Kako je Tuchel probudio davno uspavane emocije engleskih konzervativaca?

Skoro je 80 godina prošlo od Drugog svjetskog rata, u kojem su, baš kao i u Prvom, na suprotnim stranama bile Velika Britanija i Njemačka.

Postojao je ogroman razdor među ove dvije zemlje nakon dva velika rata, a on se decenijama polako smanjivao, dijelom i zbog članstva u Evropskoj uniji. Često su se zaostavštine mržnje mogle vidjeti još samo na fudbalskim utakmicama, pogotovo među navijačima Engleske, koji Njemačku smatraju svojim najvećim rivalom, iako s druge strane osjećaji nisu ni približni, jer Nijemci su jedna od najuspješnijih reprezentacija Evrope i svijeta, dok slučaj nije takav sa Engleskom.

Ipak, imenovanje Thomasa Tuchela na mjesto engleskog selektora probudilo je određene osjećaje na konzervativnom političkom spektru, a u kritiku ovakve odluke uključili su se i pojedini mediji.

Tako je Daily Mail otvoreno nazvao imenovanje Tuchela crnim danom engleskog fudbala, jer je besmisleno da jedan Nijemac vodi "kolijevku fudbala", dok je i u brojnim drugim medijima izraženo nezadovoljstvo što reprezentaciju vodi stranac, mada, uzme li se u obzir da ovaj problem nisu imali Sven-Goran Eriksson i Fabio Capello, može sasvim jasno da se zaključi da je problem baš u činjenici da je Tuchel Nijemac. Samo nemaju svi dovoljno hrabrosti da to otvoreno kažu.

Brzo će Tuchel pridobiti navijače krene li mu dobro u Engleskoj, no ako ne krene idealno, moglo bi biti žestoko i mogao bi fudbal biti bačen u potpuno drugi plan. Inače, engleski nacionalizam ponovo buja, a Lee Carsley, koji je vodio reprezentaciju kao prelazno rješenje nakon Garetha Southgatea našao se na udaru što nije pjevao himnu Engleske na utakmici protiv Irske. Lee Carsley je rođen u Birminghamu, ali je Irac koji je igrao za reprezentaciju Irske.

Declan Rice, još jedan Irac koji nosi dres Engleske, kritikovan je jer u pomenutoj utakmici nije proslavio gol koji je postigao kao treći Irac, Jack Grealish, koji nije imao problem da protiv zemlje porijekla slavi svoj pogodak.

I dok bi u jednom Brazilu Tuchel vjerovatno bio dočekan sa optimizmom (da ne govorimo o manjim reprezentacijama), Englezi su uspjeli od imenovanja možda i najboljeg trenera kojeg su ikad doveli, uzevši u obzir da su Capello i Eriksson već bili u silaznoj putanji karijere, napraviti nešto loše.

Tuchel će sigurno, bez ikakve dileme, bespovratno transformisati engleski fudbal. Bude li uspješan, a to znači isključivo osvajanje trofeja, postat će legenda i konzervativcima sahraniti sve argumente. Međutim, ne bude li uspješan i bude li Engleska igrala loše, treba u naredne barem tri decenije očekivati kopije Garetha Southgatea na klupi. U tom slučaju ni stotinu godina čekanja na novi trofej ne bi bilo iznenađenje.