveza naravno. Neće valjda svoj novac trošiti.

Da se razumijemo, Musemićeva suspenzija je bila očekivana i šta je sve izgovorio i da je neka normalnija situacija u Savezu, bio bi suspendovan, ali pitanje je šta je i ko doveo do toga? Doduše, možda je Musemić suspendovan zato što je spomenuo Vicu Zeljkovića, a nije nijednog bošnjačkog predstavnika u FSBiH. Da je neko drugi spomenut poput Čolpe, Husića, Jabandžića, Sarajčića, možda bi kazna bila manja. Ovako za Vicu kazna je šest mjeseci suspenzije i 3.000 KM u kasu Saveza.

I za kraj, dok je suspendovan u BiH zbog grešaka na meču Zrinjski - Borac, Irfan Peljto sudi Ligu šampiona - najjače klupsko takmičenje na svijetu. Jeste Peljto pogriješio, jer ko ne griješi u svom poslu, ali od njegove suspenzije niko duže sa mnogo gorim greškama nije suspendovan. Eto, to je taj sistem vrijednosti u FSBiH. I sve im stane u obraz.