Đurđina heroina

Ženska rukometna reprezentacija Crne Gore svoj nastup na Evropskom prvenstvu u Švicarskoj, Austriji i Mađarskoj okončala je u drugoj fazi takmičenja. Crnogorke su u grupi 1 osvojile 4. mjesto. Takmičenje završavaju sa četiri pobjede i tri. Tri pobjede su upisale u prvoj fazi protiv Srbije, Rumunije i Češke, te u drugoj fazi protiv Poljske. Poražene su od Francuske, Mađarske i na kraju od Švedske, a sve u drugoj fazi. 

Bilo je ovo debitantsko veliko takmičenje za novu selektoricu Crne Gore, proslavljenu pivotkinju ove reprezentaciju Suzanu Lazović. 

Od starta se vidjelo da će fokus na igri Crne Gore pod palicom Suzane Lazović biti odbrana. I stvarno je na ovom šampionatu odbrana djelovala jako dobro, često i odlično, a problem na kojem će Lazovićeva morati da radi sa stručnim štabom su lagani golovi i ziceri. Kako će? To je njen posao da uradi, a ima vremena da radi. 

Ko je gledao Crnu Goru na ovom Evropskom prvenstvu, a ja eto jesam svaki meč, jedva se snalazeći u prvoj fazi za prenos, može ostati ili je ostao impresioniran pristupom igri Đurđine Jauković. 

Djevojke koja je tek nedavno, u oktobru, počela da igra, nakon gotovo 10 mjeseci pauze. Dva puta je u njenoj karijeri teško stradalo koljeno, zato i nosi onaj steznik preko cijele noge, ali Đurđina kao se svaki put vraća sve jača. 

Poseban utisak je ostavila u duelu sa Švedskom, kada je postigla devet golova. Taj duel, u kojem je Crna Gora poražena sa 24:25, i u kojem je ostala bez borbe za peto mjesto na Euru, Đurđina je igrala povrijeđena. Ko je sa pažnjom gledao, mogao je da vidi da se često, a negdje od 20. minute, malo sporije kretala, a kada je u drugom dijelu izašla sa terena zbog, čini mi se, iskrenutog zgloba, tek se malo zadržala kod fizioterapeuta, pa otišla iza klupe da se zagrije, pa na teren. I kada je krv potekla na laktu, nije dugo bila odsutna s terena, nego se brzo vratila. 

Ništa te noći u Fonix Areni u Debrecenu nije moglo spriječiti Đurđinu Jauković da igra za Crnu Goru. 

U vremenu, kada je teško ostati pravi i sportista za primjer, kada je nekima igranje za reprezentaciju teret i prevelika obaveza, meni se čini, a tako i izgleda Đurđini Jauković je dužnost. Ta srčanost, ta odlučnost je nešto što svaki navijač jedne reprezentacije želi da vidi na terenu, ali želi i svaki ljubitelj ovog našeg napaćenog sporta - rukometa.

Kada sutra djevojčice, a vala i dječaci, koje širom našeg regiona treniraju rukomet, pa i u BiH, gdje se u ženskom rukometu toliko patimo u svakom smislu (u muškom je nešto bolje), dođu na trening, nadam se da će barem 10 posto trenerica ili trenera u svim našim državama pokazati tim djevojčicama i dječacima pričati ili pokazati utakmicu Švedska - Crna Gora s posebnim fokusom na Đurđinu Jauković.

Svaki put u toku meča, kada sam pomislio da je Švedska prelomila, Đurđina to nije vidjela tako. Da su Crnogorke zabile jedan od brojnih zicera, gledali bismo ih u Beču u vikendu pred nama, ali ovako neka ostane upamćeno da je Crnoj Gori malo falilo i da je Đurđina heroina i pored poraza. Jer i u porazima ima nešto dobro. Nije Crnogorkama neka utjeha, ali ovo su one utakmice, u kojima imaju barem jedna ili dvije igračice (igrača), ali nekad i cijeli tim, kad ste ponosni na sve što ste napravili i svjesni ste da je trebalo malo i sreće (prsti po tastaturi sami udaraju: i boljeg suđenja).

P. S. Ne želim da umanjim ni učinak ostalih djevojaka, posebno nevjerovatne Tatjane Brnović, koja 60 minuta trči u oba pravca, lucidne i hrabre Itane Grbić i svih ostalih, bez kojih možda ni Đurđina ne bi bila ovako dobra, kao protiv Švedske.

P.P.S. Euro za rukometašice se bliži kraju, a prema svemu dosad Norveška bi morala da osvoji i to sa svim pobjedama. Da budemo realni - i zaslužila je.