Bh. fudbal na prekretnici: Kad delegirate Musu i muse, ne zaslužujete ništa bolje od bunta klubova
Mnoge utakmice domaćeg fudbala odigrane posljednjih godina bile su katastrofalnije odsuđene od utakmice četvrtfinala Kupa BiH između Sarajeva i Borca, (ne)odigrane na stadionu Koševo u srijedu, 13. marta. To je argument koji će vam najčešće iznijeti kritičari postupka Sarajeva u ovoj utakmici, ističući da se radi o alibiju za loše rezultate ovog proljeća, te da je situacija došla, što bi se reklo, kao kec na desetku stručnom štabu i sportskom direktoru da krivicu za neadekvatne rezultate prebace negdje drugo.
Podsjećamo, sportski direktor Senijad Ibričić i predsjednik Ismir Mirvić tražili su od ekipe prekid meča i napuštanje terena u sudijskoj nadoknadi nakon što je bezobrazni sudija Mateo Musa dosudio nepostojeći prekršaj Miomira Đuričkovića, zbog kakvog je postao metom ismijavanja kompletne države. Jer onakve se stvari ne sude baš nigdje i nikome osim ako ste Mateo Musa ili još nekolicina drugih likova koji su slično svirali u Premijer ligi BiH i Kupu BiH ove i prethodnih sezona. Odaberite sami epitet za opis ovih ljudi, ovaj put nećemo biti kreativni.
Musa i muse
Uglavnom, imaju pravo oni koji kažu da je posljednjih godina bilo mnogo neuporedivo lošije suđenih utakmica od one kojoj smo svjedočili u srijedu na Koševu. To je sasvim tačno, Sarajevo je baš u ovoj polusezoni dva puta grozno oštećeno, jer je Zvijezdi protiv bordo tima priznat gol iz metarskog ofsajda, a onda je Igmanu na Koševu dosuđen vrlo sporan penal. Tako krupnih grešaka u utakmici protiv Borca nije bilo, pa se onda postavlja pitanje zašto je Sarajevo napustilo teren?
I tu kritičari prave ogromnu grešku, posmatrajući četvrtfinalni duel Kupa BiH u vakuumu, kao da je on iščupan iz višegodišnjeg kontinuiteta bh. fudbala i treba samo na osnovu njega ocjenjivati reakcije aktera i adekvatnost njihovih odluka. Činjenica je, recimo, da je Musa u ovoj utakmici dosudio barem desetak prekršaja sličnih onom koji je dosudio u sudijskom vremenu. Naravno, na drugoj strani nije imao takav kriterij. To je onaj isti Musa koji je u premijerligaškom duelu dva tima odigranom u Banjaluci ranije ove sezone priznao, skupa sa pomoćnicima, Borcu pogodak za izjednačenje iz višemetarskog ofsajda. I to duboko u sudijskoj nadoknadi.
Valjda smo dosad utvrdili da taj lik nema obraza, no poenta je da nema za njega ni adekvatne sankcije. I zamislite, a ovaj put govorimo samo o jednom Musi, iako musa ima još, da se vrtite ukrug, gdje vam konstantno sudi neki od tih musa, iza kojeg stoji kompletna garnitura likova koji vas ubjeđuju da je taj musa u pravu, da vi ne razumijete pravila fudbala, a ona grupa ljudi izabrana da vas štiti, odnosno da zastupa vaše interese, ne pojavljuje se nigdje u javnosti osim na Danu fudbala Republike Srpske. Dan nakon dešavanja na Koševu.
Eh, kad to zamislite, a ne morate ni zamišljati, dovoljno je da pratite bh. fudbal redovno, zamislite koliki je nivo frustracije kod svakoga ko je oštećen od sudija, a osim što vidi njihovu tendenciju na svakoj pojedinačnoj utakmici, vidi i tendenciju da se te stvari ponavljaju kroz odluke Saveza. Stoga apsolutno nikoga ne bi smjelo čuditi što je Sarajevo nakon onakvog “prekršaja” napustilo teren, jer je kap naprosto prelila čašu. Da se to i nije desilo protiv Borca, desilo bi se u nekoj drugoj utakmici. Ili bi se desilo nekom drugom klubu.
Dok Sarajevo čeka odluku Disciplinske komisije Nogometnog/Fudbalskog saveza BiH, iz kluba su najavili razgovore sa drugim premijerligašima o konačnom osnivanju nekog oblika udruženja klubova, sa čime se kasni već dobrih dvadesetak godina. Reprezentacija BiH se za predstojeće duele baraža sa Ukrajinom i eventualno Izraelom ili Islandom neće spremati u trening-kampu Sarajeva u Butmiru, a tako je odlučilo Sarajevo. Savez je ušao u jako ružan oblik revanšizma, smijenio je višegodišnju selektorku ženske reprezentacije BiH Samiru Hurem i to na sjednici Komisije za hitnost, nakon čega se i ona oglasila i istakla da takav postupak apsolutno nije bio u skladu sa normalnim, ljudskim odnosom. Za one neupućene, Samira je trenerica SFK 2000 Sarajevo, nauspješnijeg sportskog kolektiva u BiH, koji je dio bordo porodice. Dobila je veliku podršku domaće javnosti, koja je svjesna da njen odlazak nema veze sa sportskim rezultatima.
