Damirova nova energija

Rukometna reprezentacija Bosne i Hercegovine početkom ovog mjeseca odigrala je dva meča na startu kvalifikacija za Evropsko prvenstvo 2026. godine. Zmajevi su poraženi od Islanda sa 26:32, a onda su pobijedili Grčku sa 23:22.

Od debija selektora Damira Doborca 9. maja ove godine u baražu za Svjetsko prvenstvo protiv Portugala, vidjela se nova energija, koju je sa sobom donio nekada sjajni srednji bek. 

Ako ste navijač reprezentacije BiH, posebno one rukometne, onda vas Damirov stav pored klupe tjera da proživljavate svaki trenutak isto kao on. Damir vas nekad zna iznevirati svojim ponašanjem pored klupa, ali to je nešto što vam pokazuje koliko mu je ustvari stalo do tog posla kojim se bavi. 

Upravo taj ratnički stav i borbeni duh Damir prenosi na svaku svoju ekipu, a sada i na reprezentaciju. Za vrlo kratko vrijeme Doborac je uspio da od ekipe, koja izgleda da joj je svejedno izgubila ili pobijedila, napravi tim koji pati zbog svakog primljenog gola ili se maksimalno raduje za svaki postignuti gol. 

Kako je u intervjuu za Oslobođenje rekao Luka Perić - ova reprezentacija je na početku dugog procesa, koji bi svoje obrise trebao pokazati tek za koju godinu. Ipak, ono što je vrlo važno napomenuti - u reprezentativnom rukometu vrijeme vrlo brzo ide. Svake godine se igra veliko takmičenje i ako ste reprezentacija našeg ranga (između drugog i trećeg šešira kvalifikacija) onda imate veće šanse da propustite veći broj velikih takmičenja.

U svakom procesu u BiH ljudi žele rezultate odmah i nikom neće oprostiti neuspjeh, osim političarima, jer im je neki od njih zaposlio nekog bliskog, pa mu se može progledat kroz prste. 

Svaki poraz bilo koje reprezentacije kod nas će ljudi ismijavati, vrijeđati igrače, selektora, proglašavati ih nesposbnim. 

Svaki dobar rezultat brzo vam se zaboravi, posebno ako nakon neke pobjede dođe poraz. 

No, ova nova reprezentacija BiH stvarno nudi nešto novo - nešto brže, nešto što nismo viđali u nekim prethodnim godinama i ciklusima. 

Godinama je našu selekciju krasila čvrsta odbrana, ali se i to izgubilo vremenom i čestim promjenama igrača. I dok se tražio idealni tim, tako je igra postajala sve očajnija, a iako smo očekivali ubrzanje igre u napadačkom smislu, ona je postajala sve sporija i bezidejnija. 

Ipak, četiri utakmice pod vodstvom Damira Doborca donijele su mnogo promjena i igrača, koji sa sobom nešto novo, i koji su tu jer im je stalo, a ne da napuste klupske obaveze. 

Gledajući meč sa Grčkom istrčali smo tri kontre u prvih 15 minuta - toliko kontri znali smo ne istrčati po nekoliko mečeva i to je jako bitan segment, koji se nameće kao priča za budućnost, a isti segment koji smo priželjkivali godinama. 

Kada je riječ o Islandu, jasno je da poraz nikad ne treba slaviti, ali ta utakmica može i treba biti putokaz, kako se nositi sa jačima i bržima od nas i kako nikome ne treba dati bodove bez borbe. Meni je najveći žal što smo doslovno nestali sa terena posljednjih osam minuta i tako prosuli sav svoj trud i znoj. A vjerujem da nikome od igrača i selektora nije bilo više žao zbog toga. Ipak, putokaz postoji i optimizam se budi, ali najvažnije je da ostanemo čvrsto na zemlji, kako bi se priča nastavila graditi. 

Posebno je to važno, u okolnostima u kojima bitiše bh. rukometa, u kojima je pravo čudo naći novac za okupljanje reprezentacija. Ja sam uvijek optimista i kad najlošije igramo, ali sada sam još veći optimista da ovo može biti jedna jako lijepa priča, koja će sa sobom donijeti dobre rezultate. Samo da ostanemo čvrsto na zemlji.