Nema apsolutno ničega novog ni iznenađujućeg u onome što je Savez sada napravio. Kao i uvijek i svugdje u svijetu, onaj ko je u poziciji moći pokušat će silom nametati svoju istinu. Sjetimo se spaljenog automobila sudiji Sabriji Topaloviću nakon utakmice između Veleža i Borca i onoga što se desilo poslije. Predsjednik Veleža Šemsudin Hasić suspendovan je na dvije godine i praktično proglašen krivim za taj događaj. Zapitajte se koja krivica predsjednika kluba može biti u takvoj situaciji? Dakle, radi se o običnom provođenju sile. I slično treba očekivati i prema Sarajevu, prvenstveno prema Ismiru Mirviću i Senijadu Ibričiću, ako smo dosad nešto naučili iz postupaka Saveza.
Cilj represivnih mjera jeste, osim lomljenja onih koji su najglasniji u kritici, istovremeno slanje poruke drugima, da se ne usuđuju ni pokušavati podići glas protiv Saveza. I to je uglavnom uspješno djelovalo posljednjih godina.
Brojni rukovodioci Nogometnog/Fudbalskog saveza BiH iz reda bošnjačkog naroda prisustvovali su samo dan nakon dešavanja na Koševu Danu fudbala RS-a. Oni već dugo pokazuju da ne smiju podići glas i tražiti podjednak tretman za sve klubove, pa njihov postupak nikoga nije ni iznenadio. S druge strane, Faruk Hadžibegić je legenda Sarajeva, a njegovo prisustvo pomenutoj manifestaciji i primanje nagrade, bez da i pomisli i spomene dešavanja na Koševu, žestoko je iziritiralo navijače Sarajeva, koji su mu na utakmici protiv GOŠK-a ovog vikenda poručili da se stidi.
Nije ovo prvi pokušaj udruživanja premijerligaških klubova u pravcu zajedničkog djelovanja. Ranije je osnovan 4R pokret, koji nikada nije zaživio jer su pojedini klubovi na prve prepreke reagovali povinovanjem volji Saveza. Zanimljivo, svi ti klubovi danas su u neuporedivo većim problemima nego ranije. Bespotrebno je i govoriti o potrebi osnivanja udruženja premijerligaša koje će rukovoditi samim takmičenjem, sve dok postoji ovakva konstelacija Saveza. Naravno, snose tu i klubovi veliku odgovornost, prvo jer nezainteresovano pristupaju lokalnim izborima u Savezu, ali još više jer nisu spremni sjesti za isti stol i napraviti među sobom dogovor o zajedničkom djelovanju. Makar se za početak ujedinila samo dva kluba i objavljivala kritike na svaku sudijsku grešku koja se desi u ligi.
Smiješno je da čelnici klubova dopuštaju sebi da zbog sitnih razmirica ne žele djelovati zajedno sa rivalima, a ne treba ni govoriti o neprelaznoj etničkoj liniji, za koju se kolektivno pravimo da ne postoji.
Savezu nije svejedno
Svi dosadašnji pokušaji revolucije ovakvog karaktera u našem fudbalu su propali, jer pokretači nisu bili do kraja iskreni u svojim namjerama. Kako znamo da je Sarajevo ovaj put iskreno? To ne znamo, to će pokazati njegova djela. I jasno je da prema postupku bordo kluba postoji veliko nepovjerenje i među drugim ekipama u ligi zbog prethodnih iskustava i modela operisanja svih klubova, gdje je Savez uvijek bio u stanju srušiti idealiste sa nekoliko jednostavnih poteza. Jer suštinski nisu bili istinski idealisti.
Stoga je na bordo timu velika odgovornost nakon poteza koji je preuzeo, a sama činjenica da su tradicionalno nestrpljivi navijači u ogromnoj mjeri podržali čelnike kluba u njihovim odlukama, dovoljno govori o tome koliko našem fudbalu nedostaje percepcija poštenja i koliko je to ideal kojem se teži.
Je li Sarajevo dovoljno jako da pokrene revoluciju? Teško je reći. Je li Savez dovoljno moćan da se pravi da se ništa ne dešava? Bez ikakve dileme nije. I vrijeme će to sigurno pokazati. Nije im bilo svejedno ni prije tri godine, kada je osnivanje 4R organizacije prošlo bez puno manje pompe nego je to danas slučaj. No, i tad su se trudili da neposluh sasijeku u korijenu. Iz njihovih postupaka u narednom periodu direktno ćemo vidjeti koliko stvarno dobra misle našem fudbalu. Čini se da su ovaj put proizveli malo veći otpor i gnjev nego što su očekivali.